Bjorn Zajbert, glavni savjetnik predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, važi za najmoćnijeg čovjeka iz sjenke u Briselu. Često ga nazivaju “kopredsjednikom” Komisije, jer ima ključnu ulogu u svemu – od kadrovskih odluka do oblikovanja poruka za javnost – upravljajući institucijom sa 32 hiljade zaposlenih uz izuzetnu disciplinu.
Diskretan i povučen, ovaj 45-godišnji njemački strateg sarađuje sa Fon der Lajen još od njenog mandata u njemačkom Ministarstvu odbrane. Njegov politički instinkt i neumoran rad učinili su ga neprocjenjivim saveznikom za zvaničnike u Vašingtonu, Parizu i Berlinu. Bivši američki zvaničnik Fil Gordon opisao ga je kao “nevjerovatno uticajnog”, a mnogi stručnjaci za EU smatraju ga najmoćnijim čovjekom u Briselu.
Međutim, Zajbertova koncentracija moći sve češće izaziva kritike. Nekadašnji glavni pregovarač EU za Brexit Mišel Barnije upozorava na “autoritarni zaokret” pod Fon der Lajen i njenim “moćnim šefom kabineta”. Sadašnji i bivši zaposleni Komisije tvrde da njegova potreba da sve kontroliše usporava procese i urušava moral. Od 25 sagovornika, samo troje je pristalo da govori javno – većina iz straha od odmazde.
Kritičari ističu da njegov konzervativni njemački pogled preteže u odlučivanju unutar EU. Jedan takav primjer je i njegov pokušaj da postavi njemačkog konzervativca za specijalnog izaslanika EU, što se politički obilo o glavu. Njegove bliske veze sa administracijom Džoa Bajdena postale su teret nakon povratka Donalda Trampa na vlast – mnogi smatraju da više nema pristup ključnim američkim zvaničnicima kao što je Džejk Salivan.
Njegovi branioci tvrde da je zahvaljujući Zajbertu EU postala efikasnija i otvorenija za raspravu. No, drugi kažu da centralizacija stvara zastoje – ništa ne ide bez njegove ili predsjedničine saglasnosti.
Zajbert je svoj uticaj izgradio u Ministarstvu odbrane Njemačke, gdje je brzo napredovao pod Fon der Lajen. Godine 2019. odbio je da sarađuje u parlamentarnoj istrazi o vojnim ugovorima, tvrdeći da se ničega ne sjeća – potez koji se tumačio kao izraz lojalnosti. Ta odanost mu se isplatila kada je Fon der Lajen postala predsjednica Komisije. Iako bez prethodnog iskustva u evropskim institucijama, uspio je da obezbijedi tijesnu većinu u Evropskom parlamentu za njeno imenovanje.
Tokom pandemije koronavirusa, njih dvoje su dodatno učvrstili kontrolu nad Komisijom. Iako su ugovori formalno bili delegirani, vodili su ključne pregovore o vakcinama, uključujući i sporazum sa Fajzerom, koji je vezan za kontroverznu razmjenu poruka. Evropski sud je kasnije presudio da Fon der Lajen nije sačuvala te poruke, ali upućeni tvrde da je stvarnu odgovornost imao Zajbert.
Vodio je i kampanju za njen reizbor 2024. godine, i imao ključnu ulogu u kadrovskoj popuni nove Komisije, birajući manje samostalne glasove. Lično je davao zeleno svjetlo za kabinete i preuredio Sekretarijat Komisije, dodatno centralizujući kontrolu.
Njegov stil opisuje se kao tvrd i sklon autoritarnosti, a neki ga optužuju da zaobilazi procedure kako bi direktno uticao na komesare i poslanike. Njegove veze sa SAD su oslabile pod Trampom, ali i dalje učestvuje u posjetama briselskih pregovarača Vašingtonu.
Zajbertova strategija – od izbjegavanja konfrontacije sa Trampom do odugovlačenja u primjeni digitalnih zakona – kritikovane su kao prijetnje evropskoj suverenosti. Ipak, rijetki mu se javno suprotstavljaju. Kako je rekao jedan zvaničnik Evropskog parlamenta: “Ništa ne prolazi bez Bjornovog odobrenja” – mišljenje koje se dijeli širom Komisije.
Uprkos rastućoj nelagodi zbog njegove moći, javnih kritika gotovo da i nema – što možda najbolje govori o tome koliko Zajbert čvrsto drži sistem koji je sam pomogao da se izgradi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR