13 °

max 25 ° / min 13 °

Nedjelja

09.05.

25° / 13°

Ponedjeljak

10.05.

26° / 12°

Utorak

11.05.

27° / 12°

Srijeda

12.05.

21° / 14°

Četvrtak

13.05.

18° / 13°

Petak

14.05.

22° / 13°

Subota

15.05.

26° / 13°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
SPC dobila trećeg episkopa u Crnoj Gori. On će naslijediti Amfilohija?

Stav

Comments 0

SPC dobila trećeg episkopa u Crnoj Gori. On će naslijediti Amfilohija?

  • Viber
PIŠE: Vladimir Jovanović U neđelju 31. jula posvećen je episkop dioklijski SPC Kiril Bojović. Narečenjem i hirotonijom u Sabornome hramu u Podgorici je načelstvovao patrijarh Irinej Gavrilović. Uz Amfilohija Radovića, sasluživalo je i nekoliko drugih srpskih vladika. SPC u Crnoj Gori sada ima „mini sinod“, trojicu arhijereja – Amfilohija, Kirila, te Joanikija Mićovića. Ali, Kiril nema posebnu eparhiju. Za razliku od Amfilohija i Joanikija, koji imaju eparhije, Crnogorsko-primorsku i Budimljansko-nikšićku, on je samo vikarni episkop, episkop je po tituli.

Nema sumnje da je Kirila isforsirao Amfilohije. Mitropolit crnogorsko-primorski ima 78 godina. U građanskome smislu, on je, od skoro, penzioner. Opozicija unutar SPC tvrdi da je obrazloženje episkopske kandidature Kirilove proljetos na Saboru u Beogradu „začinjeno dugim kukumakanjem mitropolita Amfilohija kako on ne može sve sam stići i slično“.

Amfilohije predvodi „montenegrističke megalomane“, piše nedavno srpski sajt „Princip“, a oni navodno imaju „suludu, sujetnu i vlastoljubivu želju da Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, nasuprot volji njenoga vjernoga naroda i sveštenstva, namaknu autonomni status“.

„Plan im je i da stvore svoj crnogorski Sveti Sinod“, tvrdi se, uz ocjenu da se, Kiril, „treći crnogorski vladika“, „ni kriv ni dužan, našao u zakulisanim igrama njegovih mentora“.
Ko je, dakle, novi episkop Kiril Bojović, kakvu bi ulogu mogao odigrati?

crkva1

Partijarh srpski Irinej i novoizabrnai epoiksop Kiril Bojović

U mirjanstvu se zvao Milan. Ima 48 godina. Izjašnjava se službeno kao „Srbin, državljanin Crne Gore“. Očevim porijeklom je iz Župe nikšićke, ali odrastao je, završio osnovnu i srednju školu u Danilovgradu.

Diplomirao je na Prirodno-matematičkome fakultetu (PMF) u Podgorici, đe se zapošljava kao asistent. Magistrira u Beogradu 1996. godine, a 1998-1999. je na specijalizaciji u Moskvi.
Međutim, naredne, 2000. godine, daje otkaz na PMF-u. Odlazi u Cetinjski manastir đe, po Amfilohijevome blagoslovu, postaje iskušenik. Za monaha je postrižen 2004, zatim rukopoložen u jerođakona, pa u jeromonaha.

Amfilohije ga 2005. šalje u Moskvu, ali sada na tamošnju Duhovnu akademiju. Kako nema redovno bogoslovsko školovanje, Kiril paralelno upisuje i seminariju (bogosloviju, srednju vjersku školu). Akademiju je okončao 2008, kada je i odbranio kandidatsku tezu – to je rusko rangiranje magistarskoga stepena. Vraća se na Cetinje. Postaje glavni i odgovorni urednik časopisa „Svetigora“. Predavač je na Cetinjskoj bogosloviji. Amfilohije ga 2010. proizvodi u protosinđela, kasnije u arhimandrita.

Iako se očekivalo da će doktorsku tezu „Eklisiologija Sv. Filareta Moskovskoga“, braniti u Moskvi, to se nije desilo. Kiril je tezu prijavio još 2010. na Teološkome fakultetu u Beogradu. Nema podataka da je bogosloviju i doktorirao, tj. odbranio prijavljenu tezu.

U međuvremenu, Amfilohije, administrator (mjestobljustitelj) Eparhije buenosaireske i južno-centralnoameričke SPC, postavlja ga 2014. za tamošnjega arhijerejskoga zamjenika. U Argentini maja o.g. dobija vijest da je na Arhijerejskome saboru SPC u Beogradu prošao za episkopa dioklijskoga.

Iz beśede, koju je Kiril nakon episkopske hirotonije održao, doznaju se i još neke činjenice iz njegova životopisa. Kazao je da ga je, još kao srednjoškolca, sredinom 1980-ih, „a i kasnije dugi niz godina, sve do danas, svojim savjetima i poukama nadahnjivao na podvig arhimandrit Joil (Bulatović)“. Prije nego će sa izjavama postati zvijezda „Jutjuba“, Joil je bio profesor matematike u danilovgradskoj gimnaziji. I Joil mu je, kaže Kiril, onomad rekao: „Uspjećemo, ja i ti, Milane”!

crkva2

Joil Bulatović, bivši srednjoškolski profesor, sada zvijezda interneta

Za Kirila je mitropolit crnogorsko-primorski „duhovni otac“; tvrdi da ima „tihi glas“, obraća mu se sa „sveti vladiko“, te zaključuje: „Ako se ovo naše pokoljenje bude moglo nečim pohvaliti, to će prije svega biti činjenica da je živjelo u vrijeme mitropolita Amfilohija“.

Drugi po redu autoritet za Kirila je Atanasije Jeftić, umirovljeni episkop. Bio mu je mentor za odbranu kandidatske teze 2008. u Moskvi, naslovljene (u prijevodu) „Mitropolit Petar II Petrović Njegoš kao hrišćanski filozof“. U njoj, još u samome uvodu, veli: „Njegošem su više živjeli nego pisali o njemu, novi srpski bogoslovi – mitropolit Amfilohije i episkop Atanasije, ali i to, što su nam predočili u svojim kratkim govorima i člancima, ima ogromno značenje i, može se reći, samo po sebi predstavlja vijenac proučavanja i shvatanja Njegoša“.

Tako da je u tezi referencirao njihove „kratke govore i članke“. I tu Kiril tvrdi da je „filozofija Njegoša saglasna sa svetootačkim učenjem“ i kako je „to jasno istaknuto u djelu ’Religija Njegoševa’ Sv. Nikolaja Srpskoga (Nikolaja Velimirović), a takođe u govorima i člancima mitropolita Amfilohija i episkopa Atanasija“.

„Ipak, originalnost ovoga rada“, napisao je neskromno za svoju disertaciju Kiril, „sastoji se u tome što je u njemu analitički i detaljnopokazana sličnost ideje Njegoša i učenja istočnih otaca, osobito prepodobnoga Maksima Ispovjednika, Sv. Dionisija Aeropagita, prepodobnoga Simeona Novoga Bogoslova i Grigorija Palame“. 

Tvrdnja bi da je tačna zbilja bila originalna. Ali, avaj, ne odgovara činjenicama provjerljivim u Njegoševim književnim ili epistemiološkim spisima. Između ostaloga, Njegoš nikada nije ni pomenuo svetitelje Dionisija i Grigorija, niti prepodobne Maksima i Simeona.

Na drugoj strani, Nikolaj Velimirović zbilja je tvrdio nešto što jeste provjerljivo i tačno, ali ne korespondira sa nalazima, tj. konfabulacijama „novih srpskih bogoslova“, niti Kirila, njihovoga epigona. Naime, Njegoš je u „Luči mikrokozma“ ispjevao potpuno novu verziju prve četiri glave Knjige Postanja iz „Staroga zavjeta“, tj. odnosnih tumačenja u „Novome zavjetu“.

Postoje, uočio je N. Velimirović, tri elementa odsupanja Njegoševa od dogmatskoga (pravoslavnoga) bogoslovlja i svetootačkih predanja u tumačenju preegzistencije, opisane u „Starome zavjetu“, kad je čovjek na Zemlji bio u blaženstvu, te u tumačenju čovjekovoga pada u grijeh. „Hristiologija Njegoševa je gotovo rudimentarna. Nikada ni jedan sveštenik hrišćanski nije manje rekao o Hristu, nego ovaj cetinjski prvosveštenik“, napisao je 1911. godine Nikolaj.

U svojoj tezi, Kiril pohvaljuje i izvjesnoga jeromonaha Isaiju Lukića: „Njegov rad ’Istorija crnogorskoga teokratizma (1697-1851)’ veoma je značajan; u njemu je odjeljak o Njegošu. Veoma jasno dokazuje da Mitropolija u Crnoj Gori nikada nije bila autokefalna“. Zbog čega mu je, za stručnu i širu javnost anonimni Isaija, važniji za refernciranje, a ne na primjer mjerodavni izvornici koji svjedoče o vaseljenski priznatoj autokefaliji Crkve Crne Gore iz Njegoševa doba – poput sveštenih ruskih i carigradskoga diptiha iz 19. vijeka – nije teško odgovoriti...

Kiril je drugi po redu episkop dioklijski SPC. Prethodni je bio Jovan Purić, rodom iz okoline Valjeva, posvećen 2004. u istome, podgoričkome hramu, tada u izgradnji. Ni on nije imao eparhiju, ali je, kao Amfilohijev vikar, bio nastojatelj Manastira Ostrog i član UO firme „Odigitrija“, tj. odgovoran u velikoj mjeri za novčane transakcije Eparhije crnogorsko-primorske.

Jovan je 2011. preuzeo Eparhiju nišku, nakon što je njen dotadašnji arhijerej, Irinej Gavrilović, izabran za patrijarha. Od tada je mjesto nastojatelja Manastira Ostroga upražnjeno. I da li će sada Kiril biti novi nastojatelj ostroški, te brojati novac od eparhijskoga poslovanja kao nekada prethodni episkop dioklijski?

crkva3

Kalist, mitropolit dioklijski Carigradske partijaršije

Ništa o tome službeno nije objavljeno. Proljetos je Arhijerejski sabor u Beogradu odlučio da je „dosadašnji episkop niški Jovan po svojoj molbi razriješen dužnosti eparhijskoga arhijereja“. Čuli su se glasovi da je do toga došlo „iz zdravstvenih razloga“, ali i zbog navodnog otkrića da je falsifikovao neku svoju školsku diplomu. Nakon svega, Jovan se opet pojavio u Ostrogu. „Jovan bi mogao trajno da se vrati u manastir Ostrog. Druga opcija je da ga mitrpoplit Amfilohije predloži za episkopa u Latinskoj Americi, ako pristane“, pisala je srpska štampa...

Kako je ocijenjeno još 2004. kada je Jovan posvećen u episkopa dioklijskoga – a ta titula u istoriji jerarhije SPC je nepoznata – Beogradska patrijaršija i na taj način pokušava da neosnovano prisvoji naslijeđe drevne hrišćanske Duklje, antičke i slovenske.

A na koji je način novoizabrani Kiril u svojoj prvoj episkopskoj beśedi opravdavao svoju u SPC titulu bez tradicije?

Kazao je: „Istorijska nauka je nesumnjivo utvrdila da je Dioklijska episkopija, kasnije arhiepiskopija, najstarija ranohrišćanska dijaceza na području Crne Gore i temelj ranohrišćanskoga duhovnoga nasljeđa ovih prostora. Sasvim je, dakle, razumljivo da je Sveti Sava Zetsku eparhiju utemeljio na istome geografskome prostoru na kojem se u ranijem istorijskom razdoblju već nalazila episkopska katedra u Diokliji. Zato je važno što je, odlukom Sv. Arhijerejskoga sabora naše Crkve, ta drevna titula obnovljena i sačuvana“. 

No, ni to nije tačno. Episkop dioklijski, „ta drevna titula“, obnovljena je i sačuvana, ali ne odlukom Sabora Beogradske patrijaršije, kako to tvrdi Kiril.

Kiril i SPC mogu da šire i ovu iz nepreglednoga niza drugih netačnih vijesti i kvaziistorijskih tumačenja, jer je, između ostalih, crnogorskoj javnosti nepoznata činjenica da Carigradska patrijaršija – koja je nekad u svojoj jurisdikciji, jedno vrijeme, imala Dioklijsku episkopiju – od ranije ima svojega arhijereja dioklijskoga!

On se zove Kalist, službeno mitropolit dikolijski, vikar Fiatriske arhiepiskopije iz Londona. Kalist dioklijski je etnički Englez, u mirjanstvu: Timoti Ričard Ver (Timothy Richard Ware).
Titulu episkopa dioklijskoga (Επίσκοπος Διοκλείας) Kalist nosi još od 1982, a u mitropolita dioklijskoga (Μητροπολίτης Διοκλείας) odlukom Sinoda Carigradske patrijaršije, uzdignut je 2007. godine. Riječ je o veoma poznatome toelogu: on je od 1966. do penzionisanja 2001. bio predavač pravoslavne bogoslovije na Oksfordskome univerzitetu, etc.
Sve u svemu, što se će u budućnosti biti uloga Kirila?

Pouzdano se mogu izvesti samo dva zaključka.

Zaključak prvi: Amfilohije je Kirilovim episkopskim posvećenjem dobio još jedan „siguran glas“, kada i ako doživi da ga, po treći put, kandiduju za patrijarha u Beogradu; bez obzira što je samo vikar, Kiril ima pravo glasa na takvome izboru.

Zaključak drugi: uz Joanikija budimljansko-nikšićkoga, Kiril je jedini domicilni episkop u SPC; u budućnosti će svakako biti ozbiljan kandidat za mjesto srpskoga mitropolita crnogorsko-primorskoga.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR