Piše: Vlado Vurušić
Drugi put u posljednjih osam godina (bio je i 2016.) kineski predsjednik Xi Jinping stiže u posjetu Srbiji. Srbija ga dočekuje frenetično, euforično i gotovo delirično, kao spasitelja, čemu svjedoče neumjereni političko-medijski, ali i stvarni kič i neukus oko impozantnog dočeka i dekoracije po beogradskim ulicama. Ulizivački doček velikog vezira od strane vazala, doček izgleda kao bizarni totalitaristički vašar.
Kineski lider u Evropi nije bio već pet godina, a za svoju sadašnju evropsku turneju odabrao je jednog kapitalca, Francusku (usput se susreo i sa šeficom EU Ursulom fon der Lajen), te dvije njemu najsklonije evropske države, Srbiju i Mađarsku. Bolje rečeno, pohodio je dvojicu Kini naklonjenih sličnih autokratskih "vođa", Aleksandra Vučića i Viktora Orbána. Te dvije zemlje srpski analitičar i bivši diplomat Srećko Đukić u beogradskom Danasu, ne slučajno, nazvao je "kineskim zamorcima" u Evropi.
U Srbiji Xi Jinpinga nazivaju "bratom", a on je uzvratio da dolazi u zemlju "legendi i ljepota" te da bi, kako prenose prorežimski beogradski mediji, "ubrizgao novu vitalnost u čelično prijateljstvo". No Srbija i Mađarska Kini su važne za njihovo ekipiranje u Evropi, i obje države u Pekingu zamišljaju kao neku vrstu poligona ili odskočne daske za "prodor na Zapad", koji pak u Briselu nastoje "ublažiti", dok i Beograd i Budimpešta (pogotovo Orbán, koji stalno ima problema u odnosima s EU) ovim zapravo šalju poruku Briselu da "imaju i druge opcije", a ne samo EU.
Trojanski konj
Pitanje je kako će Brisel reagovati na tu Vučićevu poruku, s obzirom na to da su mu do sada uglavnom gledali kroz prste, ali Xi poručuje da Kina zna zaobići sve prepreke koje joj postavljaju. No zbog takvih odnosa s Kinom i Rusijom u Evropi vlada sve veće skepsa prema članstvu Srbije u EU, gdje smatraju da im je dosta to što Budimpeštu doživljavaju kao rusko-kineskog Trojanskog konja i ne treba im još jedan u liku prijetvornog antievropejca Aleksandra Vučića.
Srbija je Kini "savršeni prijatelj", ne košta je puno, a u konačnici dobija jako puno. Pogotovo zato što Kinu nije briga, nego joj ide u korist, da bi Srbija tu mogla ostati vrlo kratkih rukava i skliznuti u "dužničko ropstvo", poput nekih azijskih i afričkih država. A Peking joj namjenjuje ulogu svoje isturene "evropske ispostave". Naime, Srbija je "prijatelj prema kineskoj mjeri" - neće, za razliku od Zapada, progovarati o slobodi medija i ljudskim pravima, pitati za položaj Ujgura i spominjati slične "liberalne tričarije", pa s te strane neće doći neugodnih pitanja i zamjerki, a neće se Srbija ni buniti oko tamo nekakvih "ekoloških" i drugih standarda kada su u pitanju kineske investicije.
Neće biti dosadnih međunarodnih tendera, nego će se poslovi dobijati po dogovoru, a javnost nikada neće doznati detalje tih ugovora i njihovu isplativost i "otplativost". A zabrinjavajuća je za Beograd i činjenica, koju navode srpski nezavisni mediji, da su tri kineske kompanije najveći izvoznici iz Srbije!
Dakle, savršeni spoj.
Rekli bismo, možda malo maliciozno, da je Srbija sada u 21. vijeku postala ono što je Hodžina Albanija bila sredinom 20. stoljeća - nekakva kineska evropska oaza, ali tada Kina nije uspjela napraviti onaj iskorak kakav joj danas treba i koji očito radi.
Prema Đukiću, nema drugog takvog primjera kao što je Srbija, koja je "postala kineski ogledni poligon za njene tehnologije, za kredite i kineske firme koje doslovce sve i svašta grade, direktnom pogodbom, bez javnih konkursa, daleko od očiju javnosti, nema mjesta gdje su instalirane tolike kineske prljave tehnologije, gdje zaduživanje raste kao kvasac, a nitko ne misli kako će se to vraćati i što će to donijeti Srbiji".
- Tipičan je to odnos kolonizatora i kolonije, umjesto evropske transparentnosti - navodi Đukić.
Ko će vratiti dug?
Nije naodmet spomenuti da Xi Jinping u posjetu dolazi na dan kada je 1999. godine tokom NATO-ove intervencije raketirana kineska ambasada. To sigurno nije slučajno odabrano, ali i bez obzira na to samo dodatno raspiruje antizapadne i antievropske sentimente u srpskom društvu, koje je ionako u velikoj većini nesklono članstvu svoje zemlje u EU. Posjeta kineskog predsjednika je "duhovna hrana" za antievropsku javnost u Srbiji, koja je u zabrinjavajućem naletu upravo zbog politike Aleksandra Vučića koji je, napomenimo, nedavno sastavio vrlo prorusku ili antievropsku vladu.
Kina snažno investira u Srbiju, ali to, kako kažu tamošnji nezavisni analitičari, zapravo nije "klasična" investicija, kakvu rade zemlje EU, nego je to zapravo kredit, koji nije tako lako vraćati. Nezavisni srpski analitičari upozoravaju da Kina zapravo ne investira, nego posuđuje novac, a poslove ionako obavljaju kineske kompanije i kineski radnici.
Kina zarađuje tako što gradi od sredstava kredita koji je dala, a Srbija kredit vraća. Stefan Vladisavljev iz beogradskog Fonda za političku izuzetnost za Nova.rs kaže da kineski krediti dolaze bez previše uslovljavanja.
- Oni neće uslovljavati kredite sa zahtjevima koji se tiču vladavine prava, poštovanja određenih ekoloških i drugih standarda, dok se god vi obavezujete da ćete na vrijeme vraćati rate i, dok to činite, Kina neće imati problem da vam daje kredite - kaže Vladisavljev.
No, pitaju se neki drugi tamošnji posmatrači, što ako dođe do problema i počne se kasniti s otplatom rata!?
Dušan Nikezić, potpredsjednik Stranke slobode i pravde (SSP), za Nova.rs navodi da skoro sve velike infrastrukturne projekte u Srbiji, od puteva, mostova, pruga i metroa do elektrana, toplovoda i kanalizacije, radi Kina, što Srbiju zadužuje za novih 18 milijardi eura. Tako da posjeta Xi Jinpinga, prema Nikeziću, neće donijeti Srbiji nijednu novu investiciju, posao ili bilo kakav benefit, "nego samo nova zaduženja, nove poslove za kineske kompanije te daljnju rasprodaju najvrednijih srpskih resursa".
Srbija od Kine kupuje skupu telekomunikacijsku, računarsku i medicinsku opremu te naoružanje, dok Kina iz Srbije uvozi jeftine sirovine, poput rude bakra i posječenih stabala, "zbog čega s Kinom ostvarujemo uvjerljivo najveći vanjskotrgovinski deficit - 3,7 milijarde eura godišnje - koji će biti dodatno pogoršan Sporazumom o slobodnoj trgovini", naveo je Nikezić. Podsjetimo da je deficit s Kinom u posljednjih desetak godina skočio čak 12 puta.
Srećko Đukić je kazao kako je u posljednjih 12 godina "vlast praktički poklonila najveće srpske industrijske komplekse i najveća nalazišta bakra i zlata" te da su samo u posljednje tri godine iz Srbije u Kinu izvezena 1,4 milijuna tona bakra koje, kako je kazao za Danas, sadrže značajan postotak zlata i srebra.
Rasprodata zemlja
Vučić je tako rasprodao Srbiju, usput se hvaleći da će zbog toga Srbija za koju godinu biti najrazvijenija zemlja Balkana u što, zbog mogućih posljedica po Srbiju, mnogi nezavisni analitičari sumnjaju. No Kini zapravo ulaganja u Srbiju nisu gotovo nikakvo opterećenje, to su za nju mrvice. Usput napomenimo da Kina s SAD-om i EU ima trgovinsku razmjenu vrijednu gotovo hiljadu milijardi dolara, pa je tih manje od 20 milijardi za Srbiju dobro uložen novac bez većih rizika, a s velikom političkom dobiti.
Za Srbiju su to ogromna sredstva, ali je vrlo važan politički i geostrateški iskorak Kine puno važniji od ekonomske dobiti. Đukić zato kaže da se Kina odnosi gotovo kolonijalno, koristeći priliku da preko Srbije i Mađarske pokuša ostvariti veći utjecaj u Europu i "što veći profit". Tako Kina ima veliki poslovno-politički plan spajanja grčke luke Pirej (svoje glavne evropske luke, koja zbog nepovoljnih ugovora koje je sklapala Grčka praktički funkcioniše kao kineska enklava) željezničkom prugom preko Srbije za Mađarsku (potrebno je samo još udobrovoljiti Makedoniju) koja bi trebala biti gotova do 2026. godine, uprkos tome što Bruxelles negoduje bojeći se da bi ona mogla postati žila kucavica kineskog prodora na evropsko tržište.
Stoga su i obustavili finansiranje pruge od Beograda do Budimpešte evropskim sredstvima, govoreći da to nije komunikacijski prioritet. No za Kinu bi ta pruga bila važno geopolitičko i geostrateško sredstvo za širenje utjecaja i etabliranja u Europi. Vučić će od Xi Jinpinga tražiti i da "reaguje" oko Rezolucije o Srebrenici, da bude podrška oko Kosova, po onoj, kako ju je formulisao - Tajvan je Kina, Kosovo je Srbija - a tražiće će i još oružja, da i tako pokazuje mišiće regiji.
Ono što možda najviše može ili treba zabrinuti Srbiju jest činjenica da su Kinezi spremni popuniti rupe u njezinu proračunu ako izostanu evropska sredstva, a to onda zbilja vodi u nešto što može zamirisati na ono što se kolokvijalno može nazvati - "dužničko ropstvo", bez obzira na to što Vučić za EXPO 2027. godine obećava Srbima da će Beogradom saobraćati "kineski leteći taksiji", a Srbija će, kako on "ima san", biti "predvodnik regije".
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR