Ujutro 24. februara, Melitopolj je uzdrhtao od napada na vazdušnu bazu. Ovo granatiranje, zajedno sa drugim eksplozijama u mnogim gradovima, nagovijestilo je početak rata punih razmjera protiv Ukrajine.
Grad je bio zauzet za 2 dana. Civilno stanovništvo je aktivno protestovalo protiv osvajača i zahtjevalo oslobađanje kidnapovanog gradonačelnika grada Ivana Fedorova.
Melitopolj je već peti mjesec pod privremenom okupacijom. Za to vrijeme ovdje je postavljena pseudouprava koju je predvodila saradnica okupatora Halina Danilčenko. Međutim, mještani i dalje podsjećaju da je Melitopolj Ukrajina.
Jedna od onih koja je doživjela ove događaje bila je Katerina (ime je promijenjeno radi bezbjednosti). Već peti mjesec živi u privremeno okupiranom Melitopolju. Nikako nije mogla da napusti teritoriju pod kontrolom Ukrajine.
Nije diplomirala, neće polagati nacionalni višepredmetni test, a sada razmišlja o tome da se prijavi za upis na krimske univerzitete ujmesto u Harkov, o čemu je sanjala posljednje 3 godine. "Ukrajinska pravda. Život" saznala je kako je za djevojčicu počeo rat velikih razmjera i kako danas živi njen rodni grad.
„Ljudi sa sela su išli u grad da pljačkaju“
Katerina se prisjeća da ju je njen prijatelj telefonskim pozivom obavijestio o početku rata.
„Onda jutro nije počelo sa kafom. Spavala sam, drugarica me je probudila i rekla da je čula eksplozije. Ali ja sam joj odgovorila tipa „šta ti lupetaš“ i nastavila da spavam“, prisjeća se Katerina.
Toga dana ljudi su masovno pohrlili da kupe hljeb i ljekove. Na bankomatima i benzinskim pumpama bili su dugi redovi.
Istovremeno, ruska vojska je ušla u grad. Djevojka tvrdi da u gradu nije vidjela vojnike Oružanih snaga Ukrajine, a policija je masovno dala otkaz uoči invazije, pa 24. februara više nisu mogli da se odupiru. Kako se kasnije ispostavilo, 35 policajaca Priazovskog odjeljenja policije Melitopoljskog okruga prešlo je na stranu neprijatelja, nazivajući se „narodnom milicijom“.
„Najstrašnije je bilo od 24. do 25. februara. Tada je bilo najviše pucnjave i bilo je najviše panike. Ljudi uopšte nisu znali šta da rade.
Neko vrijeme u gradu nije bilo struje i vode. Selo koje je bilo pogođeno granatiranjem prvog dana nije imalo ni vode ni struje 5 dana. U grad je 25. februara ušao najveći broj vozila. A živim i na periferiji grada, tako da je kod moje kuće bila velika nagomilana oprema. Istog dana sam se prvi put sakrila u podrum“, prisjeća se djevojka.
Ona napominje i da uprkos opasnosti u gradu njena porodica nije planirala nigdje da ode, jer „ovdje ima sve“ i nema kuda.
Kada su ljudi vidjeli da grad zapravo niko ne čuva, počela je pljačka. Katerina napominje da su mještani napravili čet "Maroderi Melitopolja" gdje su slate fotografije lopova. U ovom ćaskanju, njen dečko je prepoznao svog druga iz razreda.
"Ljudi iz sela su išli u grad da pljačkaju. Uzeli su sve: kućne aparate, zlatni nakit. Imali smo prodavnicu jabuka - ljudi su je opljačkali. Kod moje kuće je market "ATB" - ljudi su odatle sve odvozili kolicima. Da ga nisu opljačkali, onda bi zalihe hrane bile dovoljne za mjesec dana, ako ne i duže“, prisjeća se djevojka.
Sada se situacija sa proizvodima poboljšala. Snabdijevaju ih lokalni farmeri iz okoline. Ovdje se proizvode i pekarski i mliječni proizvodi. U grad su, međutim, počeli da se uvoze ljekovi sa privremeno okupiranog Krima. Odatle se donose i kobasice, kafa, čaj itd.
„Ljudi samo žele da žive“
Stanovnici Melitopolja su već navikli na prisustvo okupatora u gradu. Prema Katerininim riječima, ruska vojska se ponaša smireno: ako ih ne diraš, ne diraju ni tebe, samo gledaju.
"Neki mještani su se čak obratili Rusima da pomognu u zaštiti prodavnica od pljačkaša. Ostali stanovnici grada su samostalno organizovali "družinu" koja je nadgledala red u gradu. Ovdje ponovo rade privatni objekti. Ljudi ne mogu da podižu gotovinu. Terminal nije postavljen, morate platiti gotovinom, a na bankomatima su uvijek redovi.
Baka je ispričala kako se jedna njena prijateljica upisala u red da uzme gotovinu sa bankomata i bila je broj 2000. A u martu je u redu bilo više od 8000 ljudi. Sada imamo gotovinu za kamate u gradu. Ako želite da podignete 1.000 UAH – platiš 5% za podizanje ovog novca. Ranije je bilo 10 odsto, a kasnije je smanjeno“, kaže djevojka.
Ruske rublje su već počele da se koriste. Prema riječima Katerine, prestali su da uvoze grivni, a u gradu je otvorena nova ruska banka. Ovdje su uvedene i ruske SIM kartice.
„Donedavno je ovdje bila samo grivna, ali sada su prodavci obavezni da na svojim cjenovnicima naznače cijenu u grivnama i rubljama. Pomoć iz Ukrajine ovdje ne stiže, pa su prinuđeni da uzimaju rusku humanitarnu pomoć.
Ljudi samo žele da žive. Kada ljudi sjede bez novca, bez hrane, bez posla – bićete zahvalni, jer ste živi, a to je najvažnije“, kaže djevojka.
Krajem aprila gradonačelnik privremeno okupiranog Melitopolja Ivan Feodorov rekao je da su u gradu učestali slučajevi kidnapovanja.
"Nedavno je kidnapovan otac jednog mog poznanika. Prvo on (poznanik - prim. aut.) nikome ništa nije rekao, a onda je pozvao mog dečka sa drugog broja i sve ispričao. Samo su im stranci došli u kuću, odnijeli tehniku (njegov telefon, a takođe mamin i očev, laptop) i samog oca“, priča djevojka.
Prema riječima Katerine, vjerovatni razlog za njegovu otmicu su kontakti sa službenikom SBU (Služba bezbjednosti Ukrajine).
„Rekli su da otac mog prijatelja živi u istoj zgradi sa službenikom SBU. Oni su se družili i često razgovarali. Možda se plaše da mu je službenik SBU nešto rekao.
Supruga ovog kidnapovanog čovjeka otišla je u upravu i pitala da li znaju šta je sa njenim mužem, a oni su joj rekli: „Ne brini, sve je u redu“. I ovdje se pitam: kako oni mogu da znaju za ovo, ako oni (vojna uprava – prim. aut.) nisu bili umiješani u otmicu? Ne zna se gdje je odveden, jer nema veze sa njim“, dodaje djevojka.
"Nema mira: bol je prošao i samo znaš šta treba da se uradi"
U Melitopolju je obrazovanje u školama zvanično završeno 2. maja. Katerina je već dobila izvještaj sa ocjenama. Ona kaže da je uprkos okupaciji u gradu bilo škola koje su nastavile sa školovanjem i nastavile sa radom u punom radnom vremenu.
Prema njenim riječima, došlo je do ozbiljne kadrovske promjene, a direktori škola koji su napisali ostavku ipak i dalje rade. U školama se obrazovanje odvijalo po ukrajinskom nastavnom planu i programu i bez izmjena.
Uprkos zanimanju, djevojka je nastavila da se priprema za pisanje nacionalnog višepredmetnog testa sa tutorima i na kursevima, ali neće polagati ovaj ispit zbog nemogućnosti da napusti grad. Priznaje: mira tokom priprema nije bilo i nema, jer je „sve boljelo i samo znaš šta treba da radiš”.
„Tri godine sam išla ka upisivanju u Harkovski pravni fakultet „Jaroslava Mudri“, ove godine sam se konačno uvjerila da želim da se upišem tamo. Htjela sam da upišem tamo na smjer međunarodno pravo. Još uvijek ne gubim nadu da ću ići tamo da se studiram“, kaže Katerina.
Međutim, postoje poteškoće sa ulaskom u Harkov: ako polažete pojednostavljeni eksterni državni ispit, morate ići u Zaporožje, jer je nemoguće polagati test na okupiranim teritorijama.
Međutim, izuzetno je teško doći u Zaporožje zbog stalnog granatiranja, a gradonačelnik Melitopolja je 12. jula saopštio da je izlaz iz Vasiljevke blokiran kako bi se spriječila kontraofanziva Oružanih snaga.
Djevojka kaže: planovi za ovo ljeto bili su potpuno drugačiji. Njen tata je planirao da ode da zaradi novac da plati njeno obrazovanje. Veoma je podržao ideju da se ona upiše u fakultet u Harkovu. Sada je tata ostao bez posla. Radio je u Mariupolju kao zemljoradnik. Nema para za obrazovanje. Međutim, Ministarstvo obrazovanja Ukrajine uvjerava da će studenti po ugovoru biti oslobođeni plaćanja školarine.
„Ne mogu da odem jer moji roditelji ne žele da idem gdje nije sigurno. Kažu: „Ti si naše jedino dijete, život ti je skuplji.“ Sada, vjerovatno, ako ne uspijem da odem u Harkov, pokušaću da odem na Krim. U inostranstvo nema finansijske mogućnosti da izađemo. A Krim je blizu i bezbjedniji nego da ostaneš ovdje", veli Katerina.
Ipak, još uvijek postoji nada za prijem na Univerzitet u Harkovu, jer je sada moguće ući iz privremeno okupiranih okruga na osnovu rezultata intervjua.
„Nedostaje mi mogućnost izbora“
Djevojka kaže da joj se vraćanje svom uobičajenom životu pomaže da se smiri. Kad možete veče da posvetite sebi, prošetate parkom, popijete kafu. Prva nedjelja je bila izuzetno stresna, ali kasnije, kada se oporavila od šoka, djevojčica je počela češće da izlazi i šeta.
Katerina kaže da je veoma tužna zbog vremenskih ograničenja zbog policijskog časa. Sjeća se kako su se sve njene omiljene prodavnice i druge ustanove aktivno radile i to sa jarkim osvjetljenem. Sada toga nema, jer su se mnoge ustanove i dućane zatvorile i teško da će se ponovo otvoriti.
„Stvarno želim da šetam ne gledajući ruske „zelene ljude”. Propuštam mogućnost izbora. Sada je toga mnogo manje. Vjerujte u najbolje. Ovdje možete ubaciti citat „contra spem spero” – nadam se baz nade“, kaže devojka.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR