Kongres, etika, istorija

Za Antenu M piše: Borislav Jovanović

Već tri i po decenije Crna Gora je pod bjesomučnim udarima velikosrpskog nacionalizma. Toliko metastaziranim da se naslućuje propast. Uzalud i izbavljene od 2006. Za koje smo mislili da se Crna Gora otela od jada koji nas je stalno snalazio. I koji nas je uvijek zavijao u crno.

 Za svo to vrijeme, uglavnom, smo ćuteći svjedoci. Crna Gora se pretvorila u zemlju svakodnevnih laži, falsifikata, ponižavanja. Od toga su i crnogorska brda počela da se stide. Najglasniji su polupismeni. Oni nam kroje pamet. Oni koji su spolja indoktririni da je laž njihov državni interes.

Dešava se, zapravo, temeljno posrbljavanje crnogorske nacije, države, kulture i crkve bez ikakvog jačeg, monolitnog otpora, makar, Crnogoraca. Svima je dozvoljeno da budu makar i po malo, latentni nacionalisti, matična nacija se drži svoje principijelnosti. Ako neko i pisne to se odmah proglasi za nacionalizam. A svo to omotavanje Crne Gore u maglu nije ništa drugo do istorijski pohod tzv. drugim sredstvima, na definitivno osvajanje Crne Gore i nova prisojedinjenja.

Najvažnije crnogorske institucije - političke i naučne -  odano prećutkujući sve svakodnevne negacije jer im to odgovara. Niko ni da pisne protiv takve sudbine Crne Gore. Niko od novopečenih oslobodilaca se ne izjasni da je suverenista i da priznaje suverenu Crnu Goru. Neki se libe i da pomenu ime Crnogorac. A ako se nešto i kaže, onda je to nalik na političku pornografiju.

Paralelno sa svim ovim Crna Gora je postala zemlja bez etike, morala. Primjera je mnogo. Najeklatntniji i istorijski najprepoznatljiviji je nedavno, nevjerovatno, zastidno, anticrnogorsko i antidržavno  dodjeljivanje državnog odlikovanja ličnosti koja je cio svoj tridesetogodišnji sveštenički rad orijaški posvetila - javno, trubadurski -uništavanju svega što je crnogorsko. Nacije, posebno.  

 Nije, zapravo, potrebno, posebno naglašavati da Crna Gora i crnogorski narod živi jednu od najtežih drama koje je ova zemlja imala. Je li sve ovo uvertira za, konačno, spoznanije prava, ili će crnogorska nacija završiti u Prokrustovoj velikodržavnoj postelji. Postaju li to Crnogorci ne samo manjak već i višak u svojoj državi. Remetilački faktor. Čekaju li to i oni svog Godoa.

Je li Crnogorski kongres koji se najavljuje nešto što može biti alternativa za izlazak iz crnogorskog bespuća. Je li to posljednji glas utjehe. Je li to mogući signal mobilnog patriotizma. Većinskog nacionalnog osvješćenja. Buđenja iz mrtvog sna. Je li to inkulzivnost svih koji će sve druge osim patiriotskih interesa ostaviti po strani. Ne samo dnevno - politički nego dugoročno. Je li to sinergija između nacionalnog i građanskog. Je li to interferencija između nacionalnog nasljeđa i modernosti. Je li to okupljanje avangardnog potencijala kojeg imamo. Je li to, pitanje svih pitanja, odnosno permanentna i glasna, odbrana crnogorskog identiteta i njegovog vremeplova. Odbrana i svih drugih nacionalnih jedinica. I, konačno, hoće li se Kongresom,‘ njegovom strukturom, programom, ciljevima, djelovanjem stvoriti jedno autoritativno nacionalno političko okupljanje koje će opravdati svoje formiranje ne samo na pojedinačnom, grupnom, već i masovnom planu. Da li će zagospodarti retorika ili tako neophodna djelotvornost.

Bilo je, zapravo, i do sada nekih sitnijih ili krupnijih pokušaja da se nađe bolja suverenistička ponuda od ove koju danas imamo ka izbavljenje od totalne agonije, ali se sve, uglavnom, završilo na dobroj namjeri. Uvijek su poslije dobro obavljenog formalnog posla i insistiranja na nacionalno – političkoj objedinjenosti, nije imalo snage za nešto više. Da se radi operativno i dobije povjerenje suverenističke i građanske javnosti. Da se prekine indolentnost nacije, njeno masovno mučanje. Uvijek se ubrzo zastalo. Ili nije bila dobra ideja ili je pobjeđivala surevnjivost i destrukcija. Egoistična heterogenost, parcijalni interesi. Crnogorska klasika.

Zato Kongres, svakako, ali da njegov sveukupni duh bude neminovo pomjeranje ka djelovanju na principima etike i njene crnogorske istorije.

Predstoji nam borba preužasna.