Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Vladimir Putin je održao sastanak Vijeća sigurnosti i naložio Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu odbrane, specijalnim službama i civilnim agencijama da pripreme prijedloge za mogući nastavak nuklearnih testova. Moglo bi se pomisliti da je ovo odgovor na Trumpovu izjavu o početku testiranja nuklearnog oružja. Ali odmah nakon Trumpove izjave, američki ministar energetike Chris Wright objasnio je da govorimo o subkritičnim eksplozijama, koje nisu nuklearni testovi. Kod subkritičnih eksplozija ne postoji lančana reakcija fisije koja se javlja kod nuklearne eksplozije.
Takvi testovi omogućavaju testiranje svih komponenti nuklearnog oružja bez eksplozije. Subkritični testovi su provedeni, na primjer, za vrijeme Bidenove administracije, posljednji put u maju 2024. godine, i to nije izazvalo nikakvu zabrinutost Kremlja. I evo reakcije. To jest, Kremlj, dobro znajući da SAD nisu planirale provoditi nuklearne testove, koristi ovo kao izgovor za dalju eskalaciju. A ta eskalacija nije počela danas. 23. oktobra Putin lansira interkontinentalnu balističku raketu Jars sa kosmodroma Pleseck na poligon na Kamčatki – odnosno prema Sjedinjenim Američkim Državama.
Putin 26. oktobra objavljuje uspješno testiranje Burevestnika – krstareće rakete na nuklearni pogon koja može letjeti 14 hiljada kilometara, što je zapravo nova klasa raketa, budući da je ne prati američki sistem ranog upozoravanja SBIRS. 29. oktobra Putin objavljuje testiranje podvodnog borbenog drona Posejdon na nuklearnom pogonu. A sada Putin prijeti da će započeti nuklearna testiranja. To ne znači da će ih provesti, kako je Peskov kasnije izjavio, ali je nedvosmislena prijetnja.
Na taj način, Kremlj podiže ulog svoje agresije i testira spremnost Zapada da je odvrati. Ruska vojska je već objavila spremnost poligona na arhipelagu Nova Zemlja za provođenje testova "u kratkom roku", što je politička poruka svijetu: Moskva drži svoju infrastrukturu za nuklearna testiranja u pripravnosti. Ruska Federacija je 2023. godine otkazala ratifikaciju Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba (CTBT), ostavljajući sebi mogućnost da ih provede, a izlazak iz režima moratorija bi potkopao ostatke ovog sistema. Kremlj pokušava predstaviti ruske nuklearne testove kao "odgovor" na hipotetičke akcije Washingtona, ali Moskva poduzima korake za pripremu testova i provođenje velikih inspekcija strateških nuklearnih snaga.
Američki testovi strateške rakete Minuteman III postali su test pouzdanosti vlastitog arsenala bez kršenja zabrane nuklearnih testova; čak je i ruska strana priznala da to ne protivrječi CTBT-u. Došlo je do rutinskog lansiranja interkontinentalne balističke rakete Minuteman III iz Kalifornije prema Mikroneziji, odnosno ne prema Ruskoj Federaciji. Lansiranje je rutinsko – što znači da, budući da se takvi testovi redovno provode, ne dospijevaju uvijek ni u medije. Međutim, Moskva je odlučila podići ulog i zaprijetiti svijetu, dok SAD i njihovi saveznici demonstriraju odvraćanje bez kršenja međunarodnog prava.
Danas Rusija ima 4.309–5.500 nuklearnih bojevih glava, od kojih je 1.710 raspoređeno, SAD imaju 3.700–5.500, od kojih je 1.670 raspoređeno, Kina ima 500–600, od kojih je 50 raspoređeno, ali njen nuklearni potencijal brzo raste, Francuska ima 290 bojevih glava, od kojih je 280 raspoređeno, Velika Britanija ima 225 (120 raspoređeno), Indija ima 180, a Pakistan 170. Povratak Rusije nuklearnim testiranjima trebao bi dovesti do povećane izolacije Moskve u međunarodnim institucijama i novih inicijativa za sankcije upravo iz tog razloga.
Moskvi je potrebna retorika „američke prijetnje“ da bi opravdala militarizaciju ruske ekonomije i suzbijanje neslaganja unutar zemlje. Putin reproducira Hruščovljevu logiku, ali danas Moskva riskira da dobije suprotan efekat: zapadno oružje već pogađa ciljeve duboko unutar ruske teritorije, a pokušaji igranja „nove karipske krize“ samo povećavaju nuklearne rizike bez potrebnih političkih dividendi za Kremlj. Ruski vojni nuklearni program je uglavnom motivisan željom da se održi paritet sa SAD-om i "nacionalni prestiž", kao i da se kompenzuje slabost konvencionalnih vojnih snaga.
Barents Observer izvještava da izjava ruskog ministra odbrane o "svrhonosnosti" početka priprema za nuklearne testove punog obima na Novoj Zemlji znači de facto povratak doktrini pritiska kroz demonstraciju sile. Arktički arhipelag, gdje Moskva ima strateške baze, postaje ne samo poligon za testiranje, već i instrument zastrašivanja. Takav korak predstavlja direktnu prijetnju Sjedinjenim Državama i Zapadu, jer narušava ravnotežu odvraćanja, stvarajući utisak da je Kremlj spreman da testira granice dozvoljenog u oblasti nuklearne sigurnosti. Raspoređivanje pripremnih radova u ovom regionu povećat će rusku obavještajnu i vojnu aktivnost na Arktiku, gdje se interesi Washingtona i njegovih NATO saveznika već presijecaju.
Jačanje nuklearnog faktora na sjeveru potkopava krhki sistem predvidljivosti na kojem se zasniva globalna stabilnost između velikih sila. Sjedinjene Države rizikuju da se suoče ne samo sa tehničkim izazovima – potrebom za izgradnjom kapaciteta za praćenje i odbranu u cirkumpolarnim geografskim širinama – već i sa političkim efektom demonstrativnog kršenja nepisanih tabua o nuklearnom testiranju. Akcije Moskve izazivaju novu fazu trke u naoružanju, gdje će svaki gest biti procijenjen kao potencijalna prijetnja. Dugoročno gledano, ovo bi moglo promijeniti samu logiku američkog vojnog planiranja, prisiljavajući Washington da djeluje u okruženju sve veće nepredvidljivosti i nuklearne ucjene prikrivene kao „politička svrsishodnost“.
Ruske izjave o pripremama za nuklearne testove na Novoj Zemlji uklapaju se u širi trend militarizacije Arktika. Moskva aktivno širi svoju vojnu infrastrukturu, modernizuje baze i provodi vježbe koje arktičko područje mogućih neprijateljstava vide kao zonu potencijalne konfrontacije s NATO-om. Ovaj pristup omogućava Kremlju da kombinuje demonstraciju sile s političkom ucjenom – nagovještaj spremnosti da se ide dalje od međunarodnih sporazuma ako to zahtijevaju domaći ili geopolitički ciljevi. Za Sjedinjene Države ovo stvara opasnu situaciju u kojoj čak i konvencionalni vojni manevri dobijaju nuklearnu konotaciju. Rusija bi mogla iskoristiti pripreme za obnovljena testiranja kao alat za pritisak na Zapad u pregovorima o sigurnosti i sankcijama. Istovremeno, takva politika potkopava povjerenje u globalni sistem neširenja nuklearnog oružja, gdje je Vašington tradicionalno djelovao kao garant stabilnosti.
Arktik se postepeno pretvara u arenu višeslojne konkurencije – od borbe za resurse do kontrole nad važnim morskim rutama. Jačanje ruskog nuklearnog faktora u ovom regionu ograničava slobodu djelovanja Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, prisiljavajući ih da prilagode vlastitu strategiju novoj realnosti. Stoga, izjava ruskog ministra odbrane zapravo znači spremnost Kremlja da uništi status quo u oblasti nuklearne stabilnosti. Poligon za testiranje na arhipelagu je odavno modernizovan i koristi se za podzemne eksperimente, što pokazuje tehničku spremnost Moskve da brzo pređe sa simboličnih na praktične korake. Takve akcije predstavljaju signal ne toliko za domaću publiku koliko za Washington, ukazujući na želju da se vrati "jezik sile" u američko-ruski dijalog.
U SAD-u se ovo doživljava kao direktan pokušaj uništavanja predvidljivosti u oblasti nuklearnog odvraćanja. Za Sjedinjene Države, takva dinamika predstavlja rizike ograničavanja slobode djelovanja u regionu u kojem NATO razvija vlastito prisustvo. Ruske izjave o nuklearnim testovima poklapaju se sa eskalacijom zapadnih sankcija i diplomatskom izolacijom, što ukazuje na namjeru Kremlja da obnovi svoj status sile kroz demonstraciju tehnološkog potencijala. Formira se situacija u kojoj bi simbolični gest mogao prerasti u novu fazu konkurencije u oblasti nuklearnih tehnologija. Pripreme za testove potencijalno uništavaju ostatke povjerenja koje je držalo globalni sistem neširenja nuklearnog oružja na okupu nakon raspada SSSR-a.
Ruski signal potkopava očekivanja stabilnosti, prisiljavajući druge nuklearne sile da preispitaju vlastita ograničenja. Za Sjedinjene Države, izazov je potreba da istovremeno obuzdaju rusko agresivno ponašanje i održe međunarodni režim kontrole bez podleganja moskovskoj igri oživljavanja straha kao političkog alata. Ruska ucjena je sračunata na dobijanje ustupaka od Zapada, ali Kremlj potcjenjuje spremnost Washingtona i njegovih saveznika da brane režim neširenja nuklearnog oružja i vlastitu sigurnost. SSSR je u jednom trenutku izgubio konkurenciju za resurse i tehnologije u završnim fazama Hladnog rata, a moderna Ruska Federacija ima manju ekonomsku marginu sigurnosti od bivšeg Sovjetskog Saveza. Kremlj, makar puno želi, neće dobiti "novu Jaltu" prijetnjama. Povratak pregovorima o kontroli nuklearnog naoružanja jedini je način da se izbjegne katastrofalna greška i stabilizuje svjetska sigurnost.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR