Nakon 47 godina rata protiv Turske i najmanje 40.000 poginulih na obje strane, Radnička partija Kurdistana (PKK), koja je predvodila oružanu borbu za stvaranje nezavisne kurdske države, objavila je svoje raspuštanje.
Ova odluka donijeta je nakon 12. kongresa stranke, koji je održan početkom maja. Delegati Kongresa su zaključili da je borba PKK dovela do toga da se kurdski problem sada može riješiti demokratskim putem. Ovim je Radnička partija Kurdistana ispunila svoju istorijsku misiju i prestala da postoji, izvestio je Firat.
Na kongresu je pročitana izjava lidera PKK Abdulaha Odžalana, koji je u zatvoru od 1999. godine, ali je svojim sljedbenicima predstavio „perspektive i prijedloge“. U februaru 1999. godine, turske bezbjednosne službe su uspjele da uhapse Odžalana u Keniji i izvedu ga pred sud u Turskoj, gdje je osuđen na smrt, koja je kasnije preinačena u doživotni zatvor, a zauzvrat se odrekao terorizma.
PKK je danas izdala saopštenje u kojem se zaključuje da je „kurdsko pitanje dostiglo nivo na kojem se može riješiti demokratskom politikom i da je PKK u tom smislu završila svoju misiju“.
Dodali su da bi Odžalan trebalo da predvodi proces razoružanja i pozvali turski parlament da odgovori.
Odžalan je u februaru pozvao svoje pristalice da okončaju oružanu borbu i počnu da učestvuju u demokratizaciji turskog političkog sistema i punoj integraciji u njega. Nekoliko dana kasnije, sadašnje rukovodstvo PKK je objavilo prekid vatre, ali su postavili uslove za (samo)raspuštanje, uključujući uspostavljanje pravnog mehanizma za početak mirovnih pregovora.
Sukob dug pola vijeka
Rat je trajao skoro pola vijeka. Kurdska radnička partija (Partiya Karkeran Kurdistan - PKK) osnovana je 1978. godine. Politički program PKK zahtijevao je osnivanje nezavisne kurdske države na jugoistoku Turske, a u ovoj prvoj fazi ideološki se zalagala za komunističku revoluciju u Turskoj, sarađujući i sa turskim ljevičarima. Nakon što je harizmatični Abdulah Odžalan preuzeo vođstvo organizacije početkom 1980-ih, PKK je djelimično redefinisala svoju političku misiju od ideološke do nacionalnooslobodilačke, da bi skoro potpuno odbacila marksističku ideologiju nestankom Sovjetskog Saveza početkom 1990-ih.
U februaru 2000. godine, PKK je objavio prekid vojnih aktivnosti, ali je poslije četiri godine primirje prekršeno, a procjenjuje se da je oko 3.500 članova grupe i dalje aktivno u bazama u području iračkih planina Kandil. Odžalanov nasljednik je Džemil Bajik , koji je mnogo manje vidljiv u javnosti od svog prethodnika.
Kurdska stranka u Turskoj
Erdoganov režim koristi sukobe sa PKK-om da istovremeno teroriše HDP, uticajnu kurdsku stranku u Turskoj. HDP je osvojio 65 opština na izborima 2019. godine, samo da bi njihovi gradonačelnici, načelnici i članovi opštinske vlasti bili smenjeni sljedeće godine. Na njihovo mjesto postavljeni su prinudni upravnici iz Ankare, a mnogi smijenjeni političari su stavljeni u zatvor. Ništa čudno kada se uzme u obzir da su vodeći opozicioni političari, novinari i profesori takođe u zatvoru, pa zašto ne bi i Kurdi bili tamo, logika je predsjednika Erdogana.
Ostaje da se vidi kako će odluka PKK uticati na Kurde, koji vladaju velikim područjima sjeveroistočnog regiona Sirije, a koje Turska tretira kao terorističku prijetnju u blizini svojih granica. Kurdsko pitanje je komplikovano jer oko 25-30 miliona Kurda živi u području koje nazivaju Veliki Kurdistan, regionu koji se proteže preko jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana, sjevernog Iraka i sjeveroistočne Sirije. U sirijskom Kurdistanu (kurdski: Rojava Kurdistanê, što se prevodi kao Kurdistan gde sunce zalazi) živi ih oko 1,7 miliona, što je devet procenata stanovništva.
Tu se nalazi sjedište kurdskih PKK/YPG (Jedinice narodne odbrane), čiji borci čine okosnicu Sirijskih demokratskih snaga (SDF), osnovanih 2015. godine, koje su obučene i naoružane uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država.
Da li se Erdoganu smiješi pobjeda?
Erdogan bezuspješno pokušava da ih slomi, a dodatno ga iritira činjenica da je sirijski Kurdistan ekonomski samodovoljan zahvaljujući naftnim poljima, što obezbjeđuje stalni priliv novca.
Međutim, odluka PKK da se raspusti mogla bi da okonča najdugotrajniji bezbjednosni problem Turske i donese značajnu političku pobjedu predsjedniku Erdoganu, koji bezuspješno pokušava da ih razbije, a dodatno ga iritira činjenica da je sirijski Kurdistan ekonomski samodovoljan zahvaljujući naftnim poljima, koja obezbeđuju stalan priliv novca.
Njegovi saradnici tvrde da turska vlada nije ponudila nikakve ustupke PKK-u kako bi je ubijedila da se razoruža, ali se očekuje da će u ime kompromisa Turska proširiti kulturna i obrazovna prava Kurda.
Oglasio se i Erdogan
Nakon odluke o raspuštanju militantne Radničke partije Kurdistana (PKK) oglasio se i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan.
Ističe da je to važan korak ka Turskoj bez terorizma, kao i da će Ankara pažljivo pratiti taj proces.
Erdogan je rekao da će se kada PKK položi oružje otvoriti vrata nove ere i da će Turska biti zemlja bez terorizma.
Istakao je da Turska smatra da taj potez obuhvata razoružavanje kurdskih militanata u Iraku, Siriji i Evropi, prenijela je Anadolija.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR