Francuske kompanije za flaširanu mineralnu vodu, vrijedne više milijardi eura, našle su se pod lupom zbog klimatskih promjena i rastuće zabrinutosti zbog uticaja ove industrije na životnu sredinu.
Otvoreno je pitanje da li neke svjetski poznate marke, posebno čuveni Perrier, uopšte više mogu da se nazivaju „prirodnom mineralnom vodom“.
Odluka u slučaju Perrier očekuje se narednih mjeseci, nakon što su francuski mediji otkrili da su u industriji široko korišćeni nezakoniti sistemi za filtraciju, očigledno zbog straha od kontaminacije vode nakon godina suša povezanih sa klimatskim promjenama.
„Ovo je zaista naš Water-gate“, kaže Stefan Mandar, koji je predvodio istrage u listu Le Monde. „To je kombinacija industrijske prevare i saučesništva države. A sada zaista imamo Damoklov mač koji visi nad glavom Perriera“.
Prema riječima hidrologinje Eme Hazize, „komercijalni model velikih proizvođača je funkcionisao jako dobro. Ali on apsolutno nije održiv u doba globalnih klimatskih promjena“.
„Kada imate velike brendove koji smatraju da nemaju izbora osim da tretiraju svoju vodu – to znači da znaju da postoji problem sa kvalitetom“.
Priča je dospjela na naslovne strane prije godinu u Francuskoj, nakon istrage Le Mondea i Radio Francea, koja je otkrila da je najmanje trećina mineralne vode koja se prodaje u zemlji bila ilegalno tretirana – bilo UV zracima, filterima od ugljenika ili ultra-finim mikro-mrežama koje se obično koriste za uklanjanje bakterija.
Problem nije bio u javnom zdravlju. Tretirana voda je po definiciji bila bezbjedna za piće.
Problem je u tome što, prema zakonima EU, „prirodna mineralna voda“ – koja se prodaje po znatno većoj cijeni od obične vode iz česme – mora da ostane nepromijenjena od podzemnog izvora do flaše. To je njena osnovna svrha.
Ako su brendovi poput Eviana, Vichyja i Perriera bili toliko uspješni u Francuskoj i širom svijeta, to je zahvaljujući privlačnoj slici planinskih predjela, brzih potoka, čistoće i blagotvornih minerala.
Ako priznaju da filtriraju vodu, industrija rizikuje da naruši magiju na tržištu. Potrošači bi mogli početi da se pitaju za šta su zapravo plaćali.
Situaciju dodatno komplikuju optužbe da su čelnici Perriera i njegove matične kompanije Nestlé, kao i vlada Emanuela Makrona, zavjerom pokušali da zataškaju cijelu aferu, prikrili izvještaje o kontaminaciji i prepravili pravila kako bi Perrier mogao da nastavi da koristi mikro-filtraciju.
U svojim istragama, Le Monde i Radio France tvrdili su da je vlada industriju mineralne vode smatrala strateškom do te mjere da je pristala da prikrije štetne informacije. Senatska istraga o aferi optužila je vladu za „namjernu strategiju“ „prikrivanja“.
Kao odgovor na optužbe, vlada je zatražila od Evropske komisije da odluči koji nivo mikro-filtracije je dozvoljen za „prirodnu mineralnu vodu“. Aurelijen Ruso, koji je bio šef kabineta premijerke Elizabet Born u to vrijeme, priznao je da je došlo do „pogrešne procjene“, ali je insistirao da nikada nije bilo rizika po javno zdravlje.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR