Primjer opasno promašene polemike

Piše: Darko Šuković

Potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove, Filip Ivanović posprdno je komentarisao posjetu predstavnika DPS Briselu i „non pejper“ koji su, tom prilikom uručili svojim sagovornicima. Gladeći ih dračama, ocijenio je da je „njihova posvećenost evropskim integracijama značajna“, ali (a najvažnije uvijek dođe nakon „ali“) da ona mora biti praćena jasnim distanciranjem od kriminalnih struktura, nastalih, kako kaže Filip Ivanović, u periodu vlasti DPS.

U ovom slučaju to što je došlo nakon „ali“, ipak, nije najvažnije. Najvažnije je što je potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove kao najvažnije, u simboličnoj i stvarnoj ravni, istakao da se posjeta predstavnika DPS Briselu desila na dan pritvaranja petoro osumnjičenih za – još ne znamo precizno šta?! I što je to ocijenio kao „ključni doprinos borbi protiv organizovanog kriminala i snaženju vladavine prava – oblasti koje su od suštinskog značaja za napredak Crne Gore ka Evropskoj uniji“.

Zašto je ovo drugo važnije od onog prvog?

Zato što je potpredsjednik Vlade CG, pa još za vanjske i evropske poslove, zorno pokazao da nimalo ne drži do ključnog principa u vladavini prava – do pretpostavke nevinosti. Svaki pravni i politički pacer (vjerovatno čak i „demokrata“ Momčilo Leković) zna da je pravosnažna sudska presuda „ključni doprinos vladavini prava“, a ne sam čin privođenja na saslušanje u SPO. Jer, činjenica da je neko priveden, ne znači da je obavezno kriv. Filip Ivanović isuviše je dobro obrazovan da bismo mu alibi mogli tražiti u neznanju prava.

Ali, čak i da je, izučavajući Vizantiju, profesor Ivanović preskočio lekcije iz Rimskog prava, za nauk mu je moglo/moralo poslužiti nešto što se desilo takođe toga zanimljivoga dana: svi optuženi u slučaju „Tunel“, prvostepeno su oslobođeni. I to pod uslovom da je već zaboravio rasplet slučaja „Krstović“, sa teškim posljedicama po zdravlje optuženih i državnu kasu. Pametan čovjek učio bi na greškama bahatog Dritana Abazovića.

U svom odgovoru potpredsjedniku Vlade, Demokratska partija socijalista nije našla za shodno da ga barem opomene na njegov start đonom na vladavinu prava i Ustavom i zakonom propisane procedure, nego se opredijelila za obrazac koji vlast primjenjuje na DPS – a šta radite vi. Za podsjećanje da u poslaničkom Klubu PES „sjede njegovi saborci za koje se utvrdilo da su prijatelji šefova narkokartela i formalni vlasnici dijela njihove imovine“, za packu da je Ivanović „nekadašnji protivnik evropske i euroatlantske integracije“ i pokušaj ubacivanja klipa u koalicione odnose tvrdnjom da se Pokret Evropa sad u Briselu ograđuje od Andrije Mandića, dok u Crnoj Gori legitimiše velikosrpski nacionalizam.

Nimalo neobično da se u polemikama vlasti i opozicije umjesto kategorijalnih vrijednosti i principa u fokus stavljaju (dnevno)političke teme i ad hominem pristup. Zato, prečesto, suština ostane nedotaknuta. Čak i kad neke okolnosti vrišteći upozoravaju na nju – suštinu!

A, u petak, ta okolnost bila je način na koji je privedena viša tužiteljka Andrijana Nastić. Lisice na rukama, kamere i fortoaparati, policajci sa maskom na licu... Ajde da je posrijedi masovni ubica ili lider narko klana. Ali, tako hapsiti ženu koja bi sasvim sigurno došla u SPO na telefonski poziv, koju pamtimo kao jedini pozitivan utisak o nesrećnim državnim institucijama iz dvije tragedije na Cetinju!? Zaboga, šta je bio cilj te predstave? Da uplaši? Možda je djelimično i postignut. Skloniji sam stanovištu da je to, za većinu građana Crne Gore, ključni dokaz obezljuđenosti institucija i, bojim se, većeg dijela vlasti koja njima upravlja.

I objava potpredsjednika Vlade Filipa Ivanovića opasno sugeriše takav zaključak. A odgovor DPS upućuje na dvije jednako opasne mogućnosti: ili im je politička diskvalifikacija rivala ponekad preča od afirmacije principa i vrijednosti za koje se zalažu ili ponekad odluče da ćute da im „neko ne bi rekao“ da štite kriminalce?!

Šta god da je, loše je, neevropski i neprincipijelno, a mislim i partijski neprofitabilno. Pod uslovom da DPS i dalje računa na podršku onih koji stvarno baštine evropske vrijednosti. Filipu Ivanoviću je lako, on zna da je dovoljno  da se pojavi kao zalizani i nalickani dandy, da prozbori nekoliko briselskih fraza i da će time ispuniti čašu europejstva u očima raznih đura i pera.