UN imaju moć i legitimitet koji bi mogli biti iskorišćeni za spasavanje života u Palestini, Ukrajini i Sudanu. Ali kultura opreza mora biti prevaziđena, napisao je Martin Grifits, bivši zamjenik generalnog sekretara UN za humanitarna pitanja.
Rođendanske proslave bi trebalo da budu vrijeme za slavlje, ali kada se moje bivše kolege iz Ujedinjenih nacija okupe idućeg mjeseca povodom 80. godišnjice organizacije, dobrog raspoloženja vjerovatno neće biti u izobilju.
UN je u krizi. Sa geopolitičkom slikom najrazbijenijom decenijama, ova velika institucija očajnički pati od nedostatka finansiranja, a još važnije, od gubitka relevantnosti. U ključnim sukobima modernog svijeta – Ukrajina, Palestina, Sudan i drugi – UN i dalje ima vitalnu humanitarnu ulogu, ali se sve više stavlja na margine primarnog mirovnog procesa.
Bilo bi lako okriviti za ovo poznate strukturne mane UN – konkretno, smrtonosnu moć veta P5 članova Savjeta bezbjednosti (Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija i SAD), koja čini širi Savjet neosjetljivim na reforme; relativnu slabost Generalne skupštine; i institucionalnu fragmentaciju i takmičenje oko mandata. Ali ovo je prisutno od samog početka i nije spriječilo UN da postigne velike stvari.
Ne, ovaj novi nedostatak relevantnosti proizilazi iz kolapsa najdragocjenijeg resursa UN: hrabrosti. Hrabrosti da vodi. Hrabrosti da okupi zaraćene strane. Hrabrosti da nađe rješenja koja se bore protiv nekažnjivosti i koja su primjenjiva. Hrabrosti da pokuša, a ako je potrebno i da ne uspije, pa da pokuša ponovo.
U organizaciju se uvukla kultura opreza, osjećaj inercije i predaje pred političkom blokadom. Prije nego što sam napustio UN, radio sam kao njegov posrednik u Jemenu, a zatim kao globalni humanitarni lider. U tom periodu mogao sam vidjeti i ogromne mogućnosti za organizaciju i, sve više, samonametnuta ograničenja.
Nemojte sumnjati da UN, uprkos nedostatku finansiranja, i dalje obavlja vitalan posao kroz svoje političke i humanitarne misije širom svijeta. Zaista ne postoji zamjena za posvećenost, kompetenciju i hrabrost zaposlenih u UN. Vidio sam njihovu dobrotu i solidarnost, neuzdrmanu čak ni pred najnepojmljivijim patnjama, u mnogim ratnim zonama širom svijeta. Uporedite ovo sa sramotnim pristupom Gaza Humanitarian Foundation – privatnim, militarizovanim „rješenjem“ koje pružaju vlade Izraela i SAD, a koje krši sve prihvaćene principe humanitarne pomoći.
Ali dopuštajući da bude marginalizovan u mirovnim procesima, uključujući posredovanje, UN je u suštini postao doktor ograničen na liječenje simptoma bolesti, umjesto da se bavi njenim uzrocima.
Za one od nas koji smo svoje živote posvetili etosu UN i strastveno brinemo o promociji mira, ovo je izuzetno uznemirujuće. Za ljude zarobljene u ratnim zonama, ovo je fatalno.
Kada se pravilno koriste, „dobre kancelarije“ generalnog sekretara imaju značajnu moć da posreduju i ublaže sukobe. UN i generalni sekretar imaju legitimitet kao pošteni posrednik koji nijedna nacionalna vlada ne posjeduje.
Na primjer, bio sam ponosan što sam bio posrednik u inicijativi za crnomorsko žito 2022. godine, u kojoj je UN odigrao glavnu ulogu posredovanja između Ukrajine i Rusije, pod vođstvom generalnog sekretara, Antonija Gutereša. Okupili smo tim koji je spojio zvaničnike iz sekretarijata i relevantnih UN agencija, i omogućili im da adekvatno sarađuju i izađu iz svojih uloga kada je to bilo neophodno da se stvari završe.
Bez liderstva UN, ne vjerujem da bi konačan sporazum bio moguć. Pokazalo je šta se može postići kada generalni sekretar pokaže ambiciju, snažno se angažuje i direktno uključi ključne učesnike (Kijev, Moskvu i Ankaru u ovom slučaju). Ovo je trebalo da pokrene dalji mirovni napredak UN, ali taj zamah je izgubljen.
Prvi korak liderstva mora biti da povrati ovaj duh: hrabrost, energija, upornost; spremnost da se stavi sopstvena kredibilnost na kocku, uguše unutrašnja rivalstva i mobilizuje cijela organizacija za konkretan cilj.
Sekretarijat mora dovesti više vrhunskih mirovnih talenata u sistem, biti spreman da te ljude brzo angažuje i otpusti ako ne ispune očekivanja. Trebalo bi da više koristi specijalne izaslanike, koji imaju jedinstvenu slobodu da postavljaju agendu i okupljaju ključne igrače, i da odbija često nekompetentne izaslanike koje nameću nacionalne vlade.
Takođe, trebalo bi bolje koristiti partnerstva sa neformalnim mirovnim organizacijama. Ovo nije novi koncept, ali je u posljednje vrijeme zapostavljen. U primjeru Crnog mora, imali smo potpuno integrisano osoblje iz jedne takve organizacije i svi smo bili bolji zbog toga.
Više pažnje trebalo bi posvetiti sposobnostima koje su potrebne mirovnim timovima. Potrebno je mnogo više ulaganja u tehničke vještine posredovanja i obuku, i širu podršku u sjedištu i na terenu kako bi se omogućio brži odgovor na složene, razvijajuće situacije.
Efikasno posredovanje u modernom svijetu zahtijeva tri stvari: legitimnu moć i globalno iskustvo UN; uticaj vlada koje su uključene kao posrednici; i iskustvo nezavisnih organizacija za rješavanje konflikata koje mogu uključiti glasove pogođenih zajednica.
UN mora bolje igrati svoju ulogu u ovom trouglu. Takođe mora iznijeti jasniju viziju svoje osnovne svrhe kao tijela za rješavanje konflikata u decenijama koje dolaze.
UN80 inicijativa – velika, sistemska reforma koju je pokrenuo generalni sekretar radi poboljšanja efikasnosti i efektivnosti organizacije – naravno, je veoma dobrodošla. Predloženo spajanje agencija i smanjenje osoblja i troškova je razumljivo, s obzirom na finansijsku krizu. Ali ovo još nije oblikovano unutar pozitivne vizije buduće uloge UN. Još ne čujemo iskrenu debatu između sekretarijata i država članica o izgradnji UN koja će sačuvati obećanja osnivača u ovim novim okolnostima.
UN je pun nevjerovatnih ljudi. I dalje je nezamjenjiva institucija. Kao takvoj, jedini neoprostivi grijeh je nečinjenje. Ovo rizikuje da postane endemsko, sa ozbiljnim posljedicama za najugroženije ljude na planeti.
Ne smijemo ih dalje iznevjeravati. Ovaj veliki globalni projekat mora pronaći hrabrost da ponovo postane relevantan, i to brzo, ako neka od njegovih budućih godišnjica treba da bude vrijedna slavlja.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR