Profesorica Edina Bećirević: Dodik je ruski agent u BiH, dok on prijeti secesijom, Čović ga smiruje...

Hrvatska je navikla da Dodik i Čović funkcionišu kao koordinirani politički tandem -  dok Dodik prijeti secesijom, Čović ga navodno smiruje i pri tom također blokira funkcionalnost države. I jedan i drugi imaju otvorenu podršku zvaničnog Zagreba i Beograda. Hrvatskoj politici nije stalo do funkcionalne i suverene  države Bosne i Hercegovine. Hrvatska pokušava osigurati vlastiti geopolitički prostor kroz savez s onima koji Bosnu I Hercegovinu sistematski potkopavaju. Pa pogledajmo samo ovaj makijavelistički potez Dragana Čovića, posljednji manevar sa prijedlogom Izbornog zakona po listi želja HDZ-a, kaže Edina Bećirević profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Edina Bećirević u razgovoru za “Slobodnu Bosnu”.

Hrvatska neće uvesti sankcije predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku, poručio je hrvatski premijer Andrej Plenković prije nekoliko dana iz Mostara. "Svi se trebaju vratiti na ustavne okvire. Jako je važno da sve tendencije koje bi dolazile od lidera SNSD-a koje bi vodile prema secesionizmu, to je loše za BiH i njen opstanak. Treba smiriti tenzije i vratiti se na put saradnje”, kazao je između ostaloga Plenković.

Kako gledate na ovaj stav hrvatske politike?

Izjava premijera Plenkovića, moram reći, djeluje kao da ignorira  stvarnost. Govoriti o „povratku na ustavne okvire“  i zagovarati pregovore sa Miloradom Dodikom u ovom trenutku, da nije maliciozno, zvučalo bi gotovo naivno. Povratak Dodika u ustavne okvire znači da prihvati presudu Suda BiH, da se preda, povuče se iz političkog života, prihvati činjenicu da će opozicija ući u Vijeće ministara. I naravno da se povuku svi protivustavni zakoni.

Ovdje se više ne radi samo o ustavnoj krizi, kako to često čujemo, posebno od nekih evropskih zvaničnika iza zatvorenih vrata koji, kao i Plenković, suštinski preporučuju dalje pregovore sa Miloradom Dodikom. Radi se o ozbiljnom udaru na državu. Dugo smo poteze vladajućeg režima u RS-u nazivali 'puzajući državni udar', ali mislim da je sada sasvim jasno da je to prešlo u proces aktivnog državnog udara.

Dovoljno je pogledati njegov posljednji potez - protjerivanje njemačke državne ministrice Anne Lührmann iz Republike Srpske. To nije samo diplomatski skandal, to je bila sigurnosna prijetnja visokog stepena. A Plenković, umjesto da to jasno kaže, da je Milorad Dodik sigurnosna prijetnja, on govori o ' secesionističkim tendencijama' i koristi kondicional, kao da Dodik tek razmatra secesiju, a ne da je već sprovodi.

Hrvatska se na ovaj način svrstava uz Mađarsku – odbijaju svaku ideju sankcija, a poziv na 'smirivanje tenzija' u praksi znači: hajde da opet razgovaramo s Dodikom, kao da nije prešao sve moguće crvene linije.

Zagrebu i nekim krugovima u EU smeta što u Republici Srpskoj postoji jaka opozicija Dodiku

Hrvatska je navikla da Dodik i Čović funkcionišu kao koordinirani politički tandem -  dok Dodik prijeti secesijom, Čović ga navodno smiruje i pri tom također blokira funkcionalnost države. I jedan i drugi imaju otvorenu podršku zvaničnog Zagreba i Beograda. Hrvatskoj politici nije stalo do funkcionalne i suverene  države Bosne i Hercegovine. Hrvatska pokušava osigurati vlastiti geopolitički prostor kroz savez s onima koji Bosnu I Hercegovinu sistematski potkopavaju. Pa pogledajmo samo ovaj makijavelistički potez Dragana Čovića, posljednji manevar sa prijedlogom Izbornog zakona po listi želja HDZ-a. To je naravno urađeno u konsultaciji sa zvaničnim Zagrebom, da bi se spasio Milorad Dodik i SNSD kao partner u državnoj vlasti. Alternativa Dodiku u RS-u postoji. I to jaka, artikulirana alternativna politička opcija. Ali Zagrebu i nekim krugovima u EU kao da zapravo smeta što u Republici Srpskoj postoji jaka opozicija Dodiku. Naime, to im je prepreka da državni udar koji je u toku posmatraju u okviru etničkih stereotipa. Postoje ljudi i stranke spremne da sarađuju na nivou države i vrlo se hrabro suprotstavljaju režimu Milorada Dodika. Čini se da to ne odgovara onima koji BiH uporno tretiraju kao prostor vječnih etničkih sukoba. Lakše je raditi po starim šablonima homogenih “etničkih mržnji” i “etničkih prijetnji”, nego priznati da se stvari mijenjaju i da posebno postoji veliki potencijal da se u budućnosti pomjerimo od tih stereotipa.

S druge strane Njemačka i Austrija kao dvije jake evropske zemlje uvele su sankcije Dodiku. Lider SNSD-a je prošle sedmice napravio skandal izbacivanjem njemačke ministrice iz bh. entiteta RS. Šta znače ove sankcije, te mogu li se očekivati i da će druge zemlje EU sankcionisati Dodika i ljude oko njega? 

Kada je njemačka ministrica Anne Lührmann protjerana iz Banje Luke, kada je dobila prijetnje smrću, bilo je normalno za očekivati da će Evropska unija ustati u koordiniranu odbranu ministrice jedne od svojih članica – zapravo najmoćnije članice EU. Bilo je za očekivati da će “pljuštati” objave sankcija iz evropskih centara; to bi bila snažna poruka, od koje bi ustuknuo Milorad Dodik. Ali ono što je uslijedilo bile su sporadične, prilično blage reakcije u prepoznatljivom EU stilu. Neke od članica i danas razmišljaju da li da reagiraju i kako da reagiraju.

Milorad Dodik je ruski agent u Bosni i Hercegovini. Minimum koji članice EU mogu uraditi jeste da slijede Njemačku i Austriju koje su uvele sankcije. To ne znači da te sankcije nisu u pripremi, ali ova situacija zahtijeva brzu i odlučnu reakciju. I to je ono što nedostaje zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU – brzina i odlučnost. Znamo da se to ne može implementirati na zajedničkom nivou, zbog protivljenja, recimo, Mađarske  - a sada vidimo i Hrvatske. Međutim, ključno je da ostale članice pokažu političku volju i jasnoću. Jer čak i ako nema formalnog jedinstva, mora postojati stvarna linija razgraničenja: između onih koji se suprotstavljaju ruskom utjecaju i stoje uz suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine - i onih koji to izbjegavaju i time se svrstavaju uz Rusiju i Srbiju.

U BiH je juče boravila Kaja Kallas visoka predstavnica EU. Između ostaloga, poručila je da je "zemlja suočena sa ustavnom krizom, gdje vodstvo RS potkopava ustavni okvir i stabilnost svih građana u BiH. To ugrožava korake na EU putu BiH. Mi nećemo tolerisati bilo kakve korake prema ugrožavanju teritorijalnog integriteta, suvereniteta i ustavnih nadležnosti. Moja poruka je veoma jasno, veoma brinemo za ovu zemlju i njenu evropsku budućnost". Kako , kako tumačite njene poruke?

Značajna je bila posjeta Visoke predstavnice Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaje Kallas, posebnu simboliku ima to što je posjetila EUFOR u kampu Butmir i što je u porukama ostala konzistentna i prilikom posjete Predsjedništvu. Značajno je i da su dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine zvanično zatražila asistenciju EUFOR-a prilikom budućeg hapšenja Milorada Dodika. To je važan signal, da državne institucije imaju namjeru djelovati u zaštititi ustavno-pravnog poretka.

Ali potrebno je stalno jasno govoriti, jer to je jezik koji Evropa razumije: nema pregovora s nekim ko je ruski čovjek u Bosni i Hercegovini. Potrebno je to stalno isticati. Kako bi Kaja Kalas u Estoniji pregovarala sa nekim ko je otvoreni ruski igrač? Šta bi, recimo, da je bila u toj situaciji dok je bila premijerka Estonije, rekla EU zvaničnicima da su joj predložili: “Potrebno je nađete kompromis sa ovim političkim akterom koji zagovarajući ruske interese ruši Estoniju kao državu.”

Što je Milodrad Dodik duže na slobodi, to situacija dobija veći potencijal za oružani sukob
Ako EU oklijeva da pomogne državnim organima Bosne i Hercegovine da se obračuna sa ruskim pijunom u svom dvorištu - preko kojeg Rusija i Srbija vode hibridni rat ne samo protiv Bosne i Hercegovine, nego i protiv samog Zapada  - šta onda može očekivati ako Rusija pokrene napad na neku od članica EU? Aktivno djelovanje Evropske unije u Bosni i Hercegovini - kroz veliki broj sankcija pojedinačnih država EU Miloradu Dodiku i njegovoj pobunjeničkoj strukturi, te jasno i javno iskazanu spremnost EUFOR-a da će asistirati državnim agencijama u njegovom hapšenju -  bio bi dovoljan signal da Dodik odustane od svojih secesionističkih namjera i, sasvim vjerovatno, sam se preda nadležnim pravosudnim institucijama ili pobjegne iz Bosne i Hercegovine.

Ovo pitanje posebno dobija na težini ako se prisjetimo kako je dio Zapada griješio u predviđanju ruske invazije na Ukrajinu. Dok su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, ali i Estonija, vrlo precizno predvidjele invaziju i upozoravale na njen obim, neke evropske sile - poput Francuske i Italije - umanjivale su ozbiljnost ruske prijetnje. Na isti način neke članice EU ali i neki dijelovi birokratske strukture u Briselu potcjenjuju rusku prijetnju u Bosni i Hercegovini i ne vide sigurnosnu opasnost u ustupcima Miloradu Dodiku. I Evropljani vrlo rado zaboravljaju greške i loše procjene koje su pravili u bliskoj prošlosti u vezi za Vladimirom Putinom. Treba ih na to češće podsjećati. Kao da nisu svjesni, da što je Milodrad Dodik duže na slobodi, to situacija dobija veći potencijal za oružani sukob.

Ako neko u Bosni i Hercegovini djeluje u interesu Kremlja a Milorad Dodik to otvoreno radi - onda on a ni njegov režim ne mogu biti partneri. Oni se moraju tretirati kao sigurnosna prijetnja. Sve ostalo je neozbiljno i sve ostalo ističe slabosti evropske sigurnosne arhitekture. Dakle, svaki pokušaj da se  Milorad Dodik "umiri" pregovorima, ne govori samo o slabostima evropske politike prema Balkanu - nego i o tome koliko su duboko potkopani temelji evropske sigurnosti u cjelini. U tom kontekstu treba posmatrati i ideju o usvajanju Plana rasta za Bosnu i Hercegovinu. S kim se, zapravo, taj plan usvaja? Sa SNSD-om koji je faktički aktivirao državni udar? Smatram da je neophodno da se probosanski akteri ujedine oko ove inicijative i jasno poruče da, dok je SNSD dio vlasti, nema smislenih pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Sve drugo je političko Potemkinovo selo. Razgovarati o imaginarnoj milijardi eura dok nam rat visi nad glavom, a secesija entiteta RS u punom zamahu, znači relativizirati ozbiljnost trenutka, slati pogrešnu poruku i Evropi i građanima – i, što je najopasnije, normalizirati ovo stanje.

Poznato je da Dodik lobira u SAD-u za ukidanje američkih sankcija njemu, njegovoj porodici i Željki Cvijanović. Ambasador BiH u SAD-u Sven Alkalaj je u više navrata apelirao na vlast u BiH da pronađu način da koriste usluge lobističkih kompanija. Ministarstvo vanjskih poslova BiH angažovalo je u SAD-u američke biznismene porijeklom iz BiH koji su potpisali ugovor sa prestižnom lobističkom kućom s ciljem približavanja i poboljšanja odnosa BiH i SAD-a. Koliko je važno raditi na ovom polju za BiH, pogotovo danas u vrijeme Trumpove administracije? 

Značajno je što se pitanje lobiranja konačno pokrenulo s mrtve tačke. To je nešto što se godinama prešućivalo ili odlagalo, iako svi znamo da se u američkom političkom sistemu mnogo toga dešava upravo kroz lične kontakte, inicijative i pametno lobiranje. Bosna i Hercegovina ima iskrene i pouzdane prijatelje u Sjedinjenim Američkim Državama - u administraciji, Kongresu, Senatu, ali i među diplomatama, analitičarima i ljudima koji godinama razumiju i prate šta se ovdje dešava. U svijetu su tektonske geopolitičke promjene, a Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih konstanti američke vanjske politike. Važno je raditi na tome da to tako i ostane.