Predstavnici plemena Herero i Nama podnijeli su kolektivnu tužbu protiv Njemačke sudu u Njujorku. Traže odštete za genocid u Namibiji 1904. Njemačka se dugo opirala da sramnu epizodu svoje istorije uopšte nazove genocidom.
„Herero više nijesu njemački podanici (…). Unutar njemačkih granica će svaki Herero – sa ili bez oružja, sa ili bez stoke – biti odstrijeljen. Više ne primam žene i djecu, otjerajte ih nazad njihovom narodu i dozvolite da se i na njih puca."
To je naredba general-pukovnika Lotara fon Trote koji je 1904. godine poslat da uguši pobunu u koloniji koja se zvanično zvala Njemačka jugozapadna Afrika i nalazila na prostoru današnje Namibije. Trota je eksplicitno rekao da je neophodno „uništiti naciju kao takvu" i u tome je imao podršku cara Vilhelma II.
Pripadnici plemena Herero koji su preživjeli bjekstvo kroz pustinju
Pripadnici naroda Herero i Nama, koji su se pridružili ustanku, sistematski su odsijecani od izvora vode, ubijani, izgladnjivani u koncentracionim logorima, moreni fizičkim radom. Tako je ubijeno oko 100.000 ljudi. Ovaj zločin se smatra prvim genocidom u 20. vijeku.
Sramnu epizodu svoje istorije Njemačka je dugo odbijala da nazove pravim imenom. Ni danas to ne čini jasno i glasno, insistirajući na tumačenju da genocidom mogu biti proglašeni samo masakri počinjeni nakon što je na snagu stupila Konvencija UN o genocidu 1951. Prošlog jula je u jednom zvaničnom dokumentu berlinskog Ministarstva spoljnih poslova navedeno da zločin u Namibiji može biti nazvan genocidom. Vlada je pojasnila da se tu radi o pojmu u „istorijski-političkoj debati", ali ne i u „pravnom smislu".
Njemačke trupe pred marš na Herero pobunjenike, 1904.
Takvih pikanterija nije bilo kada je njemački Bundestag prošlog juna osmanlijski pokolj nad Jermenima u jednoj rezoluciji nazvao genocidom. Još prije toga je predsjednik parlamenta Norbert Lamert u autorskom tekstu za nedjeljnik Cajt napisao je da je njemački pohod protiv naroda Herero bio „rasni rat" i da se mora nazvati genocidom.
Ali ovdje su u igri, osim mnogo politike, i pare. Njemačka vlada pokušava već i terminologijom da izbjegne moguće zahtjeve za odštete. Tako je 2014. sa vlastima u Namibiji pokrenut dijalog o „zajedničkom razumijevanju prošlosti i produbljivanju saradnje". Ti pregovori još traju, a njemačka strana je u izgled stavila zvanično izvinjenje. Reparacije – nikako.
Predstavnici potomaka žrtava genocida, međutim, nijesu za tim pregovaračkim stolom. Zato su presavili tabak i u Njujorku podnijeli kolektivnu tužbu protiv Njemačke tražeći odštete, kao i učešće u pregovorima Njemačke i Namibije.
„Nema garancija da će bilo kakva finansijska pomoć koju Njemačka ponudi Namibiji doći do manjinskih domorodačkih naroda koji su bili direktno oštećeni", rekao je advokat tužbe Ken Mekalion. „Ne može biti dogovora ili poravnjanja bez učešća ovih naroda."
Vekuii Rukoro
Vekui Rukoro, predvodnik Herera, rekao je da njegov narod neće prihvatiti izvinjenje bez finansijske odštete. Osim ubistava desetine hiljada ljudi, u tužbi se navodi da su njemački kolonisti između 1885. i 1903. prisvojili četvrtinu zemlje koja je pripadala narodima Herero i Nama. Dodaje se da su uz prećutno odobrenje njemačkih oficira silovane žene i djevojčice, i stanovništvo primoravano na prinudni rad.
Tužba je podnijeta u Njujorku prema američkom Zakonu za regulisanje stranih delikata (Alien Tort Statute) donijetom 1789. godine. On dopušta da se pred američkim sudovima procesuiraju slučajevi predviđeni američkim građanskim pravom čak i onda kada u delikte nijesu umiješani američki građani, niti su se oni odigrali na američkom tlu.
izvor:DW
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR