Ankara je poručila da neće poštovati novi zakon EU kojim bi se u potpunosti prekinulo korišćenje ruskog goriva, što potencijalno otvara rupu kroz koju bi ruski gas mogao nastaviti da ulazi u blok.
Turska neće podržati plan EU da prekine uvoz ruskog gasa, što ugrožava napore Brisela da se u potpunosti oslobodi zavisnosti od moskovske energije, piše POLITICO.
Turska, koja se nalazi na granici EU, dugo je služila kao kanal za rusku energiju koja ide ka Evropi. Ali ta veza sada je pod lupom nakon nedavnog prijedloga EU da do kraja 2027. u potpunosti eliminiše uvoz ruskog gasa.
Kako bi realizovao taj plan, Brisel želi da uvede strože zahtjeve za praćenje, kako bi preciznije procijenio kako i gdje ruski gas i dalje ulazi u blok. Da bi to funkcionisalo, Evropskoj uniji će vjerovatno trebati informacije iz ključnih tranzitnih zemalja poput Turske. A Ankara nije zainteresovana.
„Bez obzira na to da li EU odluči da potpuno zabrani uvoz ruskog gasa ili ne, Turska smatra da jednostrane sankcije prijete ekonomskim poremećajima i dodatno ugrožavaju energetsku bezbjednost svih“, navelo je tursko ministarstvo vanjskih poslova u saopštenju za POLITICO. „Turska sprovodi samo one sankcije koje usvaja Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija“.
Stručnjaci upozoravaju da bi ovo odbijanje moglo otvoriti rupu kroz koju bi ruski gas mogao nastaviti da ulazi u blok neprimijećeno, i nakon što istekne zakonski rok. Ovo se dešava u trenutku kada su odnosi između Brisela i Ankare dodatno pogoršani zbog sveobuhvatnog obračuna turske vlasti s opozicijom.
„Tursko odbijanje da se uskladi sa EU pravilima o nadzoru moglo bi stvoriti probleme za efektivnu primjenu predloženih propisa, naročito uzimajući u obzir sve važniju ulogu Turske kao tranzitne i potencijalno čvorišne zemlje za ruski gas“, rekao je Vile Ninisto, poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu i bivši finski ministar životne sredine, koji vodi rad EP-a na ovom zakonu.
Ulazak na mala vrata
Više od tri godine nakon što je Rusija započela sveobuhvatni rat protiv Ukrajine, EU se i dalje muči da se potpuno oslobodi ruske energije i prekine ključni izvor prihoda Kremlja.
Od 2022. EU je postepeno ukinula cjelokupan pomorski uvoz ruske nafte i uglja, dok je smanjila uvoz gasa za oko dvije trećine. Ipak, i dalje kupuje značajne količine duboko rashlađenog tečnog prirodnog gasa iz Moskve, kao i ograničene količine putem gasovoda.
U junu je Brisel predstavio pravni prijedlog kojim bi se riješio preostali uvoz postepenom, potpunom zabranom, počevši od kratkoročnih ugovora ove godine, a zatim i dugoročnih do 2027.
Kako bi to postigla, Evropska komisija, izvršni organ EU, želi bolje da prati uvoz energije tražeći od kompanija koje uvoze ruski gas da dostave „sve relevantne informacije“ potrebne za utvrđivanje porijekla goriva, uključujući ugovore o snabdijevanju. Glavni gradovi EU i Evropski parlament trenutno pregovaraju o zakonodavstvu.
Praćenje porijekla protoka gasa izuzetno je teško za EU, jer gotovo da nema načina da se laboratorijski utvrdi odakle molekuli dolaze. U međuvremenu, ugovori o snabdijevanju su povjerljivi, a gorivo često prolazi kroz više posrednika prije nego što stigne na odredište.
Predložena pravila ne bi nametala nikakve zakonske obaveze Turskoj, jer nije članica EU. Ali s obzirom na to da ugovori često ne pokazuju jasno porijeklo goriva, evropske firme će možda morati da traže dodatne informacije od turskih partnera ukoliko žele da nastave da uvoze gas, rekla je Aura Sabaduš, viša energetska analitičarka i ekspertkinja za tržište gasa u konsultantskoj kući ICIS.
To je posebno važno za granični punkt Strandža–Malkoklar koji povezuje Tursku i Bugarsku, objasnila je Sabaduš.
Prema složenom dogovoru potpisanom 2023, bugarska energetska firma Bulgargaz može da naruči isporuke LNG-a ka turskim terminalima, koji zatim prelaze u nadležnost turske državne kompanije Botaš, prije nego što se vrate Bulgargazu na granici EU.
Problem je u tome što „ne znamo da li je gas koji se isporučuje u Bugarsku isti kao onaj koji stiže na turske terminale,“ rekla je Sabaduš, što znači da EU ne može biti sigurna da nije „pomiješan“ s drugim isporukama usput.
S obzirom na nižu cijenu ruskog gasa, postoji „veliki rizik“ da je veliki dio tog gasa ruskog porijekla, rekla je, dodajući da se isti rizik odnosi i na manji Kipi interkonektor između Grčke i Turske.
U protekloj godini EU je uvezla 1,9 milijardi kubnih metara gasa putem ova dva pravca, prema podacima ENTSO-G platforme, što je brojka koja bi mogla da poraste na 5,4 milijarde, kaže Sabaduš. Iako je to malo u poređenju sa 150 milijardi koje je Rusija nekad izvozila u EU, i dalje predstavlja petinu ukupnog uvoza gasovodima iz Moskve prošle godine.
Ta „rupa u zakonu“ znači da ova dva interkonektora „definitivno moraju biti uključena“ u zakon kao „visokorizične“ tačke ulaska u EU, rekla je.
„Ako bi Turska odbila punu saradnju u pogledu nadzora ili zahtjeva za transparentnošću… vlastima u zemljama članicama EU nedostajaće neophodni podaci da utvrde porijeklo gasa koji ulazi iz Turske“, dodao je Ninisto, poslanik EP-a.
Igra mačke i miša
Ključni akteri koji prevoze gas preko turske granice tvrde da se protoci već strogo nadgledaju, iako stručnjaci ostaju skeptični.
Portparol firme Bulgargaz rekao je za POLITICO da prema dogovoru iz 2023. ta državna firma pruža samo usluge prenosa gasa, a ne i prodaje, uz tvrdnju da pažljivo prati porijeklo isporuka.
„Bulgargaz posjeduje svu dokumentaciju… o LNG-u isporučenom na Botaš terminale,“ naveli su, dodajući da se „u tom smislu porijeklo prirodnog gasa… može lako dokazati.“
Ankara je takođe navela da zadržava „čvrst i dosljedan stav protiv bilo kakvih pokušaja da se Turska iskoristi za zaobilaženje“ pravila EU, uz napomenu da se „podaci o njenom uvozu gasa od dobavljača redovno objavljuju.“
Komisija, Botaš i grčke firme DEPA i Metlen Group nisu odgovorile na zahtjeve za komentar koje je poslao POLITICO.
Problem je što „Turska nema mnogo razloga da poštuje“ predloženi zakon, s obzirom na to da su njeni odnosi s EU trenutno „na najnižem mogućem nivou“, kaže Mehmet Ogutču, izvršni direktor Global Resources Partnership i bivši turski diplomata.
Zbog toga će Brisel morati da razmotri moguće „podsticaje,“ rekao je, poput obnavljanja zamrznutih pregovora o energetskoj saradnji povezanih sa turskim kandidatskim statusom za članstvo u EU. Jedna od opcija je i odmrzavanje sredstava Evropske investicione banke za zelene projekte.
Tursko ministarstvo vanjskih poslova reklo je za POLITICO da je „spremno… da sarađuje sa EU po energetskim pitanjima“ u zavisnosti od spremnosti Unije da se angažuje s Ankarom, uključujući i mogućnost obnavljanja visokorangiranih energetskih pregovora s Briselom.
Ali čak i uz to, pretpostavlja se da bi Turska poštovala dogovor u dobroj vjeri. Prema mišljenju Sabaduš, ekspertkinje za tržište gasa, postoji „velika vjerovatnoća“ da bi Ankara mogla da prikrije sadržaj carinskih dokumenata — kao što se već sumnja da je radila s isporukama ruske nafte u EU.
„Kakvu jurisdikciju EU ima nad Turskom?“ rekla je. „Ne mogu da odu i provjere kod turske carine… ne mogu da provjere kod turske vlade — nemaju nikakvu jurisdikciju“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR