Legalizovanje moskovske okupacije poslalo bi i opasnu poruku drugim agresivnim silama, ocjenjuje se u današnjoj analizi lista Politico.
Rusija je otela Krim od Ukrajine, i ako američki predsjednik Donald Tramp prizna da je Moskva taj dio zemlje prisvojila kao dio mirovnog sporazuma, rizikuje da uništi istrage o ratnim zločinima, oslabi vladavinu prava i otvori vrata opasnom presedanu za druge agresore.
U aprilu je Trampova administracija iznijela ideju da se pravno prizna kako je Krim ruski, u okviru dogovora koji bi okončao rat u Ukrajini.
„To je veoma opasan presedan, čak i samo ideja da se tako nešto nađe na stolu za pregovore o miru“, upozorila je Irina Marčuk, vanredna profesorka međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu u Kopenhagenu. „To ne smije biti tema razgovora“.
Na tapetu je princip koji upravlja međunarodnim odnosima još od kraja Drugog svjetskog rata, da granice ne mogu da se mijenjaju silom.
Poruka „moć je u pravu“ ne bi važila samo za Rusiju, već i za Kinu koja prijeti da zauzme Tajvan, kao i za zemlje koje je Tramp spomenuo kao moguće buduće teritorije SAD, Grenland, Kanadu i Panamu.
„Ovo oblikuje način na koji gledamo na pravila“, kaže Lauri Malkso, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Tartu, Estonija. „Gdje će ovo postaviti presedan? Biće teže kritikovati srednje sile ako pokušaju slično u svom regionu, jer će moći da pokažu na ovaj slučaj i kažu: ‘Pogledajte šta se tamo desilo, zašto ja ne bih mogao isto’“
Rusija godinama nastoji da legalizuje svoju aneksiju Krima i teško podnosi svaki neuspjeh na tom planu. Kada je Međunarodni krivični sud kvalifikovao ruske postupke na Krimu kao okupaciju, Moskva je 2016. napustila tu instituciju.
Rusija tvrdi da je zvanično priznanje Krima – koji je od 2014. pretvoren u veliku vojnu bazu – ključno za rješavanje njenog sukoba sa Ukrajinom. Tokom neuspjelih mirovnih pregovora sa Kijevom nakon pune invazije 2022, Rusija je zahtijevala da Ukrajina prizna Krim kao dio Ruske Federacije.
S druge strane, Ukrajina se od 2014. bori protiv ruske agresije i na međunarodnim sudovima, gdje je već dobila nekoliko presuda koje potvrđuju da su Krim, kao i dijelovi istočne i južne Ukrajine, privremeno i nezakonito okupirani.
Presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2021. utvrdila je da je Rusija odgovorna za kršenja ljudskih prava na Krimu, uključujući mučenja, nezakonita pritvaranja i naprasna nestajanja ljudi. Ta presuda je postavila važan pravni presedan potvrdivši da je Moskva 27. februara 2014. silom preuzela kontrolu nad poluostrvom, a ne putem spornog referenduma u martu iste godine, kako Rusija tvrdi.
Isti pravni princip – da je Rusija nezakonito okupirala ukrajinsku teritoriju – osnova je i za druge važne postupke, poput procesuiranja prisilnog deportovanja ukrajinskih građana. Priznavanje da Rusija legalno posjeduje Krim oslabilo bi ove napore.
„Da je Rusija suverena na toj teritoriji, sud ne bi razmatrao ovakva kršenja“, napominje Darja Sviridova, advokatica iz Kijeva porijeklom sa Krima, koja se intenzivno bavi predmetima vezanim za Krim. „Ova kršenja su pokazatelji koji nam kroz pravosudne institucije govore da to nije teritorija Rusije“.
U praktičnom smislu, to bi značilo da bi politike poput prisiljavanja Ukrajinaca da prihvate ruske pasoše ili deportacija ukrajinskih građana u zatvore hiljadama kilometara daleko u Rusiji prestale da budu pravno osporive, objašnjava Sviridova. Rusija bi se posmatrala kao da vrši svoju suverenost, uključujući pravo na ustavne promjene i nametanje državljanstva – pod uslovom da se pri tome poštuju osnovna ljudska prava, dodaje Mario Paskuale Amoroso, pravni asistent u Komisiji za međunarodno pravo UN.
Ukrajinski pravni napori nijesu samo tražili odgovornost, već su i razotkrivali propagandu Kremlja, uključujući tvrdnje da je Krim pristupio Rusiji na osnovu prava na samoopredjeljenje ili da Rusija samo štiti ruske govornike. Tokom saslušanja pred Evropskim sudom za ljudska prava prije 2022, Rusija se često pozivala na te narative, kaže Margarita Sokorenko, ukrajinska predstavnica pred tim sudom.
„Naši procesi se tiču utvrđivanja istinitih činjenica. To je borba ne samo za pravdu, već i za istinu“, kaže ona.
Rusija je prvi put osvojila Krim 1783. godine za vrijeme carice Katarine Velike, i držala ga je do 1956, kada je sovjetski lider Nikita Hruščov poklonio poluostrvo Ukrajini – što je ruski predsjednik Vladimir Putin oštro kritikovao.
Krim je, zajedno sa ostatkom Ukrajine, na referendumu 1991. glasao za nezavisnost, i imao je status autonomne republike u okviru Ukrajine dok ga Rusija nije zauzela 2014. nakon protesta na ulicama koji su svrgnuli prorusku vlast u Kijevu.
Ako Rusija dobije pravno priznanje za svoj nadzor nad Krimom, posebno retroaktivno od 2014, „to bi značilo da se svi zvanični akti na Krimu smatraju ruskim, i da Ukrajina više nema nikakve veze s tim“, ističe Jan Vuters, profesor međunarodnog prava na KU Loven u Belgiji. „To bi moglo da legitimizuje djelovanje ruske vlade tamo“.
Kako pritisak za mirovne pregovore raste, Ukrajina je javno i odlučno odbacila bilo kakve ustupke oko statusa Krima. „O ovome nema razgovora. Ovo je protiv naše ustava,“ poručio je predsjednik Volodimir Zelenski kao odgovor na izjave Donalda Trampa.
„Naša crvena linija je jasna: nema priznanja“, rekao je Anton Korinevič, ukrajinski ambasador u posebnoj misiji i predsjednik radne grupe za uspostavljanje Specijalnog tribunala za zločin agresije, za POLITICO.
Ovaj čvrst stav po pitanju Krima povezan je sa širim pravnim naporima da se Rusija pozove na odgovornost. Evropske zemlje su početkom ovog mjeseca najavile formiranje novog specijalnog tribunala koji bi Ukrajini mogao otvoriti pravni put za osporavanje ruskih postupaka prema međunarodnom pravu.
Tribunal, koji bi mogao početi sa radom već sljedeće godine, fokusiraće se na gonjenje zločina agresije. Ključno pitanje je vremenski okvir: hoće li se baviti samo punom invazijom koja je počela u februaru 2022. godine, ili će obuhvatiti i ruske akcije od 2014, uključujući aneksiju Krima?
Korinevič je jasno naznačio da će se uzeti u obzir i raniji događaji. „Za Ukrajinu je uvijek bio jasan i naš snažan stav da je agresija počela 2014. godine“, rekao je. „Veoma je važno da tribunal može pokriti događaje koji su se desili prije 2022.“
Tribunal će biti pod okriljem Savjeta Evrope. Međutim, u znak novog pravca pod Trampom, Sjedinjene Države su povukle svoju podršku, smanjujući učešće u međunarodnim pravnim inicijativama i čak stajući na stranu Moskve u dvjema nedavnim rezolucijama Ujedinjenih nacija vezane za rat.
Ova promjena pozicije SAD nosi značajnu težinu. Na svjetskoj sceni međunarodnog prava, potezi jedne velike sile poput SAD da dovodi u pitanje odgovornost za rat ili da razmatra priznanje Krima kao ruskog, mogli bi imati ozbiljne posljedice, politički i ekonomski, potkopavajući krhki međunarodni konsenzus.
„Sa pravnog stanovišta, Krim je i dalje okupiran“, kaže Sviridova, „ali političke narative jednog od ključnih saveznika Ukrajine će se promijeniti, ekonomski narativi će se mijenjati i, naravno, sve će to dodatno opteretiti konsenzus mnogih država. To će uticati na političke odluke međunarodnih organizacija, poput UN-a“.
U kratkom roku, kompanije koje su zabranjene evropskim sankcijama mogle bi pokušati da se vrate i posluju na Krimu, dodaje Sviridova. Dugoročno, to bi moglo narušiti međunarodno pravo.
„Očigledno je da će ovo napraviti presedan i predstavljati iskušenje za druge zemlje da nasilno potražuju teritorijalne zahtjeve“, ističe ona.
Prvi koji će osjetiti posljedice ovakvih promjena, upozorava bivši politički zatvorenik sa Krima Nariman Dželjal, biće oni koji i dalje žive pod okupacijom. Dželjal, sada ukrajinski ambasador u Turskoj, uhapšen je na Krimu 2021. nakon učešća na Platformi za Krim u Kijevu, važnoj ukrajinskoj diplomatskoj inicijativi da se konsoliduje međunarodni konsenzus da je Krim ukrajinski. Oslobođen u zamjeni zatvorenika prošle godine, duboko je razočaran što se cilj zbog kojeg je išao u zatvor sada dovodi u pitanje.
„Ovo je ogroman udar na one koji su na Krimu. Ostaviti teritoriju i ukrajinske građane pod okupacijom znači nastavak represije“, rekao je. „Ako Tramp uradi ono što je nagovijestio, to nije samo strašno sa stanovišta globalne politike, već i za konkretne ljude“.
Dželjal smatra da bi bilo kakav kompromis u ime okončanja rata bio uzaludan. „Čak i ako SAD priznaju Krim kao ruski, to neće zaustaviti Putina, jer njegov cilj nije samo Krim, on je mnogo veći“, zaključio je.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR