Ravno dvije decenije nakon što je država Srbija likvidirala vlasnika i urednika Dnevnog telegrafa Slavka Čuruvju, Sudsko vijeće beogradskog Specijalnog suda osudilo je četvoricu učesnika u tom zločinu na ukupnu kaznu od 100 godina zatvora.
Za krivično djelo teško ubistvo u pokušaju, tadašnji šef DB-a Srbije Radomir Marković u prvostepenom postupku osuđen je na 30 godina zatvora; kao saizvršioci u teškom ubistvu, nekadašnji šef beogradskog Centra DB-a Milan Radonjić i službenici DB-a Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđeni su na 30, odnosno na po 20 godina zatvrora. Ipak, sud nije utvrdio ni ko je neposredni izvršilac, ni ko je nalogodavac Ćuruvijinog ubistva.
“Presuda je adekvatna počinjenom djelu”, kaže za Pobjedu supruga Slavka Ćuruvije, istoričarka Branka Prpa.
Kako je ispričala u intervjuu Pobjedi, već u decembru 1998. Slavko i ona otputovali su u Vašington, gdje je on imao hearing pred američkim Senatom, koji je donio odluku da se svaki cent Slavkove opljačkane imovine nadoknadi.
''Ta imovina je u to vrijeme bila procijenjena na pet miliona dolara. Krajem decembra iste godine, nakon hearinga koji je imao pred Političkim komitetom Evrope u Parizu, oštro se osuđuju napadi Miloševićevog režima na Slavka Ćuruviju. Bio je to znak da je progon Slavka Ćuruvije ušao u veoma ozbiljnu fazu internacionacionalizacije''-kazala je ona i dodala da su i ona i SLavko bili svjesni šta se sprema.
'' Slavko je ipak bio iskusan novinar, koji je otvorio mnogo delikatnih pitanja tog vremena. Ne zaboravite da je upravo on prvi pisao o Golom otoku, na primjer. Znam i da se u zimu 1999. Slavko sastao sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, koji mu je, baš kao i Zoranu Đinđiću, ponudio zaštitu. Mogao je da se skloni u Crnu Goru''- kaže Prpa.
Dodaje da nije htio jer je jednostavno bio takav.
''Slavko se vratio u Srbiju, iako je znao da ga ovdje čeka presuda na šest mjeseci zatvora. “Idi!”, rekla sam mu. “Ubiće te!”
“Neću da idem!”, govorio je. “Šta mi mogu? Mogu samo da me strijeljaju!”
Strijeljali su ga.''
Kako je kazala Prpa, jedna rečenica je presudila Ćuruviji. Kazala je da je tačno da je Slavko Čuruvija, tokom boravka u Vašingtonu, na pitanje američkih zvaničnika – šta da radimo sa Miloševićem, odgovorio – podignite hašku optužnicu.
''Istina je. Ta rečenica je ključna, ona mu je presudila. Doduše, Slavko ju nije izgovorio javno, nego tokom večere sa zvaničnicima State Depertmenta. Pitam se kako je ta informacija došla do Slobodana Miloševića''-kazala je i dodala da zna kako je došla.
''Pored Slavka i mene, toj večeri je prisustvovala i Ljiljana Smajlović, novinarka zabranjenog Evropljanina. E, sad, ne verujem baš da je neko od prisutnih zvaničnika State Depertmenta pozvao Miloševića i preneo mu Slavkove reči. Nekoliko meseci kasnije, Slavko je dao intervju za BBC, u kojem je kritikovao Miloševića i njegovu ratnu politiku. To se očito nije svidelo Ljiljani Smajlović, koja je, zajedno sa Draganom Bujoševićem, u to vreme glavnim i odgovornim urednikom zabranjenog Evropljanina, iste večeri došla u naš stan.
“Na ovaj način nas ugrožavaš, ne smeš davati takve izjave”, govorila je Ljiljana Smajlović. “Zemlja je u ratu, zbog toga možemo imati probleme!”
“Marš, izlazi iz moje kuće!”, prekinuo ju je Slavko i izbacio je van.
Više je nikada nije vidio.''
To se, kaže desilo, desetak dana prije ubistva Ćuruvije.
''Naravno, Ljiljana Smajlović je kasnije rekla da se to nije dogodilo, a da je dokaz i to što je baš ona govorila na sahrani Slavka Ćuruvije. Da, sama se ponudila da govori. Prihvatili smo. Šta da kažete u tom trenutku?! Naravno, Ljiljana Smajlović je i tada više govorila o NATO “zlikovcima”, nego o Slavkovim ubicama.''
U vrijeme dok je Ljiljana Smajlović bila urednica Politike, u tim je novinama objavljen ogavan tekst “Treći metak Branke Prpe”. Upitana kako je u tom “pristojnom, ali borbenom nacionalnom listu” mogla biti objavljena takva paškvila, kaže:
''Tekst je objavljen 2014. i predstavljao je pokušaj moje i lične i profesionalne difamacije. U njemu je detaljno “analiziran” moj privatan život, moj lični odnos sa Slavkom, sve sa ciljem da se dovedem u pitanje kao svedok ubistva… Objavljivani su razni odvratni tekstovi, ali niko nikada nije napravio “sintezu” kakvu je u Politici Ljiljane Smajlović napravio taj Ištvan Kaić, potpisan kao “saradnik Instituta za javnu politiku” Bebe Popovića.''
Kompletan intervju pročitajte OVDJE.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR