Poput zaljubljivanja, tako je nadbiskup Desmond Tutu opisao glasanje na prvim demokratskim izborima u Južnoj Africi 1994. godine, a ta primjedba pokazuje i njegov vrckasti humor i duboke emocije nakon decenija borbe protiv aparthejda.
Desmond Mpilo Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir, čija je moralna moć prožimala južnoafričko društvo tokom najmračnijih dana aparthejda, kao i na neotkrivenoj teritoriji nove demokratije, umro je u 90. godini, saopštilo je južnoafričko predsjedništvo.
I crnci i bijelci smatrali su Tutua savješću nacije, što je trajan dokaz njegove vjere i duha pomirenja u podijeljenoj zemlji.
Zagovarao je ideju protiv tiranije bijele manjine, a čak i nakon njenog kraja nikada se nije pokolebao u svojoj borbi za pravedniju Južnu Afriku, pozivajući crnu političku elitu na odgovornost s jednakom jačinom kao što je pozivao bijele Afrikance.
San o "duginoj naciji"
U posljednjim godinama života žalio je što mu se san o "duginoj naciji" još nije ostvario.
Na svjetskoj pozornici aktivista za ljudska prava govorio je o nizu tema, od izraelske okupacije palestinskih teritorija do prava homoseksualaca, klimatskih promjena i asistirane smrti - pitanja koja su učvrstila Tutuovu široku privlačnost.
"Smrt nadbiskupa emeritusa Desmonda Tutua još je jedno poglavlje žalosti u oproštaju naše nacije s naraštajem izvanrednih Južnoafrikanaca koji su nam ostavili u nasljeđe oslobođenu Južnu Afriku", rekao je predsjednik Cyril Ramaphosa.
Visok samo 1.68 metara i sa zaraznim smijehom, Tutu je bio moralni div koji je 1984. dobio Nobelovu nagradu za mir za svoju nenasilnu borbu protiv aparthejda.
Lice borbe protiv aparthejda
Iskoristio je svoju istaknutu ulogu u Anglikanskoj Crkvi kako bi ukazivao na nevolje crnih Južnoafrikanaca.
Neumorno pričajući i putujući tijekom 1980-ih, Tutu je postao lice pokreta protiv aparthejda u inostranstvu, dok su mnogi čelnici pobunjeničkog Afričkog nacionalnog kongresa (ANC), poput Nelsona Mandele, bili iza rešetaka.
"Naša zemlja gori i krvari i zato pozivam međunarodnu zajednicu da primijeni kaznene sankcije protiv ove vlade", rekao je 1986. godine.
Čak i dok su vlade ignorisale poziv, pomogao je u pokretanju kampanja na lokalnom nivou širom svijeta koje su se borile za okončanje aparthejda kroz ekonomske i kulturne bojkote.
Bivši tvrdolinijski predsjednik P. W. Botha upitao je Tutua u pismu 1988. radi li za kraljevstvo Božje ili za kraljevstvo koje je obećao tada ilegalan, a sada vladajući ANC.
Govori nad grobovima
Među njegovim najbolnijim zadacima bilo je držanje posmrtnih govora za crnce koji su ubijani za vrijeme borbe protiv bijelaca.
"Umorni smo od dolaska na sprovode, od držanja govora iz sedmice u sedmicu. Vrijeme je da zaustavimo rasipanje ljudskih života", rekao je jednom prilikom.
Tutu je rekao da je njegov stav o aparthejdu moralan, a ne politički.
“Lakše je biti hrišćanin u Južnoj Africi nego bilo gdje drugdje, jer su moralni problemi u ovoj zemlji tako jasni” rekao je jednom.
"Ponekad oštar, često nježan, nikad uplašen i rijetko bez humora"
U februaru 1990. Tutu je stajao uz Nelsona Mandelu na balkonu gradske skupštine Kejp Tauna na kojem se prvi put obratio javnosti nakon 27 godina zatvora.
Bio je uz Mandelu i četiri godine kasnije kada je postao prvi crnački predsjednik zemlje.
"Ponekad oštar, često nježan, nikad uplašen i rijetko bez humora, glas Desmonda Tutua uvijek će biti glas nečujnih", tako je Mandela, koji je umro u decembru 2013, opisao svog prijatelja.
Dok je Mandela uvodio Južnu Afriku u demokratiju, Tutu je bio na čelu Komisije za istinu i pomirenje, koja je razotkrila strašne istine o borbi protiv vladavine bijelaca.
Neka od potresnih svjedočanstava ganula su ga do suza u javnosti.
Nikada nije prestao govoriti što misli
Ali Tutu je bio jednako strog prema novoj demokratiji kao i prema južnoafričkim vladarima aparthejda.
Kritikovao je novu vladajuću elitu koja je tražila privilegije i prekorio Mandelu zbog njegove duge javne afere s Gracom Machel, s kojom se na kraju oženio.
U svom izvještaju Komisije za istinu Tutu nije htio blaže tretirati ekscese ANC-a u borbi protiv vladavine bijelaca od načina na koji je tretirao one koji su vladali za vrijeme aparthejda.
Nikada nije prestao govoriti što misli, osuđujući predsjednika Jacoba Zumu zbog optužbi za korupciju oko sigurnosne nadogradnje njegove kuće vrijedne 23 miliona dolara.
Kritikovao stanje s ljudskim pravima u Zimbabveu
Godine 2014. priznao je da nije glasao za ANC, navodeći moralne razloge.
"Kao starac, tužan sam jer sam se nadao da će moji posljednji dani biti dani veselja, dani hvale i pohvala mlađih ljudi koji rade stvari za koje smo se jako nadali da će se dogoditi", rekao je Tutu.
U decembru 2003. zamjerio je svojoj vladi zbog njene podrške predsjedniku Zimbabvea Robertu Mugabeu, uprkos sve većim kritikama zbog stanja ljudskih prava u toj zemlji.
Tutu je povukao paralelu između izolacije Zimbabvea i bitke Južne Afrike protiv aparthejda.
"Apelovali smo na svijet da interveniše i umiješa se u unutrašnje stvari Južne Afrike. Nijesmo mogli sami pobijediti aparthejd", rekao je Tutu.
Takođe je kritikovao južnoafričkog predsjednika Thaboa Mbekija zbog njegovog javnog preispitivanja veze između HIV-a i AIDS-a, rekavši da je Mbekijev međunarodni profil ukaljan.
Učiteljev sin
Sin školskog učitelja, Tutu, rođen je u Klerksdorpu, konzervativnom gradu zapadno od Johanesburga, 7. oktobra 1931. godine.
Porodica se preselila u Sofijataun u Johanesburgu, jedno od rijetkih mješovitih područja komercijalne prijestonice, koje je naknadno srušeno pod zakonima o aparthejdu kako bi se napravilo mjesto za bjelačko predgrađe Triomf.
Uvijek strastven učenik, Tutu je najprije radio kao učitelj. No, rekao je da je bio ogorčen zbog obrazovnog sistema za crnce, koji je jednom južnoafrički premijer opisao kao pripremu za njihovu ulogu u društvu da budu sluge.
Zamonašen 1961.
Tutu je prestao poučavati 1957. i odlučio se pridružiti Crkvi, studirajući najprije na Teološkom koledžu St. Peter u Johannesburgu. Za sveštenika je zamonašen 1961. godine, a školovanje je nastavio na King's Koledžu u Londonu.
Nakon četiri godine boravka u inostranstvu, vratio se u Južnu Afriku, gdje je zahvaljujući oštrom intelektu i harizmatičnom pripovjedanju postao anglikanski dekan Johanesburga 1975. godine, kada se počeo oblikovati njegov aktivizam.
"Shvatio sam da sam dobio platformu koja nije bila lako dostupna mnogim crncima, a većina naših vođa je ili u zatvoru ili u izgnanstvu. I rekao sam: 'Pa, iskoristiću ovo da pokušam artikulisati težnje i tegobe naših ljudi', rekao je 2004.
Prvi crni nadbiskup Kejp Tauna
Previše istaknut i globalno poštovan da bi ga vlada aparthejda odbacila, Tutu je iskoristio svoje imenovanje za glavnog sekretara Južnoafričkog savjeta crkava 1978. kako bi pozvao na sankcije protiv svoje zemlje.
Proglašen je prvim crnim nadbiskupom Kejp Tauna 1986. godine te postao poglavar Anglikanske Crkve, četvrte po veličini u Južnoj Africi.
U penziji se borio s rakom prostate i uglavnom se povukao iz javnog života. U jednom od svojih posljednjih javnih nastupa ugostio je britanskog princa Harija, njegovu suprugu Megan i njihovog četveromjesečnog sina Arčija u svojoj dobrotvornoj fondaciji u Kejp Taunu u septembru 2019, nazvavši ih "istinski brižnim" parom.
Tutu se oženio s Leah 1955. Imali su četvoro djece i nekoliko unučadi, te domove u Kejp Taunu i Sovetu u blizini Johanesburga.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR