Holanđani zaista imaju GPS aplikacije koje korisnicima pokazuju koliko su ispod nivoa mora.
Da bi koristila javne bazene, holandska djeca prvo moraju da nauče da plivaju u garderobi i cipelama.
"To je osnovni dio naše kulture, kao vožnja bicikla", kaže holandski arhitekta Rem Kulhas.
Vjetar koji je duvao kanalom podizao je talase i nosio suncobrane. Veslači su hrlili ka finišu, a publika je zauzela obalu. Henk Ovink posmatrao je iz svoje VIP lože, jednim okom na brodovima, a drugim, po običaju, na telefonu.
Ovink je svjetski putnik, glavni prodavac holandske ekspertize u klimatskim promjenama. Delegacije iz Džakarte, Ho Ši Mina, Njujorka i Nju Orleansa iz mjeseca u mjesec pristižu u Roterdam. Posjeta se uglavnom završi unajmljivanjem holandskih firmi koje dominiraju svjetskim tržištem u visokotehnološkom inženjeringu i upravljanju vodom.
To je zato što su starosjedioci od prvog trenutka kada su se naselili počeli da navodnjavaju zemljište kako bi na njemu podigli kuće i farme. Voda je oduvjek imala važnu ulogu u životu Holanđana, u svakodnevnom životu i kao dio nacionalnog identiteta.
Nijedno mjesto u Evropi nije ugroženije od ove zemlje na ivici evropskog kontinenta. Veliki dio nacije živi ispod nivoa mora i postepeno tone. Klimatske promjene sada donose veće talase i sve žešće oluje.
Klimatske promjene za Holanđane su, međutim, prilika. Oni žele da puste vodu onde gdje je moguće, umjesto da potčine Majku Prirodu: da žive sa vodom, umjesto da se protiv nje bore.
Zaštita životne sredine trebalo bi da ide ruku pod ruku sa društvenim razvojem, smatra se ovdje. Klimatska adaptacija, ukoliko se izvede na pravi način, može iznjedriti snažniju, bogatiju državu.
Ovo je poruka koju Holanđani nose u svijet. Holandski konsultanti koji savjetuju bangladeške vlasti o skloništima i putevima za evakuaciju nedavno su doprinijeli tome da se smanji broj stradalih u poplavama, "sa hiljada na stotine", kaže Ovink.
"To je ono što pokušavamo da radimo", dodaje. "Možete da kažete da pravimo biznis od naše ekspertize, ali na hiljade ljudi svake godine umre zbog podizanja nivoa vode i svijet ne uspijeva da se nosi sa krizom i izgubljenim novcem i životima."
On ističe posljednje podatke: 2016. bila je najtoplija zabiljžena godina; nivo svjetskog mora još je porastao.
Mjesto za vodu
Nova veslačka ruta nadomak Roterdama gdje je prošlog ljeta održano i Svjetsko prvenstvo u veslanju pripada oblasti pod imenom Endragtspolder koja se prostire na devet hektara i sačinjena je od kanala - primjer gradnje radi sakupljanja vode u poplavama.
Nalazi se tik uz najnižu tačku u Holandiji, oko šest metara ispod nivoa mora. Sa biciklističkim stazama i vodenim sportovima, Endragtspolder je postao veoma popularno mjesto. Sada služi i kao rezervoar za slučajeve kada Rajna naraste, što će se, usljed klimatskih promjena, dešavati sve češće.
Projekat je dio nacionalnog programa koji nastaje već godinama - "Prostor za rijeke".
On vjekovima stare strategije štićenja teritorije od rijeka i kanala izgradnjom brana i nasipa kompletno preokreće. Holanđani su promijenili način razmišljanja poslije poplava koje su primorale stotine hiljada ljudi da se evakuišu tokom devedesetih.
Poplave su bile "poziv za buđenje da rekama vratimo prostor koji smo im oduzeli", kaže Harold van Vaveren, vladin savjetnik.
"Ne možemo samo da gradimo više nasipe jer ćemo na kraju živjeti iza deset metara visokih zidova", dodao je.
"Moramo da damo rijekama više prostora da teku. Zaštita od klimatskih promjena snažna je onoliko koliko je snažna najslabija karika, a karike su u našem slučaju ne samo velike kapije i brane već i čitava filozofija koja stoji iza toga: planiranje, upravljanje krizom, edukacija djece, onlajn aplikacije i javni prostor."
Holanđani zaista imaju GPS aplikacije koje korisnicima pokazuju koliko su ispod nivoa mora. Da bi koristila javne bazene, holandska djeca prvo moraju da nauče da plivaju u garderobi i cipelama. "To je osnovni dio naše kulture, kao vožnja bicikla", kaže holandski arhitekta Rem Kulhas.
"Klimatske promjene su za nas iznad ideologije", kaže gradonačelnik Roterdama Ahmed Abutaleb.
Urbanizovanje nekada siromašnog, industrijskog Roterdama sada se temelji na strategijama koje će ublažiti posljedice klimatskih promjena.
"Roterdam se nalazi u najranjivijem dijelu Holandije, u ekonomskom i geografskom smislu", dodaje Abutaleb.
"Ako voda krene, možemo da evakuišemo 15 od 100 ljudi. Zato evakuisanje nije opcija. Možemo da pobjegnemo u visoke zgrade. Nemamo izbora. Moramo da naučimo da živimo sa vodom."
Porijeklom Marokanac muslimanske vjeroispovesti i zvijezda holandske političke scene koja se odriče fundamentalizma i nacionalista, Abutaleb vodi grad kojem tradicionalno dominira radnička klasa.
Roterdam je sve samo ne raj. Rasparčan je društvenim rascjepima i neslaganjima u vezi sa imigracionim pitanjima. Međutim, posljednjih godina počeo je da napreduje i postaje sve zeleniji i raznovrsniji.
Gradonačelnik Abutaleb kaže da je cilj stvoriti manje podijeljen, privlačan i zdrav grad, koji će biti u stanju da se suoči sa klimatskim promjenama i pritiskom koji će one nametnuti društvu.
"To je zdrav razum", kaže Abutaleb.
Grad je postao prijestonica inovacija u oblasti životne sredine i pionir u izgradnji ustanova poput garaža za parkiranje koje bi u vanrednim situacijama poslužile kao rezervoari. Luke su postale novi poslovni, stambeni i obrazovni centri.
"Pametan grad mora da ima jasnu, holističku viziju koja nadilazi brane i kapije", kaže Arno Molenar, gradski šef za klimatske promjene.
"Izazov prilagođavanja klimatskim promjenama podrazumijeva da se bavimo bezbjednošću, stambenim pitanjem, putevima i hitnim službama. Neophodna je javna svijest o tome. Potreban je, takođe, visok nivo sajber bezbjednosti. Ne možete imati ranjive sisteme koji kontrolišu morske kapije, mostove i nasipe. I treba vam dobra politika. Sve počne sa malim stvarima - poput otklanjanja betona iz dvorišta da bi zemlja mogla da apsorbuje kišnicu - a završi se džinovskom branom na Sjevernom moru."
Ogromna kapija
To bi bio Meslantkering. On je izgrađen na pola sata vožnje zapadno od centra Roterdama - prva linija odbrane grada. Veličine je dva položena Ajfelova tornja.
Za 20 godina otkako je podignut nije bilo poplava koje bi spriječio, ali je svejedno testiran za svaki slučaj.
Meslantkering nastao je kao posljedica više istorijskih katastrofa. Sjeverno more 1916. potopilo je holandsku obalu, kada su Holanđani odlučili da podignu zaštitne konstrukcije koje ipak nisu uspjele da zadrže vodu ni 1953. kada je nepogoda preko noći usmrtila više od 1.800 ljudi.
Udvostručili su napore da se zaštite, pokrenuviši projekat "Delta Works" u okviru kojeg je nastao Meslantkering - ogromna morska kapija, završena 1997, kroz koju protiče voda koja snabdijeva čitavu roterdamsku luku.
Važno je zaštititi luku. Roterdamska luka jedna je od najprometnijih na svijetu i najvažnija u Evropi, pošto u nju godišnje pristigne desetine hiljada brodova iz cijelog svijeta. Ona je još kolijevka industrije u ovom gradu sa više od 90.000 radnih mjesta na 600.000 stanovnika.
Ideja iza Meslantkeringa je bez presedana - monumentalna kapija sa dva stuba koja se oslanjaju na obale kanala. Zapanjujuće djelo inženjera. Vim Kvist, arhitekta, osmislio je građevinu neprevaziđene ljepote, jedno od manje poznatih čuda moderne Evrope.
Kada je kapija zatvorena, ona predstavlja neprobojni čelični zid koji štiti od Severnog mora. Da bi se zatvorila, potrebno joj je dva i po sata.
Kompjuteri koji koriste elektronski sistem kako bi bili bezbjedni od sajber napada, prate nivo mora iz sata u sat i kapiju mogu da automatski otvore ili zatvore. Ovo je kritično: trideset pumpi unutar kapije povezano je sa električnom mrežom. Ukoliko ona prestane da radi, postoji rezervna električna mreža, a u krajnjoj instanci aktivira se generator, pošto je od toga da se kapija ne zatvori još opasnije da se nakon zatvaranja ne otvori ponovo. Rajna i Meza ne bi mogle da otiču u more i potopile bi Roterdam još brže nego što bi to moglo da učini Sjeverno more. Kako je Abutaleb istakao, evakuacija bi bila neizvodljiva.
Ovink je, u polušali, rekao: "Krajnje rešenje bilo bi da je raznesemo."
Mijenjanje naselja
Dakpark, nasip u siromašnom kraju u kojem mahom žive imigranti, nekada je bio željeznička stanica u oblasti ozloglašenoj zbog narko-dilera i kriminala.
Ovaj nasip radi mnogo više od zadržavanja vode. U njemu je smješten šoping-centar koji je ovom naselju bio prijeko potreban, a na krovu je kilometar dugačak park koji se spušta sve do ulice.
Kada je dobro vrijeme, na travnatom krovu se ljudi sunčaju i bacaju frizbi. Uspješnost ovog projekta - ne samo kao barijere već i kao poslovnog centra u ovoj oblasti - ubijedio je vlasti da podrže sakupljanje novca za projekte koje iniciraju lokalne zajednice.
"Ovo je primjer šta možete da uradite ukoliko upravljanje vodom povežete sa društvenim blagostanjem i unaprjeđenjem naselja", kaže Pol van Rusmalen, zadužen za razvoj gradskih krovova. "To u Roterdamu podrazumijevamo pod 'planiranjem otpora'."
Nekoliko blokova odatle, startap kompanija u preuređenoj industrijskoj zgradi radi na razvijanju jedrenjaka na solarnu energiju koji će iz mora sakupljati smeće, a cirkuska akademija i muzej flipera podmladili su nekada prljavo pristanište.
Hotel "Njujork", star stotinu godina, nekada je bio najviša zgrada ovdje, a sada su iznikli neboderi koji čine novi poslovni distrikt u Roterdamu.
Lokalni biznismen Piter van Vingerden planira plutajuće mljekare na vodi. Jedan od tri kamiona koji stižu u grad prevozi hranu, dodaje. Plutajuće farme rasteretile bi saobraćaj i smanjile emisiju gasova, a grad bi bio snabdjeven sopstvenim mlijekom. Uz podršku grada Vingerden sada gradi 2,2 miliona dolara vrijedan prototip za 40 krava koje bi na godišnjem nivou davale više od pola miliona litara mlijeka.
"Pronalazimo nove namjene riječnoj vodi, što nas čini bezbjednijim od klimatskih promjena i doprinosi razvoju i prosperitetu grada."
To je gradska mantra. Na pitanje da li je neugodno živjeti u gradu koji se nalazi ispod nivoa mora, Vingerden kaže da će makar znati kada krenu poplave i biti upozoreni.
Holanđanima je, ističe, potpuno nerazumljiv način na koji se ponio Njujork posle uragana Sendi; ništa nije urađeno da bi grad bio spreman za sljedeću katastrofu. Ljudi u Holandiji smatraju da mjesta na kojima živi najviše ljudi i koja imaju mnogo da izgube u ekonomskom smislu treba najviše zaštititi.
Činjenica da je ekonomsko središte čitavog svijeta, Donji Menhetn, završilo poplavljeno tokom uragana Sendi i koštalo javnost više milijardi dolara, a i dalje je nezaštićeno, baca ovdašnje stručnjake u rebus.
Molenar, šef za klimatske promjene u Roterdamu, sažeo je stav Holanđana: "Uspjeli smo da prilagođavanje klimatskim promjenama stavimo visoko na listu prioriteta, a da godinama nismo pretrpjeli katastrofu zato što smo pokazali dobre strane unaprjeđenja javnog prostora."
To je Holanđanima, dodao je, u genima. "Oni koji su umjeli da upravljaju vodom prvi su zavladali zemljom. Uređenje grada tako da može da se nosi sa vodom ovdje je prva stvar koja uslovljava opstanak i ostaje naš glavni posao. To je proces, pokret. Ne samo gomila nasipa i brana već i način života."
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR