Za Antenu M piše: Demir Bulić
Malo ko je Raju Mandiću dragocjen i koristan kao Nina Ofner Bokan. Zahvaljujući njoj, vojvoda dobija na imidžu svjetskoga čiče sa holivudskim osmijehom, koji je naočit kao Mlečić i onda kad preleti okean kako bi hasao košer koljenice po cionističkim sijelima.
Ko zna, možda ovo dvoje lobiraju da montenegrinske ekstremiste, mrzitelje časne uspomene na komandanta Đurišića, State of Israel prokaže kao ljute antisemite.
Pošto sam slab na ribrending koljenica i osavremenjivanje njihove čuvene masprodukcije urnebesnih tragedija i splatter horrora, imam potrebu da sovjetodavno pomognem ovaj reproduktivni odnos između Bibijeve i Acine agenture.
Ovako...
Da je antisemitizam montenegrinima inherentan, to je stvar očigledna i jednostavno ju je dokazati.
Najveći među našim hrišćanskim teolozima već je ukazao na demonsku prirodu fele koja se izlegla iz Brozovog jajca. Njen antisemitski karakter proizlazi iz činjenice da je Crna Gora pod brozomorom bila judenfrei. A u takvom režimu nije moglo biti milosti ni za sirote četnike, koji za rata u Crnoj Gori nijesu ubili nijednog Jevreja.
Iako je Moša Pijade sticajem nesrećnih okolnosti dospio među one koji su po Crnoj Gori prolivali bratsku krv, indikativno je da ovaj beogradski Sefard pod petokrakom nije ubio ama nijednog vojaka Kraljevske vojske u otadžbini.
Dakle, sasvim je opravdano pretpostaviti kako se ovaj samozatajni čovjek zalagao za bratsko pomirenje, u koje je polagao nadu do kraja. Čini se da je naš Pavle to u njemu prepoznao, pa je Moša iz rata izašao živ i zdrav. Nakon sloma četničkog otpora okupatoru, Pavle je u Jasenovcu podijelio sudbinu stradalih u Holokaustu.
Ako ne zbog junačkih podviga, ovaj ravnogorac i antifašista spomenik zaslužuje kao žrtva magnum crimena koji su počinili nacisti i njihovi kolaboranti (ne izgubimo iz vida sporazum Molotova i Ribentropa). Protivljenje jednoj takvoj inicijativi može da ukazuje samo na antisemitski sentiment, vjerujućem čovjeku neprihvatljiv.
Ne zaboravimo da su brozomori nakon rata priznali palestinsku državoliku tvorevinu, nastalu na terorizmu. Međutim, treba biti pošten i priznati da je među njima tu i tamo bilo poštenih pojedinaca. Evo, upravo rečeni Pijade - čovjek iznad podjela, koji je do kraja vjerovao u bratsko pomirenje.
Drug Moša je iza rata dobio spomenik u bogobornom Titogradu. Stvar je zrelosti izdići se iznad nasljeđa zlog vremena, te pomiriti njega i mučenoga Pavla. Ako su putovi gospodnji upravili njihove živote ka sukobljenim stranama, neka ih probuđeni narod i bratska sloga pomire u smrti, na radost Bogu i korist naraštajima što dolaze. Neka pomirenje nađe izraza u podizanju dostojnog memorijala, koji bi uključivao kipove dva titana našeg NOB-a.
Kad predśednik Skupštine svečano otkrije ovaj biljeg ljubavi među narodima, kad sa bronze skine narodnu trobojku, ne bi bilo zgoreg i da obnovimo šajkaču na Lovćenu.
A onda pođimo u miru i konačno se posvetimo razvoju svemirskog programa koji je započeo Dritan Abazović, podkaster iz Ulcinja, a nastavio Mickej Spajić, hedge-banger iz Svingapura pod Golubinjom.
Tina
Amfilohije je otvoreno mrzio i Crnogorce i Jevreje
čitalac
Najviše ljudi u durmitorskom kraju, za vrijeme rata, pobio je upravo Moša Pijade. Doduše, nije to bila njegova ideja. Po starom crnogorskom običaju, ljudi su dolazili i prijavljivali svoje komšije, poznanike, rođake. "Pa ako je tako, onda ih strijeljajte", zaključio bi Moša.
biografija
Zna li iko ko je ova Ofner Bokan, šta je sve radila u životu dok nije postala predsjednica Jevrejske zajednice i savjetnica Andrije Mandića? Kako je izbor pao na Andriju kada su njegovi istomišljenici Nedić i Ljotić imali zatvor za Jevreje na BanjiciŠ