#BalkansBaltic – sličnosti i razlike

Piše: Biljana Jovićević

Ako postoji uspješna priča ili, kako se to popularno kaže, rol-model sa stanovišta bivših sovjetskih republika i nekadašnje “Željezne zavjese” onda je to Estonija. Članica EU i NATO-a, prva u potpunosti digitalizovana država EU, zemlja sa oko 1,3 miliona stanovnika od kojih je prema posljednjem popisu 22,5 posto Rusa, uspješno odolijeva ruskim sajber napadima, ruskoj propagandi i dezinformacijima, iako ima 280.000 građana koji govore ruski jezik, i samu Rusiju na granicama.  

Koliko su u tome "pomogla" imena 22 hiljade Estonaca stradalih od rusko-sovjetskog režima, odnosno okupacije, kako je determinišu, urezana u memorijalnom centru Maarjamae, koji nije dovršen, a koji je bio naša prva stanica - teško je procijeniti, ali pitanje je – kako su toliko uspješni u odvraćanju malignog uticaja nuklerne sile, čiji su dio bili prije malo više od 30 godina?

Iz decenijske ruske okupacije ove takođe i zemlje vikinga, te borbe za vraćanje nezavisnosti “bez ispaljenog metka” naučili su najvažniju lekciju - nakon što su svoju zemlju vratili na Zapad, gdje i pripada – shvatili su da više nikad ne smiju da dozvole da budu sami bez saveznika – naročiti ne zemlja mala kao što Estonija.

“Nemojte mi govoriti šta je moguće a šta nije, jer osam godina nakon što su Rusi povukli svoje okupacione snage iz Estonije, mi smo dobili pozivnicu da se priključimo NATO-u, a deset godina kasnije postali članica. Dakle u ovoj sobi u kojoj su održavane sjednice Politbiroa, koje je vodio đed sadašnjeg Putinovog savjetnika, samo deset godina nakon izlaska ruskih snaga iz Estonije, održavane su sastanci NATO-a“, saopštio nam je Jonatan Seviov (Vseviov), generalni sekretar Ministarstva vanjskih poslova Estonije, nekadašnji ambasador te zemlje u SAD-u.

Ovaj prvi estonski zvaničnik kojeg smo sreli, dočekao nas je u toj velikoj kancelariji, na vrhu zgrade koja je sjedište ministartva, a iz koje kroz staklo sa svih strana “puca” veličanstveni pogled na Talin, uključujući i luku.  

Ulaganje u odbranu, uvjereni su, ključ je za obezbjeđivanje sigurnosti, zato su sa donedavnih 2 posto, čime su odavno ispunili NATO zahtjev, za razliku od mnogih velikih članica, budžet za odbranu povećali na 3 procenta BDP.

Estonski zvaničnici su vrlo svjesni svih izazova koji su i pred njima, kao članicom EU i NATO-a, odnosno zapadom u cjelini.

“Ko je dovoljno velik da bude siguran u svoju bezbjednost sada kada se fundamentalne norme mijenju” upitao je Seviov i precizirao - da je stoga cilj Estonije dualan: 1. Da EU i NATO nastave da funkcinišu kao do sada; 2. Da osiguraju da Zapad preživi.

“Nije velika tajna da je lista izazova sa kojima se kolektivno susrijećemo u 21 vijeku u najmanju ruku značajna. Globalni problem: od klimatskih promjena do nekontrolosane migracije i pandemija, rast novih sila koje predstavljaju alternativni model svijetu, važno je i na nivou fundametnalnog kao bazični princip, kakvu interakciju vlade imaju sa svojim građanima. Krize su svuda oko nas – od Bliskog istoka, preko Kavkaza do Afrike, onda Rusija, pretpostavka da Ukrajina uspije u ovom ratu ostaje veliki faktor u našoj sigurnosti, naročito nakon iskustva poraza u Ukrajini, zatim Ukrajina koju treba obnoviti, što će biti izazov ne samo sa prkatične tačke gledišta, obnove kuća i mostova, već isto tako i sa mnogo šire političke tačke gledišta. Pogledajte listu izazova i mislim da dvije stvari postaju očigledne. Nećemo biti u stanju da djelujemo po pitanju bilo koje od njih uspješno, ako ne budemo ujednjeni. Čak iako pogledate najveće evropske države, one postaju značajno manje u globalizovanom svijetu. Stoga je očuvanje jednistva apsolutno ključno”.

Na upit, kako očuvati to jedinstvo, estonijski državni sekretar za vanjske poslove je uzvratio “konstantni rad- nema jedinstvenog srebrnog metka”.

“Ali želio sam reći da nas ista lista izazova čeka i ako dozvolimo da Rusija uspije ili makar djelimično uspije. U zaključku na vaše pitanje ću reći da je od apsolutno najveće važnosti da pomognemo da Ukrajina uspješno dobije ovaj rat. Ne samo za dobro Ukrajine već za naše lično dobro, da bismo mi bili u boljoj poziciji da se nosimo sa ovom listom izazova. Znate kako kažu ‘poraz je siroče, a pobjeda ima više očeva’. Tako da ako uspijemo, pobjeda će nas ujediniti i svaka članica EU i NATO-a pojedinačno će željeti da ima udio u ovoj pobjedi. Ako izgubimo, onda će krivica kružiti Evropom, od prijestonice do prijestonice i prisliti nas da upiremo prstom jedni na druge….U međunarodnoj politici – što kažemo je važno, ono što činimo još važnije, ali na kraju dana naš kredibilitet ne zavisi ni od jedne od ove dvije stvari. Na kraju dana biće važan rezultat koji smo u stanju da postignemo. Moj savjet bi bio da pomognemo da pobijedimo agresiju i onda će naše jednistvo omogućiti lakše da se nosimo sa izazovima” .

Na pitanje da li ima osjećaj da podrška za Ukrajinu više nije tako snažna kao što je bila na početku, ne misleći naravano na Estoniju, već na ostale članice EU kao i SAD-e kao najvažnijeg oslonca, odgovorio je:

“Kosntantno je očigledan izazov održati nivo podrške i demonstrirati je, ja sam vrlo optimističan da ćemo biti u stanju da to uradimo, jer zaista iskreno - tome nema alternative”.

I zaista, Ukrajina je na svakom koraku u sniježnom i lijepom Talinu, prijestonici Estonije. Na svakoj državnoj instituciji je uz estonsku i/ili EU ili NATO i zastava Ukrajine, osim toga i na skoro svakoj drugoj ili trećoj zgradi svijetli žuto- plavi simbol Ukrajine.

I za direktora Odjeljenja za međunarodnu saradnju u Ministarstvu odbrane, Petera Kuimeta (Peeter), inače bivšeg novinara i bivšeg savjetnika za odbranu predsjednika Estonije, - odbrana Ukrajine je od vrhunske važnosti – ne samo za Ukrajinu.

Trezveno novinarski, konstatovo je da je bezbjednosna situacija u cijelom svijetu loša i biće još gora - prije nego što bude bolje, i na mnogim od tih tačaka, kaže, vide tragove Rusije, naročito u podsaharskom regionu Afrike, gdje pažljivo promatraju ruski uticaj.  

Kuimet smatra da čak i u njihovom regionu još ima potencijala da za nove konflikte, jer je, kaže, i pored ogromnih i neočekivanih gubitaka u Ukrajini, ruska pomorska flota “relativno netaknuta”.

Na pitanje oko mogućeg rasplata situacije u Ukrajini, Kuimet kaže da mogući mir ili primirje u Ukrajini mora biti pod uslovima sa kojima su saglasni narod i vlast u Ukrajini.

“Sa naše tačke gledišta, a mislim da to dijele i naši ukrajinski prijatelji, veoma je teško vidjeti kako održiv mir ili bilo koje rješenje može biti da Ruska Federacija uspje da zadrži neke ili sve teritorije koje su osvojili od Ukrajine od 2014. To bi u suštini značilo strateški poraz Zapada i stratešku pobjedu za Rusku Federaciju, to bi demonstriralo, ne samo Kremlju već i drugim malignim akterima širom svijeta, da možeš koristiti vojnu silu, osvajti i uništavati strane teritorije i da ćeš se izvući. Stoga ja lično ne vidim kako to može biti održivo rješenje”.

U skladu sa ovim uvjerenjma, za Estonce- puna nepodijeljena podrška Ukrajini nema alternativu. Koliko god da smo pitanjima pokušali da izazovemo zvaničnika ministarstva odbrane – a i ostale sagovornike odgovor je i pored priznavanja opasnosti od rasta desnice i autoritaraca, korisnih idiota iz redova ljevice, mogućeg povratka Trampa u Bijelu kuću- potrebno je slati oružje Ukrajini, slati opremu, obezbijediti obuke i treninge i to činiti masovno i u velikim količinama.

Praveći paralelu između Balkana i Baltika, Kuimet je rekao smo manje izloženi direktnoj ruskoj vojnoj prijetenji za razliku od njih, ali da ni mi, kao ni ostali poput kako reče Grčke, Turske, Italije, nijesmo u potpunosti sigurni - jer Rusija ima pipke svuda - Bliski istok, Mediteran, Afrika.

Na naše pitanje, kada je o samoj Estoniji riječ, gdje je fokus na odvraćanju uz jačanje vojnih kapaciteta – da li su možda usresrijeđeni i na borbu protiv dezinformacija, kao mi u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, odgovorio je:

“Hibridno ratovanje je relativno važno, ili aspekt nevojnog konflikta. Ipak, ja bih rekao da su Estonija, ali i Latvija i Litvanija relativno imune na mnogo načina na aspekt političke propagande hibridnog ratovanja. Postoje trenutno još uvijek rizici, ako pogledate energetski sektor. Još smo, ako se ne varam i sljedeće godine na istom frekfrentnom sistemu sa Ruskog Federacijom, kada je riječ o energetici. Ali struja nam već dolazi iz Poljske ili Skandinavije preko kabla, ali frekfrentni sistem je nešto što ćemo riješiti za godinu. Kada je riječ o sajber napadima, rekao bih da je prosječna količina sajber napada prema kritičnoj infrastrukturi Estonije relativno visoka, ali budući je sistem spreman većina napada su neuspješni ili više nijesu tako važni. Mi smo bili predvodnici u oblasti sajber odbrane u 2000-tim i uspjeli smo da naš sistem postavimo kako treba, kao i da pomognemo drugim državama da ga uvedu. Pored svega rečenog, kada je riječ o vojnoj tački gledišta, mi trenutno - od rata u Ukrajini, nažalost vjerujemo da je u smislu odbrane i odvraćanja protiv Rusije- vjerovatno najvažnija brutalna vojna sila i da je to ono što Rusi vjerovatno uzimaju u obzir. Tako da je ono što je u ovom trenutku najvažnije i u foksu za estonijskog ministra odbrane, to je da vojna sila bude spremna. Ako vojna sila bude neupješna onda sve drugo propada. Možeš investirati koliko želiš u hibridno ratovanje i sajber, ali to ne prelazi tvoje rijeke, ne okupira teritorije i ne ubija tvoje ljude”, kaže ovaj zvaničnik.

Gotovo identične stavove čuli smo i od tri analitičara iz estonijskog think-thank-a Međunarodnog centra za odbranu i bezbjednost (ICDC). Tomas Jermaliavičius  direktor ovog programa plastično kaže “Svaki ruski tenk koji Ukrajina uništi - uništen je u korist bezbjednosti Estonije, Litvanije, Latvije i stoga je treba podržavati do kraja - i nije me briga da li to zovete proxy rat ili ne”.

Ove tri baltičke države imaju takozvanu “naprednu odbranu” (forward defence) i za njih je ključno što veće prisustvo NATO snaga u regiji, posebno oličeno u trupama nuklearnih sila poput Velike Britanije, Francuske i SAD-a.

ICDC je nezavisna organizacija, ali se dijelom finansira iz budžeta Estonije, što, tvrde, ne utiče na njihovu nezavisnost u radu. 

U ICDC -ju smo saznali i da osim vojnih kapaciteta, ipak puno polažu i na druge oblasti, poput odbijanja ruske propagande naročito u medijima i obrazovnom sistemu.

Do sada su procesuirali odnosno osudili 23 špijuna, 21 zbog špijuniraja za Ruse, a 2 za odavanje povjerljivih podatka Kini - dva su suđenja u toku. Procesuiranje ovih slučajeva uvijek je maksimalno otvoreno za javnost u svrhu edukacije.

Takođe, za novinare, ali ne isključivo samo za njih, već i recimo biznis elitu, organizuju okupljanja/treninge/ obuke sa donosiocima političkih odluka, na kojima otvoreno razgovaraju o svim pitanjima koja se tiču sigurnosti, a imaju i dvodnevne psihološke kurseve.

Kako smo čuli, ruski sistem obrazovanja koji se zadržao u ovoj zemlji za oko 280 hiljada građana koji govore ruski jezik, bio je pogodno tlo za propagandu. Edukatori i to iz različitih oblasti, bili su glavni agitatori ruskog uticaja, zbog čega su neki od njih deportovani iz zemlje, a neke škole i ukinute.

Na naša pitanja, kako to korenspondira sa standardima ljudskih prava, pojasnili su nam da svi mogu da koriste sva prava na upotrebu ruskog jezika na svim odgovarajućim instancama, kao i pravo na obrazovanje, ali ne i pravo na rusku propagandu.      

U prilog tome da se u pomenutim školama umjesto na obrazovanje fokus više stavljao na propagandu govori i to što su ruske škole, kako su nam rekli, postizale mnogo gore rezulatate od estonskih na Pisa testiranjima.

Na prvom pripremnom sastanku profesor Edvard Džozef (Edward P. Joseph), sa Univerziteta Džons Hopkins (Johns) vrlo je jasno rekao da su u okviru ovog SAD-NATO projekta odabrali novinare iz Sjeverne Makedonije i Crne Gore, da vide Estoniju kao uspješnu priču Alijanse, zato što su naše dvije države najporoznije članice NATO-a za ruski uticaj, a stanovništvo ove baltičke države je negdje napola naše dvije.

Džozef je zajedno sad dr. Sašom Ordanoskim iz makedonskog Foruma kodirektor projekta “Vidjeti znači vjerovati”.

Ima se šta i vidjeti i čuti, ali i osjetiti u vazduhu.

“Djeluje kao da su svi u stanju konstantne opsesije i pozornosti prema Rusiji”, reče kolega iz Sjeverne Makedonije, dok smo izlazili iz think-thanka po završetku prvog dana zvaničnih susreta sa estonskim političkim i vojnim zvaničnicima, te analitičarima.

“Istina” rekoh ja i dodah “Ali upravo zato i jesu tako uspješni u odbijanju i odvraćanju svih ruskih pokušaja miješanja – za razliku od naših nesrećnih država”.

Saglasio se.