Trajković: Glavna poluga Vučićeve destruktivne moći je Srpska pravoslavna crkva

Još od devedesetih godina 20 vijeka, Zapadni Balkan nije se nalazio u ozbiljnijoj političkoj krizi, kaže za Autonomiju predsjednica Evropskog pokreta Srba sa Kosova i savjetnica u Vladi Kosova Rada Trajković.

”Ponovo smo suočeni sa agresivnom politikom koja ugrožava mir u regionu i koja se dugo i, nažalost, od Zapada neometano koordinira od strane političkih i drugih struktura na čijem je čelu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Vučićev ‘srpski svet’ uspio je da destabilizuje Crnu Goru, državu koja je članica NATO i koja je do 2020. godine bila lider u evropskim integracijama na Zapadnom Balkanu. Pogledajte Bosnu i Hercegovinu! Protekle nedielje je vlast Milorada Dodika održala paradu bukvalno na miestu koje budi veoma loša i nesrećna siećanja na opsadu Sarajeva i stradanje velikog broja Sarajlija devedesetih godina prošloga vijeka. Politika o kojoj govorim je, umjesto ka Zapadu, Srbiju okrenuo ka Rusiji, pa smo danas dalje od EU nego što smo to ikada bili. Glavna poluga Vučićeve destruktivne moći je, nažalost, Srpska pravoslavna crkva, koja, zajedno sa Ruskom crkvom, uspješno destabilizuju region”.

Sa Trajković razgovarala Tamara Nikčević.

AUTONOMIJA: Gdje prepoznajete udruženo djelovanje dvije crkve?

TRAJKOVIĆ: Nedavno smo imali priliku da vidimo ”misiju” Ruske crkve i njenog patrijarha Kirila u Bugarskoj, a onda i u Sjevernoj Makedoniji, gdje su ruski sveštenici, u razgovoru sa makedonskim crkvenim velikodostojnicima, pokušali da izdejstvuju da Makedonska pravoslavna crkva, inače priznata od strane SPC, tomos ne traži i od Vaseljenske patrijaršije. Naravno, cilj je da se zadrži dominacija ruske crkve.

Moram da pomenem i veoma čudnu ”misiju” našeg patrijarha Porfirija, koji nema običaj da se, recimo, ponekad sretne i sa opozicionim liderima u Beogradu, plašeći se valja da bi time mogao iznervirati Vučića, čije političke naloge uredno izvršava.

AUTONOMIJA: Koje naloge?

TRAJKOVIĆ: Sve! Iako je patrijarh Porfirije u svom govoru u Pećkoj patrijaršiji poslao poruke mira, njih su ubrzo neutralisali agresivni potezi beogradske vlasti i SPC, koji su za cilj imali podsticanje incidentnih situacija i dalje antagonizovanje ionako antagonizovanog srpskog i albanskog naroda. Vučić čini sve kako bi i Srbiji i regionu vratio sjećanja na sva zla koja smo dominantno činili devedesetih godina prošloga vijeka. Ovakvom se politikom podgrijavaju emocije izuzetno loše po Srbe koji žive u susjednim državama – antisrpsko raspoloženje naših susjeda.

Kada govorim o SPC, moram da Vas podsjetim da je Crna Gora 2020. godine izgubila svog mitropolita Amfilohija, čovjeka koji je, uprkos i nekim žestokim riječima, volio svoju Crnu Goru, poštovao njenu državnost.

AUTONOMIJA: Da, Crnogorci su jedva preživjeli tu ljubav.

TRAJKOVIĆ: Upravo zbog odnosa prema crnogorskoj državnosti, mitropolit Amfilohije bio je veoma omrznut unutar ”prosrpskih stranaka” – Demokratskog fronta, prije svih – ali i samog Aleksandra Vučića. Mitropolit Amfilohije znao je dobro da je Vučićev cilj rušenje države Crne Gore. Novi mitropolit ima drugačiju misiju.

AUTONOMIJA: Koju?

TRAJKOVIĆ: On sukobljava Crnogorce i Srbe. Joanikije šalje loše poruke Crnoj Gori.

AUTONOMIJA: Je li mitropolit Joanikije pod kontrolom predsjednika Vučića?

TRAJKOVIĆ: Joanikija kontroliše patrijarh, što znači da ga kontroliše i Vučić.

AUTONOMIJA: Unutar državne crkve Srbije, ima li predsjednik Vučić i neku opoziciju?

TRAJKOVIĆ: Unutar SPC je uvijek postojala jaka opozicija dominantnom političkom stavu Beograda, što je bilo dragocjeno. Postojeća generacija crkvenih velikodostojnika, od koje se očekivalo da bude najliberalnija, zapravo je ustrojila SPC po Vučićevoj mjeri. Možda je razlog i to što je srpska služba, odavno duboko infiltrirana u našoj crkvi, i prije ustoličenja patrijarha Porfirija otvoreno govorila o kriminalu unutar SPC i na taj način uplašila dio crkvenih velikodostojnika. U tom smislu, trenutno ćete teško čuti bilo kakav jasno artikulisan otpor ili snažniji glas protiv režima u Beogradu.

Vjerujući narod i demokratski opredijeljeni građani nadali su se u vladiku Gligorija, koji je, stiče se utisak, ipak na kraju postigao nekakav kompromis sa tim i takvim vrhom SPC. Vladiku Irineja Dobrijevića vrh crkve i države pokušavaju da kompromituju izmišljenim aferama koje podgrijavaju novinari poput Antonija Kovačevića, iako je riječ o čoveku čiji se glas najsnažnije čuje na nekim važnim adresama u Vašingtonu. Sličan problem ima vladika Maksim, koji je takođe u Americi i koji je, iako briljantan um, udaljen sa Bogoslovskog fakulteta u Beogradu. I ocu Savi je uskraćeno pravo da nešto kaže o politici koju vode vrh SPC i država Srbija. Niko, dakle, ne smije javno da iznese stav suprotan Porfiriju i Vučiću. Crkva je ućutkana, što nije dobro za region.

AUTONOMIJA: Vjerujem da je regionu svejedno, budući da se ”demokratski kapacitet” pomenutih vladika državne crkve Srbije, baš kao i srpske opozicije i medija pod njihovom kontrolom, završava unutar granica Srbije. Drugim riječima, njihov odnos prema državama regiona identičan je, ponekad čak i maligniji od odnosa koji prema Crnoj Gori, BiH i Kosovu imaju patrijarh Porfirije, predsjednik Vučić i mediji koje on kontroliše.

TRAJKOVIĆ: Želim da vjerujem da Vaša konstatacija ne stoji i da unutar određenih krugova srpske crkve postoji prećutna saglasnost sa Porfirijem i Vučićem isključivo zbog njihovog straha od mehanizama koje Sinod i patrijarh mogu da preduzmu u smislu kažnjavanja ”neposlušnog” sveštenstva. Promjene mjesta službovanja, izmiještanja iz određenih eparhija i sl. samo su dio sankcija koje protiv njih mogu biti primijenjene ukoliko kažu nešto što nije u skladu sa zvaničnim stavom vrha naše crkve i države. Ako je, pak, ono što ste rekli istina, onda nas zaista očekuje samo dublje propadanje.

AUTONOMIJA: Koliko je maligna politika srpskih opozicionih stranaka prema regionu opravdanje Zapadu za stav da im je predsjednik Vučić partner zato što u Srbiji ne vide evropsku političku alternativu?

TRAJKOVIĆ: To jeste veliki problem. Barikade koje su Srbi postavili na sjeveru Kosova ista je destrukcija kakvu smo početkom devedesetih gledali u Hrvatskoj i svuda gde su ratovali Slobodan Milošević i njegove vojske. Taj je recept, kažem, sada primenjen na Kosovu i dobija podršku pojedinih opozicionih krugova u Beogradu. Nekih javno, nekih prećutno. Naravno, imate i onih koji to kritikuju, ali su marginalni, što svedoči o tome u kakvoj se opasnoj krizi Srbija danas nalazi.

AUTONOMIJA: Ko je postavio barikade na sjeveru Kosova?

TRAJKOVIĆ: Barikade je postavila i vodila mafijaška grupa Milana Radojičića. Novinar Tim Džuda je nedavno pisao o tome i tvrdio da je više od šest stotina mladih ljudi sa sjevera Kosova odvedeno u Rašku, gdje su trenirani za pružanje otpora Albancima. U tom smislu, priča o Vagner grupi koja je navodno tamo vođena više je varka kojom se hrabre Srbi, ali i propaganda, čiji je cilj da, u političkom smislu, dodatno veže Srbe za Ruse. Bojim se da je dio te propagande i Vučić, koji je ključni eksponent ruske politike na Balkanu.

AUTONOMIJA: Nakon što su sklonjene barikade, očekujete li smirivanje situacije na sjeveru Kosovu?

TRAJKOVIĆ: Sutuacija je i dalje veoma teška. U razgovorima sa zapadnim zvaničnicima premier Albin Kurti uporno traži partnere koji bi mu pomogli da ojača svoju poziciju. Kurti je svestan slabosti Kosova u odnosu na vojsku Srbije i prirodno je da ima strah od sukoba. Istovremeno, ma šta govorio, Vučić se ipak plaši eventualne intervencije NATO u slučaju sukoba većeg intenziteta. Kada bi ta dva straha nekako mogla da se iskoriste u smislu podrške projektu koji promovišu Gabrijel Eskobar i Miroslav Lajčak, a koji se odnosi na zajednice opština, došli bismo do rješenja: Srbi bi se vratili u institucije, posebno u one u bezbjednosnom sektoru.

Sa druge strane, i Zapad je dosta griješio.

AUTONOMIJA: U čemu?

TRAJKOVIĆ: Pogrešno su vođeni procesi na Kosovu. Počelo je sa Briselskim sporazumom, pa je Federika Mogerini došla na ideju podjele Kosova, koju su podržali i Hašim Tači i Vučić. Upravo zbog tog lutanja Zapad danas ne zna odakle da počne. Uostalom, ako vam integraciju Srba u kosovski sitem izvodi mafija, kojoj je jedini cilj da uspostavi kanale trgovine drogom i ostali nelegalni poslovi, šta vi onda očekujete?! Čim je to neko pokušao da spriječi, došlo je do dezintegracije i povlačenja Srba iz institucija, do barikada i nuđenja sukoba i rata kao rješenja. Pozadina je, naravno, ista: mafija mora imati profit. I to je ono što me brine: hoće li normalna politika pobijediti mafijašku.

AUTONOMIJA: Može li francusko-njemački plan biti rješenje?

TRAJKOVIĆ: Koliko znam, taj plan ne podrazumijeva stolicu za Kosovo u UN, ali podrazumijeva ono što je Vučić potpisao Briselskim sporazumom – da Srbija neće ometati Kosovo u procesima integracije u EU i u evropskim institucijama. Do sada smo imali otpriznavanje, pokušaj onemogućavanja članstva Kosova u Savetu Evrope i niz drugih aktivnosti Srbije. Paralelno, ukoliko se Beograd ne bude konačno izjasnio oko Rusije, Kosovo će sve više dobijati podršku NATO, jačaće i ulagaće se u kosovski vojni potencijal. Što je sve, podsjećam, Vučić potpisao u Briselu.

AUTONOMIJA: Šta je potpisao?

TRAJKOVIĆ: Stvaranje kosovske vojske. Zapad će raditi na ulasku Kosova u evropske institucije, a za kasnije će ostaviti odluku o članstvu u UN.

Sve u svemu, mislim da u okviru francusko-njemačkog dokumeta ima elemenata koji su dobri i prihvatljivi, a normalizacija odnosa između Beograda i Prištine značila bi stabilizaciju regiona. Mislim da je u ovom momentu prioritet da Srbija uvede sankcije Rusiji, tj. da svoju spoljnu politiku usaglasi sa spoljnom politikom EU. Bilo bi to veoma važno za građane Srbije i samu Srbiju.

AUTONOMIJA: Hoće li Srbija to učiniti?

TRAJKOVIĆ: Vučić nikada neće uvesti sankcije Rusiji.

AUTONOMIJA: Podržavaju li to građani Srbije?

TRAJKOVIĆ: Istraživanja pokazuju da se čak 75 procenata građana Srbije protive ulasku u EU; istovremeno, opozicioni lideri međunarodnim predstavnicima objašnjavaju da su ovi poražavajući podaci rezultat Vučićeve kontrole medija, koji svakodnevno siju antievropsku i antiameričku histeriju, vode rat i destabilizuju države regiona. U redu, prihvatam, ali se pitam zašto ne čujemo snažan glas opozicionih stranaka protiv takve politike. Sigurna sam da bi se on čuo i da bi bio podržan od nekih partnera u regionu; posebno od onih čije su državne granice ugrožene. U tim društvima bi Srbija mogla da pronađe mnogo prijatelja i saradnika – i u BiH, i u Crnoj Gori, državi koja je, kao što je poznato, uvijek pružala utočište demokratskim opozicionim liderima u Srbiji. Nekada se pitam da li ta vrsta antizapadne i antikomšijske saglasnosti vlasti i opozicije predstavlja strategiju ”sad ili nikad”.

AUTONOMIJA: Šta to znači? O kakvoj strategiji govorite?

TRAJKOVIĆ: Govorim o pokušaju da se ostvare velikodržavni ciljevi Srbije. Možda misle da je vrijeme za ”drugo poluvrijeme” ratova devedesetih, o čemu je govorio Ivica Dačić. Ako zaista tako razmišljaju, onda je jasno da ni vlast ni opozicija ne razumiju da Zapad veoma temeljito radi na suzbijanju mehanizama malignog delovanja Vučićeve politike. A to znači i na suzbijanju malignog djelovanja opozicije.

AUTONOMIJA: Šta tačno preduzima Zapad kako bi spriječio maligno djelovanje Beograda u regionu?

TRAJKOVIĆ: Nedavno smo gledali obilježavanje godišnjice Račka. Taj zločin su, od dana kada je počinjen, pratile brojne kontroverze, što su priznavali i neki predstavnici zapadne međunarodne zajednice. Podsjetiću Vas da je bivši ambasador Francuske u Beogradu Gabrijel Keler negirao način na koji je Vilijam Voker u svom izvještaju prikazao Račak.

AUTONOMIJA: Neki službenici i ministri u Vladi Zorana Đinđića tvrde da je, marta 2003 godine, ambasador Keler Ministarstvu vanjskih poslova Francuske poslao skandalozan izvještaj o atentatu na premijera Srbije. Navodno, izvještaj se u dobroj mjeri poklapao sa gadostima koje je o motivima i pozadini ubistva premijera Đinđića izrekla Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice, zbog čega je francusko MVP tu depešu vratilo ambasadoru Keleru. Hoću da kažem da biste tvrdnje ambasadora Kelera mogli uzeti s rezervom.

TRAJKOVIĆ: Dobro, ali poenta je druga: posljednje obilježavanje Račka okupilo je veliki broj međunarodnih predstavnika u Prištini, koji se na Račak vraćaju kako bi postigli konsenzus o tome da je riječ o zločinu srpskih snaga nad albanskim civilima. I uspjeće u tome, posebno ako Vučić nastavi da vodi prorusku politiku, neprekidno potvrđujući svoju lojalnost Moskvi. Doduše, Vučića su iznjedrile ruska ideologija i služba; on nije čovjek kome Rusi nešto nameću, naprotiv: svjesno se opredijelio za rusku stranu, tj. za stranu agresora u Ukrajini.

AUTONOMIJA: Zašto onda američki ambasador u Beogradu Kristofer Hil podržava predsjednika Vučića?

TRAJKOVIĆ: Vučić dobija ozbiljna upozorenja i iza kulisa stvari izgledaju mnogo drugačije. Ne zaboravite da je Amerika već dva puta spriječila sukob na sjeveru Kosova – prvi put tokom spora Beograda i Prištine oko tablica, drugi put nedavno, uoči donošenja odluke da se Srbi povuku sa barikada. Bojim se da to neće učiniti i treći put, posebno ako u Beogradu ne bude pameti. Neopredjeljivanje Srbije u odnosu na Rusiju, odnosno odbijanje Beograda da uvede sankcije Moskvi, nosi rizik ozbiljnog sukoba na sjeveru Kosova, nakon čega bi Srbe čekala neka nova ”oluja”. Ljudi ne bi mogli opstati tamo gdje im iznad glava lete rakete, kao što ne opstaju milioni Ukrajinaca u Ukrajini. Ako vam je neka zemlja pomogla i dva puta spriječila ratni scenario, bojim se, kažem, da trećeg puta neće učiniti isto.

Zapadna međunarodna zajednica živo raspravlja o Kosovu i insistira na ubrzanom dolasku u Beograd i u Prištinu i iznalaženja kompromisnog rješenja. Bezbjednosni vakuum na sjeveru Kosova je strašan: nema srpske policije, albanski policajci preuzimaju policijske stanice na sjeveru, iako znaju da lokalno stanovnistvo ne prihvata. Ako nemate policiju, imate kriminal. Taj vakuum na sjeveru ne može dugo da traje. Ukoliko ne bude pameti, kao što je očito nema, doći ćemo u situaciju da nam niko neće pomoći. Srbi koji se iseljavaju sa sjevera otići će u mnogo većem broju. Sudeći po iskustvu iz enklava, iz Prištine i iz ostalih gradova na Kosovu, ako jednom odete, teško ćete se vratiti.

AUTONOMIJA: Čuje li predsjednik Vučić upozorenja Brisela ili se, odabravši Ameriku za ključnog partnera – kao i ona njega – mnogo ne obazire na kritike koje stižu iz evropskih prijestonica?

TRAJKOVIĆ: Kao i obično, Vučić ima pogrešnu računicu. Ne može Amerika bez Evrope, niti Evropa bez Amerike. U tom smislu, Vučić se ponovo žestoko igra vatrom. U vrijeme kancelarke Angele Merkel, gotovo da nismo mogli da živimo od Vučićevog promovisanja Njemaca i njemačke politike. Tada je važio za ”njemačkog čovjeka”. Nakon odlaska Angele Merkel, promijenio je saveznika, zaboravljajući da velike sile to lako ne opraštaju. I Hašim Tači je vjerovao da može antinjemačkom politikom da vodi Kosovo, pa je jednoga dana odletio u Vašington namjeravajući da se vidi sa Vučićem, ali je sa nekog evropskog aerodroma najprije vraćen u Prištinu, a onda u Hag. Istu grešku pravi i Vučić, koji danas vrijeđa Njemačku i njemački narod! Vučićev džak prepun je kriminala. A Europol je evropski i taj bi se teški bagaž koji nosi mogao lako otvoriti. Vučić je mnogo uložio u dobre odnose sa Amerikom kako bi navodno zaštitio Srbiju. Suštinski, on je čovjek koji se bori samo za sebe. Briga ga za Srbiju. Vjerovanje da svoju vlast i sebe može očuvati u trenutnom savezu sa Amerikom je pogrešno. Vidjećete!