Rusi nagomilali 50.000 vojnika, pominje se maskirovka, Zelenski se hitno iz Njemačke vratio u Kijev

Piše: Viktor Trumbetaš

Poslije zauzimanja tzv. Kurskog džepa, ruske su snage preuzele inicijativu na sjeveroistoku Ukrajine. U trenutnim borbama ruska je vojska opet, poslije skoro tri godine, prodrla unutar sjevernih ukrajinskih granica, točnije u Sumsku oblast, kako javljaju strani i domaći ukrajinski analitičari. Ruske snage navodno su osigurale uporište u sjevernoj Sumskoj oblasti, posebice duž osi Veselivka-Žuravka-Novenke-Basivka. Analitičari ukrajinske OSINT inicijative DeepStatea sada označavaju ta područja kao neosporno okupirana.

Nakon osiguravanja Kurske oblasti, više od 50 tisuća ruskih vojnika koncentriralo se na sjeveru, uz granicu s Harkivskom oblasti. Analitičari smatraju da Oružane snage Ruske Federacije pripremaju ljetnu ofenzivu u području Harkiva i Sumija kako bi iskoristili nadolazeća četiri mjeseca prije pogoršanja vremenskih uvjeta najesen. Der Spiegel je pak večeras izvijestio da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski naglo otkazao put u Aachen, gdje je trebao sudjelovati na dodjeli Nagrada Karla Velikog. Umjesto toga, iz Berlina se vratio izravno u Kijev, a sigurnosni izvori tvrde da je razlog upravo u gomilanju ruskih trupa u blizini Sumija.

"Očito je Zelenski smatrao neprikladnim prisustvovati svečanom događaju u inozemstvu s obzirom na situaciju", javlja njemački medij.

Prema američkom Institutu za ratne studije ISW-u, u smjeru Sumija djeluju tenkovsko-pješačke postrojbe 6. armije kopnenih snaga OS RF, zajedno sa specijalnim brigadama GRU i postrojbama padobranaca VDV-a (76. zračno-desantna divizija zajedno sa 56. i 58. zračno-desantnom pukovnijom), u suradnji s čečenskim specijalcima MUP-a iz sastava postrojbi „Ahmat“ i naravno brojnim drugim postrojbama.

Ukrajinska obrana se, prema koliko-toliko dostupnim informacijama, sastoji od brigada teritorijalne obrane, mornaričkog pješaštva (uključujući poznatu Mariupoljsku 36. brigadu MP), zajedno s graničarskim postrojbama i pukovnijama iz zračno-desantnih snaga i Snaga za specijalne operacije.

Bivši ravnatelj britanskog vojnog instituta RUSI Michael Clarke mišljenja je da se Moskva trudi vezati ukrajinske snage na sjeveru, ali da ne namjerava ići u sveobuhvatno zauzimanje gradova širom Harkivske oblasti. „Nisu uspjeli u prošlosti, ali definitivno imaju trupe na svojoj strani granice, tamo imaju 60–70 tisuća vojnika“, dodao je Clarke. „Ako su te postrojbe ostavili tamo, to može značiti da žele da one predvode nešto drugo“, pretpostavlja analitičar. Naime, tim snagama mogla bi se stvoriti upravo ona tampon-zona o kojoj je ranije govorio predsjednik Rusije Vladimir Putin. Ukrajinci također tvrde da je Rusija tijekom pregovora u Istanbulu zatražila uspostavu zone sigurnosti u Sumskoj oblasti, što ide u prilog tezi stvaranja tampon-zone, iako to može biti i obmana - „maskirovka“ za širi napad.

Prema riječima ruskog šefa države, trenutačni glavni cilj je stvaranje famozne sanitarne zone oko formalne granice između Ukrajine i Rusije. Ofenziva kod Harkiva trebala bi omogućiti ostvarenje tog cilja, budući da upravo iz tog područja dolaze glavni ukrajinski napadi na Belgorod i druge pogranične gradove Rusije. Ranije je Ministarstvo obrane Rusije objavilo da su ruske snage tijekom ofenzive u Harkivskoj oblasti zauzele 12 naseljenih mjesta te da ofenziva u cjelini ide prema planu. Udaljenost od Harkiva do rusko-ukrajinske granice iznosi oko 30–40 kilometara. To je drugi po veličini grad u Ukrajini s više od milijun stanovnika, a naziva ga se i gradom „tvrđavom“.

Tvrdnja da Rusija trenutačno ne planira zauzeti sam Harkiv može biti djelomično točna, s obzirom na to da ruska vojska u ovoj fazi rata zasad izbjegava izravna osvajanja velikih gradova, iz nemogućnosti, ali i iz opreza. S obzirom na to, trenutačna ruska taktika u Harkivskoj oblasti vjerojatno uključuje preuzimanje kontrole nad okolnim područjima i eventualnu blokadu samog Harkiva, bez izravnog napada na grad. Isto vrijedi i za Sumi. Takav pristup omogućuje dugoročno vojno iscrpljivanje ukrajinskih snaga u gradu, koje bi s vremenom mogle ostati bez opskrbe i komunikacije. U tom slučaju, ukrajinske snage bi se možda povukle, a grad bi mogao biti preuzet bez intenzivnih borbi, slično situaciji s Hersonom i Melitopoljem u ožujku 2022.

Zamjenik zapovjednika 3. jurišne brigade „Azov“, Maksim Žorin, izjavio je „da se neće raditi samo o stvaranju ‘tampon-zone‘ - postoji realna mogućnost da će ti teritoriji postati trajno okupirani. Ruske snage ne skrivaju da planiraju napredovati dalje.“

Ove ukrajinske bojazni potvrđuju izjave ruskih vojnih analitičara prema kojima je stvaranje tampon-zone zapravo signal pripremama za širu ofenzivu. Vojni analitičar Aleksej Živov Putinove riječi naziva „ponovnim proglašenjem rata Ukrajini – bez službene objave rata“. Ali prema njegovom mišljenju, 50-60 tisuća vojnika, o kojima pišu razni izvori, nije dovoljno za takvu operaciju. Za potencijalan uspjeh bila bi potrebna skupina od 300 tisuća dobro opremljenih vojnika. Zastupnik ruske Državne dume Aleksej Žuravljov izjavio je da „na bojištu vlada teško i iscrpljujuće nadmetanje – napredovanje je sporo i zahtjevno“, pozvavši da se izbjegavaju nerealna očekivanja brze kapitulacije ukrajinske vojske.“

Drugim riječima, Rusija ima priliku preuzeti kontrolu nad samim Harkivom i drugim oblastnim centrima jedino ako skupi potrebno ljudstvo nužno za predstojeća okruženja i ekstremne gubitke, i drugo, ako se dogodi potpuni raspad ukrajinske vojske na tom dijelu fronte, što ni oni sami ne očekuju. Drugo, govoreći o tzv. tampon-zoni, nejasno je u kolikoj dubini bi se ona trebala prostirati, jer su do maloprije ruski analitičari spominjali dubinu od 30-120 kilometara, da bi na kraju Dmitrij Medvedev cijelu Ukrajinu učinio velikom tampon-zonom? Više se čini da je tampon-zona nedefinirana ideja koju je jako komplicirano provesti ili je ona zapravo eufemizam za potpuno osvajanje Ukrajine, ako doslovno uzmemo Medvedeva za riječ.

Realno je u idućim tjednima očekivati na ovom pravcu žestoke okršaje ili, u lošijoj prognozi, potpuno zauzimanje manjih administrativnih okruga ovih dviju regija. Sigurno je da slijedi produljenje ofenzivnih djelovanja i pokušaj komadanja i ponovnog zauzimanja Sumske i Harkivske oblasti s ciljem zauzimanja što više teritorija, pomalo pa koliko ide, no za krupnije pothvate potrebna je još jedna masovna mobilizacija, a uz zapadnu pomoć Ukrajini i žilavost i odlučnost njezinih vojnika, teško je prognozirati kompletno urušavanje obrane na Sumsko-Harkivskom frontu koje Rusi priželjkuju. Donjecki smjer je pak jedna druga priča...