Najava Donalda Trampa da će uvesti carinu od 100 odsto vrijednosti na filmove proizvedene van SAD otvorila je brojna pitanja i izazvala zabrinutost. Ovaj plan, koji je Tramp prvi put pomenuo na svojoj platformi Truth Social, ima za cilj da odgovori na ono što on vidi kao opadanje američke filmske industrije. Iako je kasnije ublažio stav, sugerišući da ne želi da naškodi industriji, njegov plan i dalje zavisi od upotrebe predsjedničkih ovlašćenja.
Prijedlog Donalda trampa bi se zasnivao na postojećim trgovinskim zakonima, kao što su IEEPA i Zakon o širenju trgovine, ali se suočava sa izazovima zbog specifične prirode filmske industrije i načina distribucije filmova. Takva mjera bi, kako stručnjaci ocjenjuju za The Verge, vjerovatno bila teško sprovodiva, a neki smatraju da bi za nju bilo potrebno odobrenje Kongresa.
Nakon što je uveo carine na sve, od odjeće do avokada, Tramp je sada odlučio da se okrene filmskoj industriji. „Filmska industrija u Americi umire vrlo brzo“, izjavio je Tramp prošle sedmice na društvenoj mreži Truth Social, dok je spomenuo mogućnost uvođenja carine od 100 posto na filmove „proizvedene u stranim zemljama“.
Ova vijest je izazvala zabunu u Holivudu, jer bi se, činilo, odnosila na širok spektar filmova, možda čak i na američke filmove koji imaju scene snimljene u inostranstvu. Iako je Tramp već počeo da ublažava početnu izjavu, rekavši za CNBC da „ne želi da naudi industriji“, čini se da nije potpuno odustao od ove ideje. Međutim, kao i mnogi njegovi planovi, oslanja se na predsjednička ovlašćenja koja su na ivici da budu pretjerano korišćena.
„Automobil ima vrijednost kada stigne u američku luku, pa se na tu vrijednost može uvesti carina“, kaže Mark Džons, profesor političkih nauka na Univerzitetu Rajs. „Ali, zbog načina na koji funkcioniše filmska industrija, bilo bi mnogo teže odrediti na koji dio filma bi se ta carina zapravo primijenila“.
Čini se da je Trampov plan o carinama proizašao iz sastanka sa glumcem Džonom Vojtom, gorljivim Trampovim pristalicom, koji je imenovan za „posebnog ambasadora“ za „ponovno oživljavanje Holivuda“. Plan, koji je kasnije objavljen na stranici Deadline, pominje davanje većih poreskih olakšica za producente, ali i uvođenje carina. Vojtov plan kaže da ako bi film „mogao biti proizveden u SAD, ali producent odluči da ga snimi u stranoj zemlji i primi poresku olakšicu“, onda bi vlada trebalo da uvede carinu „jednaku 120% vrijednosti strane poreske olakšice“.
„Obično je Kongres zadužen za uvođenje carina, ali Tramp je postao stručnjak za korišćenje vanrednih ovlašćenja kako bi unilateralno uveo takse na uvezenu robu. Posljednjih nekoliko mjeseci primijenio je široke carine oslanjajući se na Zakon o međunarodnim vanrednim ekonomskim moćima (IEEPA) iz 1977. godine, zakon koji predsjedniku daje ovlasti da uvede carine kao odgovor na 'neobičnu i vanrednu prijetnju' nacionalnoj sigurnosti ili ekonomiji“, podsjeća analiza The Vergea.
Kao što je istakao Brennan centar za pravdu – i mnoge države koje tuže Trampa – postojeća globalna trgovinska situacija ne opravdava uvođenje nacionalne vanredne situacije. „Ni u kom slučaju dugoročni trgovinski odnosi ne mogu se smatrati neočekivanom vanrednom situacijom“, stoji u izvještaju Brennan centra za pravdu. „Ako Tramp vjeruje da globalne carine mogu da koriste Sjedinjenim Državama, mora pred Kongresom da iznese svoj slučaj“.
Tramp još uvijek nije naveo koji zakon bi iskoristio za oporezivanje filmova. Ako je to IEEPA (Zakon o vanrednim ekonomskim mjerama), onda je to, čak i po njegovim uobičajenim standardima, prilično problematično. Taj zakon uključuje specifičan izuzetak koji štiti razmjenu „informativnih materijala“, kao što su publikacije, filmovi, posteri, fotografije, CD-ovi i umjetnička djela. Ova formulacija sugeriše da, čak i pod vanrednim ovlašćenjima, Tramp ne bi imao pravo da nametne carine na filmove.
Vidjeli smo kako su se pravila o „informativnim materijalima“ primjenjivala tokom Trampovog prvog mandata, kada je federalni sudija blokirao njegov početni pokušaj zabrane TikToka 2020. godine. Sudija je donio presudu da predsjednik nema „ovlašćenje da reguliše ili zabrani“ uvoz informativnih materijala i „lične komunikacije, koje ne uključuju prenos nečega od vrijednosti“.
Kao što The Verge ističe, postoji drugi zakon koji bi Tramp mogao koristiti da bi nametnuo carine na filmove: Sekcija 232 Zakona o proširenju trgovine iz 1962. godine. Ovaj zakon omogućava predsjedniku da nametne ili prilagodi carine ako sekretar za trgovinu SAD smatra da određeni uvoz može „ugroziti ili narušiti nacionalnu sigurnost“. U svom prijedlogu za uvođenje carine na filmove, Tramp je filmske podsticaje koje nude strane zemlje nazvao „koordinisanim naporima“ da oduzmu filmove iz SAD, predstavljajući to kao „prijetnju nacionalnoj sigurnosti“.
Čak i kada bi ova sumnjiva logika imala smisla, prikupljanje novca bi donijelo dodatne probleme. Filmovi mogu prelaziti naše granice na mnogo različitih načina koji bi im omogućili da izbjegnu prolazak kroz carinu i izbjegnu carine – bilo da se učitavaju na cloud servisima, strimuju putem platformi poput Netflixa, ili čak prenose u bioskope pomoću hard diskova.
„Zakoni na koje predsjednik može da se osloni kako bi opteretio uvoznu robu nijesu zakoni koji mu daju ovlašćenje da to učini u pogledu audiovizuelnog sadržaja koji ne prolazi kroz carinu ili je već ovdje“, rekao je Džon Magnus, predsjednik Tradewins LLC, trgovinske konsultantske firme iz DC-a, za The Verge. „Tako da, najvjerovatnije, ako bi se to desilo, ne bi ličilo na carinu“.
Moguće je da bi se moglo naplatiti nešto poput akcizne takse, koja se plaća za robu kupljenu u zemlji, kao što su cigarete, alkohol, gazirana pića i gorivo. Međutim, ovo bi vjerovatno bilo izvan Trampove kontrole, jer samo Kongres obično ima ovlašćenje da uvodi poreze – i za razliku od carina, za akcizne takse ne postoje vanredna ovlašćenja.
Ako bi Kongres preuzeo inicijativu za akciznu taksu, vjerovatno bi bila primijenjena na distributera stranog filma, a zatim bi se prenijela na potrošače, što bi vjerovatno povećalo cijene svega, od kino ulaznica do usluga strimovanja.
„Cijene su već mnogo više nego što su bile ranije“, kaže Kristofer Mejzner, profesor ekonomije na Univerzitetu Kalifornija, Dejvis. „To će ograničiti izbor filmova koje možemo da gledamo“.
Kao i kod mnogih drugih stvari koje Tramp zagovara, specifičnosti vezane za carine na filmove zapravo ne postoje, i plan možda nikada neće biti realizovan. „Provodimo mnogo vremena i energije razmatrajući stvari koje, na kraju, neće dovesti ni do čega, jer on [Tramp] zapravo nema stvarnu namjeru“, kaže Džons. „Možda sada ima namjeru, ali dalje gledano, to nikada neće imati nikakvu stvarnu težinu“.
Ipak, mnogi nijesu vjerovali da Tramp može da izazove trgovinski rat SAD-Kina – a sada svi vidimo kako je to završilo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR