Jucerašnje rusko obaranje američkog drona bila je namjerna provokacija. Radi se o zabrinjavajućem incidentu, a čini se da je takvo ponašanje predodređeno da postane još gore, navodi u svom komentaru za britanski fTelegraf Hamiš de Breton-Gordon, stručnjak za hemijsko oružje, koji je služio u britanskoj vojsci kao zapovednik Združenog hemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog puka Ujedinjenog Kraljevstva i NATO bataljona za brzo reagovanje, prenosi Jutarnji.hr.
De Breton-Gordon navodi da je ruski predsjednik Vladimir Putin satjeran u ćošak – njegova pozicija svakim danom slabi kako su zapadni tenkovi sve bliže ukrajinskom ratištu, a približava se i proljećna ofanziva ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog i njegovih vojnih snaga.
Istovremeno, čini se da veliki ruski napad u istočnoj Ukrajini zapinje i guši se uz veliku cijenu u ljudstvu za agresora. Prošlonedjeljni masivni raketni udari, koji su uključivali i toliko hvaljene, "nezaustavljive" hipersonične projektile Kindžal, nijesu bili pretjerano uspješni, a sankcije su napokon počele gurati rusku ekonomiju prema dnu.
Ukrajinci, sa svoje strane, imaju namjeru izbaciti ruske snage iz istočne Ukrajine, ali i sa Krima. To bi, navodi autor, bez sumnje značilo kraj Putinove vladavine – ali to bi isto tako bio vrlo opasan trenutak.
Ruski diktator je, kako se navodi, uživao u tome da javno ponavlja priču o svojoj mladosti u Lenjingradu (danas Sankt Peterburgu) kada je posmatrao kako štakor iako satjeran u ugao uzvraća udarac.
Godinama je Kremlj marljivo njegovao Putinov imidž nemilosrdnog bivšeg oficira KGB-a koji se ne boji preduzeti hrabre akcije u obrani domovine, osobito kada se suočava s ujedinjenim snagama Zapada.
Nuklearni udar kao zadnja opcija
Zapadna publika uglavnom je nasjela na ovaj narativ, no stvarnost otkriva mnogo nijansi same stvari. Putin je, navodi autor, daleko racionalniji i proračunatiji nego što mu mnogi protivnici priznaju.
Ima "nos" da "namiriše" slabost, što uključuje i njegovu sopstvenu krhkost, ali nije nepogrješiv. Voli ugodan život – kao što je Gari Kasparov istakao, "Putin želi vladati kao Staljin, ali živeti kao (Roman) Abramovič".
U studiji za Fondacija Heritage, kako navodi autor, u Telegrafu su utvrdili da postoji još jedno područje na kojem su zapadni posmatrači previše pojednostavili realnost Putinovih sposobnosti, posebno u vezi s nuklearnim pitanjem.
Tvrdi se da je prijetnja ruske upotrebe nuklearnog oružja primarno taktika zastrašivanja zapadne javnosti kojom se želi oslabiti veze između Ukrajine i njenih zapadnih saveznika. Oni koji vjeruju da sami Rusi vide taj resurs kao konvencionalno ratno oružje, smatra autor, nijesu u pravu.
Uprkos tome, ne može se biti siguran da Rusija neće koristiti nuklearno oružje u Ukrajini kao "zadnju opciju". Kremlj je čak postavio lingvistički okvir za njegovu upotrebu: Četiri su okolnosti u najnovijoj ruskoj nuklearnoj doktrini koje mogu opravdati raspoređivanje nuklearnog oružja – vrlo moguća i skora upotreba nuklearnog oružja protiv Rusije, stvarna nuklearna upotreba nuklearnog oružja protiv Rusije, prijetnja da se spriječi kontrola Rusije nad njenim nuklearnim oružjem i prijetnja postojanju Rusije.
Iako nijedan od tih uslova nije ispunjen u ratu u Ukrajini, rusko vodstvo iznova govori o „pretnji“.
Putin je nedavno, citirajući vojnu doktrinu svoje zemlje, rekao da bi Rusija mogla upotrijebiti oružje za masovno uništenje – "zaštititi svoj suverenitet, teritorijalni integritet i osigurati sigurnost ruskog naroda".
Takođe, Putin i njegovi kremaljski saveznici definisali su ukrajinski rat u egzistencijalnom smislu – ako NATO "zauzme" Ukrajinu, onda će sama Rusija biti iduća, tvrde oni.
Stoga je pitanje što zapadne vlade moraju učiniti po tom pitanju.
U prvom redu, kako se navodi, moraju uvjeriti javnost da su svjesne ekstremne prijetnje ruskog nuklearnog oružja. Naime, nuklearne prijetnje nijesu puki blef – konstantno umanjivanje prijetnje ne može pripremiti Zapad za odvraćanje Rusije ako, ili kada, dođe do krizne tačke.
Takođe, jedna od ključnih lekcija naučenih iz civilne nuklearne katastrofe u Fukušimi 2011. godine u Japanu, bila je da nedostatak informacija, posebno tačne procjene nivoa radijacije, može dovesti do odluka donijetih na temelju loših informacija.
AD i njegovi saveznici trebali bi poboljšati način na koji detektuju i prate zračenje u slučaju upotrebe nuklearnog oružja, raketnog udara na nuklearno postrojenje ili nesreće u nuklearnom postrojenju koje se nalazi u području vojnih operacija.
Doći će trenutak kad će Putin morati odlučiti
To će prje svega pomoći u zaštiti civilnog stanovništva u slučaju civilnih nuklearnih nesreća, ali bi takođe moglo pomoći u vrijeme rata. S tim u vezi, zapadne zemlje bi trebale održavati medicinske zalihe, poput kalijevog jodida, te zalihe jzaštitne opreme.
Kao treće, treba osigurati da se na svaku upotrebu taktičkog nuklearnog oružja od strane Kremlja odgovori snažnim zapadnim i globalnim odgovorom koji bi bio precizno podešen, oslanjao se na konvencionalno oružje i temeljio se na razumijevanju ruskog ponašanja i načina razmišljanja.
Što je još važnije, Moskva bi dugo unaprijed trebala znati tačno kakav će taj odgovor biti. Strateška dvosmislenost, naime, jednostavno je previše riskantna u ovom slučaju.
Četvrto, Zapad mora držati kanale komunikacije s Moskvom otvorenima, čak i ako Kremlj ne reaguje.
Putinovi snovi o ponovnom uključivanju Ukrajine u Rusiju, o raspadu NATO-a i o Rusiji koja predvodi globalni antizapadni savez se ruše. Katastrofa za ruske oružane snage mogla bi još pričekati neko vrijeme, ali u nekom trenutku ukrajinske oružane snage će verojatno zaprijetiti prekidom ruskog kopnenog koridora koji povezuje Krim s Donbasom.
U tom trenutku Putin će donijeti jednu od najsudbonosnijih odluka vijeka – hoće li upotrijebiti nuklearno ili hemijsko oružje. SAD i Velika Britanija moraju djelovati sada kako bi umanjili tu prijetnju i osigurali zaštitu američke i britanske javnosti te saveznika, zaključuje u komentaru Hamiš de Breton-Gordon.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR