Smrad sovjetskog propadanja. Kako živi okupirani Herson?

Autor: Antena M

04.07.2022. 13:30

Rusi su okupirali Herson na početku marta.

Postepeno, Herson je počeo da se pretvara u manju kopiju sovjetskog grada. Lenjinovi kipovi, ponovo su postavljeni na postamente.

Na svakoj banderi visi trobojno platno, koje mještani nazivaju „akvafreš” i koji aktivno pokušavaju da se otarase.

Nakon što je nepoznati biciklista skinuo neprijateljsku zastavu kod Vječne vatre, nju čuva cijeli odred Rusa na oklopnom transporteru. Ali najviše iritiraju mještane crvene zastave sa srpom i čekićem, freske sa grbovima Kremlja i svih republika SSSR-a, kao i takozvane „koloradske trake” („georgijeske trake“ – poznati simbol putinizma. – red.).

Ovi atributi prošlosti su u suprotnosti sa manifestacijama ukrajinskog patriotizma građana Hersona.

Osvajači energično lišavaju grad njegovih nacionalnih simbola, uništavaju hiljadugodišnje skitske humke i uništavaju knjige o istoriji Ukrajine.

Rusi su uništili spomenik Nebeskoj stotini u centru Hersona i spomenike palim pripadnicima ukrajinske vojske širom regiona.

Namjerno nas „vraćaju“ ne u Rusku Federaciju, već u Staljinovu Rusiju. "Kulacima 21. vijeka" oduzimaju se prehrambeni proizvodi, uništavaju se njihova preduzeća i vinarije. Okupatori oduzimaju poljoprivrednu mehanizaciju, koja se potom može naći u Čečeniji.

Josip Visarionovič Stalin bi sada bio ponosan na svog sljedbenika, koji je namjeravao da stvori „Gladomor 2.0“, koji sada prijeti ne samo Ukrajini, već i Africi i djelu Evrope. Sa okupiranih teritorija Ukrajine odnijeto je 400.000 tona žita. Prisvajaju okupatori i „viškove“ žetve ukrajinskih farmera.

Sa pretvaranjem grada u loše napravljenu sovjetsku repliku, građani su imali više proizvoda nego novca. Većina robe je uvezena sa Krima.

Uvoz je po nerealnim cijenama, a stanovnici Hersona su primorani da prodaju povrće lokalnog porokekla za sitinice. Na Dnjeparskoj i Centralnoj pijaci možete pronaći skoro sve: žive rakove i škampe, slatkiše, patrone za aikos, alkohol i cigarete. Kao da smo se vratili u vrijeme groznice
SSSR-a.

Međutim, ako u gradu ima dosta robe, neka sela i dalje gladuju, jer zbog granatiranja nema načina da se obezbijede hranom.

Nekima su dani odbrojani. Oni tačno znaju datum svoje smrti - na dan posljednje ampule insulina.

Od prvih nedjelja okupacije, Hersonska oblast je patila od nedostatka ljekova za astmatičare, insulina, hormonalnih ljekova, psihotropnih ljekova i ljekova protiv bolova namijenjenih teškim bolesnicima (na primjer, oboljelima od raka). Samo zahvaljujući volonterima, koji pokušavaju da pronađu ono što im treba uprkos granatama iznad glave, ljudi imaju šansu za život.

Pošto se grad pretvorio u centar spontane trgovine, pojavila se medicina. Trguje se iz gepeka automobila ili sa improvizovanih tezgi.

Međutim, dostupni su samo esencijalni ljekovi i to samo ruskog porijekla, a trećina njih – ako ne i više – je neefikasna. Cijene su ponekad šest, sedam puta veće nego prije rata. Sebični špekulanti profitiraju uglavnom od starijih ljudi.

Ako nam je tišina bez zvukova rata nepoznata, onda se početkom aprila nad Hersonskom oblašću nadvila tišina. Paranoično doba koje vas tjera da gledate okolo, izbjegavate strance, govorite tiho, izbjegavajući teme vezane za Ukrajinu i rat u njoj.

FSB, u saradnji sa agentima informacionih i psiholoških operacija, obilazi grad u potrazi za „žrtvama“. Predsjednici seoskih veća, novinari, aktivisti, blogeri, volonteri, učesnici mitinga, supruge i rođaci ukrajinskih vojnika, krimski Tatari, ljudi sa uočljivom proukrajinskom pozicijom, predstavnici Službe bezbjednosti Ukrajine i pripadnici Teritorijalne Odbrane završavaju u mučilištima.

Vlada osjećaj da smo ušli u film o represiji sovjetskih NKVDista, gdje su „aktivni neprijatelji sovjetske vlasti“ i proukrajinski ljudi podložni represiji. Na teritoriji Hersonske oblasti nalaze se desetine mučilišta. Nama poznato - opremljeno na teritoriji aerodroma Čornobajevke, u Kahovke u prostorijama policije, na teritoriji 90. kolonije i industrijske zone grada Oleški.

Prostorija mučenje u pritvorskom centru grada Hersona jedan je od ključnih objekata „filtracionih instituta”, u koji stižu zatvorenici poslije ispitivanja u prostorijama SBU. Mučilište na ulici Termoelektranskoj je centrala.

U centrima za mučenje zatvorenici su podvrgnuti raznim torturama: premlaćivanju, hicima u glavu, ometanju disanja u gas maski, prijetnji nasiljem prema najbližima i vođenju prepiske sa njima u ime žrtve. Osim toga, zatočenike tuku električnom strujom koja im je priključena na uši, genitalije i anus. Za bolju povodljivost struje, osoba se poliva vodom.

"Jedna stezaljka na penisu, druga na bradavici. Kidnapovani su, sjutradan vraćeni: klještima su izvađeni zubi i isječen dio jezika. Mučeni su električnom strujom", rekla je supruga hersonskog advokata, kojeg su Rusi kidnapovali u martu.

Naročitu surovost okupatori pokazuju prema veteranima Antiterorističke operacije Oružanih snaga Ukrajine na Donbasu, za kojima se traga po ukradenim spiskovima ili jednostavno pretresom sela. Na primjer, u Tjaginki, 16. aprila, Rusi su pripadnika antiterorističke operacije vezali konopcem za oklopni transporter, vukli ga ulicom pred djecom, a zatim javno objesili.

„Glasu“ Hersonaca ometa ne samo tvrda ruka totalitarnog režima, koji je stisnuo grad za grlo, već i odsustvo bilo kakve ukrajinske veze za komunikaciju. 30. maja ukrajinska mobilna mreža je potpuno ugašena u Hersonskoj oblasti.

Prošlo je tačno mjesec od posljednjeg pokušaja obnavljanja veze. Kako se ispostavilo, to je bila proba pred sprovođenje nakaradnog plana, izmišljenog u patetičnoj nadi okupatora da će bez ukrajinske mreže Hersonci početi da vjeruju u neprijateljsku propagandu koju su okupatori počeli da emituju preko zvučnika.

Pored toga, cilj je povezivanje pretplatnika sa ruskim mobilnim operaterima, koji obezbjeđuju mrežu koja je potpuno prisluškivana i kontrolisana specijalnim servisima. Ruski okupatori – „rašisti“ - su počeli da prodaju svoje SIM kartice radi prikupljanja podataka o građanima, a prilikom kupovine fotografišu lične dokumente.

31. maja pojavio se žičani internet koji je rutiran preko ruskog provajdera. Ako osoba koristi Internet bez VPN-a, može se identifikovati. Postoji opasnost od dekodiranja korespondencije u mesindžerima, analize upita za pretragu, pa čak i otkrivanja lokacije. Nažalost, ne znaju svi kako da se zaštite u digitalnom svijetu. I za to Hersonci plaćaju visoku cijenu.

Mještani su lišeni mogućnosti ne samo da kontaktiraju svoje rođake, već čak i da pozovu hitnu pomoć, zbog čega je mnogo ljudi umrlo. Na primjer, u saobraćajnoj nesreći, jer je svaka sekunda važna za spasavanje teško povrijeđenih.

Stanovnici Hersona povremeno svjedoče kako protivvazdušna odbrana funkcioniše po gradu. Lišavajući Hersonance pristupa ukrajinskoj televiziji i internet provajderima, Rusi se nadaju da će ih ubijediti da Oružane snage Ukrajine pucaju na civile.

Međutim, okupatori nemaju pojma da mi znamo malo više. Stanovnici Hersona znaju da postoji nekoliko „pojasa“ protivvazdušne odbrane: spoljašnji i unutrašnji. Da su rakete dolazile iz Mikolajeva, kako tvrde okupatori, onda bi se protivvazdušna odbrana aktivirala tamo gdje se nalazi spoljni prsten, na primjer, u Černobajevki. Međutim, protivvazdušna odbrana demonstrativno djeluje u centru grada. To znači da se rakete lansiraju unutar ruskog pojasa PVO, odnosno u Hersonu.

Pored toga, najjednostavniji sistem Pancir S1 ima domet od 30 km, a moćniji raketni sistem S300 ima domet do 270 km. Kao što se vidi sa fotografija, ruska vojska ima ovu opremu, ima više nema jedinica S300.

S obzirom na to da je površina Hersona veća od 130 km², ruska vojska je trebalo da obori rakete na prilazu, ali tada niko od stanovnika ne bi saznao za protivvazdušnu odbranu okupatora, koja „herojski spasava narod Hersona od granatiranja Ukronacista“.

Herson se ne može pokoriti. Grad vjeruje u Oružane snage Ukrajine i čeka oslobodioce – ukrajinske vojnike.