Granice Islamske države se smanjuju. Njihova uporišta svakog dana padaju u ruke protivnika. U ovom trenutku, s određenom dozom sigurnosti može se raspravljati o tome šta će se dogoditi nakon njihovog sloma. Zasad, jedini odgovor je još ratova, piše "Washington Post".
Američka strategija uništenja ISIS-a naići će na ogromne probleme, prvenstveno zato što se oslanjaju na različite oružane grupe koje često mrze jedni druge. Do sad je postojala stara parola da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj. Ali šta se događa kada nestane taj neprijatelj?
Vrlo vjerovatno će se obnoviti stara rivalstva, a uzevši u obzir da skoro svaka grupa širi svoju kontrolu, lako je moguće da se rasplamsaju novi ratovi između starih neprijatelja. Ovih deset sukoba mogli bi da obilježe idućih nekoliko godina na Bliskom istoku.
1) SIRIJSKI KURDI PROTIV ARAPA
Amerikanci daju veliku materijalnu podršku sirijskim demokratskim snagama, savezu nekoliko kurdskih frakcija i nešto manjih arapskih jedinica. S druge strane, Turska šalje oružje i vojsku kao pomoć nekim pobunjeničkim frakcijama. Njihov rat je već počeo kada je Turska započela ofanzivu kojom planiraju da zaustave stvaranje homogene teritorije pod kurdskom kontrolom na severu Sirije. Turska već decenijama ratuje protiv kurdskih separatista, ali ni sirijskim Arapima nisu Kurdi pretjerano dragi.
Vođe sirijskih Kurda pozvale su na odbranu njihove "države" na sjeveroistoku Sirije borbom "do kraja". Njihov najveći strah u ovom trenutku je sve veće razumijevanje između vlada Sirije i Turske u borbi protiv kurdskog separatizma u obje zemlje, dok američka podrška kurdskim snagama opada.
Prije dvije nedjelje turska vojska je po prvi put i službeno ušla na sirijski teritoriju kao podrška saveznicima među sirijskim pobunjenicima. Zvanično im je meta bila Islamska država, ali u međuvremenu postalo je očito da i Kurde drže na nišanu. Sukobi između tih frakcija već su počeli, usprkos američkom zahtjevu za primirje. Zasad, čini se SAD nema dovoljno uticaja na Turke i Kurde da spriječi rasplamsavanje još jednog rata na Bliskom istoku.
2) TURSKA PROTIV SIRIJSKIH KURDA
Jako slično prethodnom sukobu, otvoreni rat Turske i Kurda sa sirijske strane granice mogao bi da bude i znatno veći sukob. S jedne strane, Kurdi žele da povežu dvije svoje enklave na severu Sirije između kojih stoji teritorija pod arapskom kontrolom.
S druge strane, Turska se s pravom brine zbog stvaranja kurdske paradržave uz južnu granicu. Kurdi su već proglasili autonomnu regiju na sjeveroistoku Sirije, a Turska pokušava da ih na sve načine barem uspori u stvaranju države. Ukoliko tenzije nastave da rastu, ni tursku invaziju kurdskog područja ne bi trebalo odbaciti. Na teritoriji pod kurdskom kontrolom nalazi se i određeni broj američkih vojnika, što bi moglo da stvoriti dodatne tenzije među NATO saveznicima.
3) SIRIJSKI KURDI PROTIV SIRIJSKIH VLASTI
Velike ambicije među Kurdima ne ostavljaju ravnodušnim ni sirijske vlasti i predsjednika Bašara al-Asada. Donedavno su te dvije strane održavale nevoljno savezništvo, a Asad je u nekoliko navrata rekao da Kurdima čak i šalje oružje.
Međutim, otkako su Kurdi proglasili autonomiju, odnosi su naglo zahladili što je dovelo do nekoliko sukoba između Kurda i Sirijske arapske vojske. U međuvremenu je došlo do primirja, ali kurdske želje za samostalnošću suprotstavljene su Bašarovoj želji za uspostavljenjm potpune kontrole nad čitavom teritorijom Sirije.
4) SAD PROTIV SIRIJE
Pet godina je prošlo otkako je američki predsjednik Barak Obama tražio Asadov odlazak s vlasti Činjenica da u tih pet godina nije došlo do otvorenog sukoba ukazuje na to koliko zapravo niko od njih ne želi otvoreni rat. I dalje se čini da je takav otvoreni rat malo vjerovatan, ali prije ili kasnije moglo bi da dođe do sukoba pobunjenika koji uživaju američku podršku i sirijskih vlasti.
Najvjerovatnije će do toga doći u blizini glavnog grada ISIS-a, Rake. U junu ove godine, SAD i Sirija su davali podršku ofanzivama koje su pokušavale da istisnu ISIS iz njihovog najstarijeg uporišta. Prošlog mjeseca, američki ratni avioni presretali su sirijske kako bi spriječili bombardovanje područja pod kurdskom kontrolom.
5) TURSKA PROTIV SIRIJE
Turska intervencija u Siriji zasad je usmjerena samo protiv ISIS-a i kurskih pobunjenika. Turska je počela da izglađuje odnose sa Rusijom i Iranom, najvažnijim sirijskim saveznicima. Čini se da su te dvije države barem indirektno odobrile tursku intervenciju na sjeveru Sirije.
Međutim, ukoliko Turska nastavi sa pobjedama na bojnom polju, uskoro bi se mogli naći u blizini grada Alepa. Nekada najveći sirijski grad podijeljen je između većih ili manjih oružanih frakcija i sirijske vojske. Dođu li kojim slučajem turski vojnici do tamo, stvari bi se mogle zakomplikovati brzinom svjetlosti.
6) IRAČKI KURDI PROTIV IRAČKIH VLASTI
Pređemo li malo istočnije, u Irak, vidjećemo da je situacija jednako komplikovana. Ipak, otvaranje novih frontova ne čini se pretjerano vjerovatnim, što ne znači da situacija ne bi mogla jednog dana da eksplodira.
Kurdi na sjeveru Iraka, slično kao i njihovi sunarodnici preko granice, postepeno šire prostor pod njihovom kontrolom. Taj prostor kontrolisala je iračka vlast iz Bagdada. Međutim, pojavom ISIS-a i masovnog biega iračke vojske, Kurdi su ostavljeni na cjedilu u borbi protiv Islamske države. Nakon konsolidacije Pešmergi, kurdske regionalne vojske, počeli su da uzimaju teritoriju ISIS-u i zasad se ne čini vjerovatnim da će tako lako odustati od prostora za koji su kurdski vojnici dali živote.
Slične rasprave vodile su se davno prije pojave ISIS-a, ali njihovim uništenjem, mogle bi da se pojave i to višestruko snažnije.
7) IRAČKI KURDI PROTIV ŠIJITSKIH PARAVOJSKI
Neki kraći okršaji već su se i dogodili među tim frakcijama u Iraku. Šijitske paravojne formacije uživaju gotovo potpunu autonomiju u Iraku, a mnogi ih optužuju i da su produžena ruka iranskih vlasti. Ipak, oni su među prvima kada je potrebno napasti položaje ISIS-a. Predvode oslobađanje iračkog teritorija prema Mosulu, a najveći doprinos dali su prilikom oslobađanja Tikrita prošle godine.
S druge strane Mosula polako napreduju Kurdi i lako bi se moglo da se dogodi da se nađu na suprotstavljenim stranama. Krajem prošle godine, nedaleko od kurdskog glavnog grada Erbila, došlo je do upravo takvog sukoba. Pešmerge i šijitske paravojske otvorile su paljbu jedni po drugima, a u žestokom okršaju ubijeno je tridesetak vojnika i civila.
Čini se da je zasad situacija se primirila, ali u svakom trenutku bi saradnju protiv ISIS-a mogla da zamijeni međuetnička borba kakvu su vodili prije pojave Islamske države.
8) KURDI PROTIV KURDA
Na prvi pogled se čini da su Kurdi jedina ujedinjena organizacija u Iraku. Međutim, i oni imaju samo jedan zajednički cilj, a to je stvaranje kurdske države. Irački Kurdi vodili su žestoki građanski rat tokom devedesetih, a jedna od njihovih frakcija žestoki su neprijatelji Kurdima sa sirijske strane granice.
Druga frakcija ima znatno bolje odnose sa sunarodnicima sa druge strane granice, ali ni sirijski Kurdi nijesu ujedinjeni. Zbog krvave međusobne istorije, lako bi moglo da se dogodi da se i u Kurdistanu zarati.
9) ARAPSKI SUNITI PROTIV ŠIJITA I/ILI KURDA
Neke djelove Iraka od ISIS-a oslobađaju šijitske paravojske, neke oslobađaju Kurdi, a suniti koji žive na toj teritoriji najčešće im zdušno pomažu u tome. Dosta često su presrećni zato što su okupatori protjerani, ali pojavili su se i izvještaji sa terena koji govore da stanje i nije tako bajno.
S jedne strane, prisilno protjerivanje sunita i masovno zatvaranje muškaraca stvoriće neprijateljstvo među oslobođenima i oslobodiocima. Pravo političko rješenje takve situacije se ne nazire i lako je moguće da se u Irak vrate sektaški sukobi koji su obilježili godine američke okupacije do pojave ISIS-a.
10) OSTACI ISIS-A protiv svih
Islamska država i dalje kontroliše velike djelove teritorija Iraka i Sirije. Ofanzive kojima će im se oduzeti te teritorije, a posebno gradovi Mosul i Raka, još nijesu ni počele. Manje ili veće oružane grupe koje bi trebalo da sprovedu te ofanzive lako mogu da počnu da ratuju međusobno što bi moglo beskonačno da odloži oslobađanje teritorija od Islamske države.
Međutim, razmirice među tim grupama i dalje nijesu riješene i njihovo neprijateljstvo će opstati sve dok se ne pronađe pravo i to političko rješenje. Vlasti ni danas ne uspjevaju da se nose sa optužbama za korupciju i sektaštvo koje je i dovelo do stvaranja ISIS-a. U tome leži ISIS-ov spas. Rasplamsaju li se stare netrpeljivosti, Islamska država mogla bi opstati još dugo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR