Kinezi zainteresovani za drugu dionicu autoputa, uvozili bi sve što imamo da ponudimo

Nemaju aspiracija ka ZB, samo žele dobre odnose i dobar biznis

Kinezi su zainteresovani za gradnju druge dionice autoputa u Crnoj Gori, ali će poštovati pravila i i nadaju se da će  ponuditi najbolje uslove i biti izabrani za posao.

To je saopšteno crnogorskim novinarima u tamošnjem Ministarstvu spoljnih poslova prilikom posjete Kini, koju su za devet predstavnika crnogorskih medija organizovali Ambasada Kine u Podgorici i nevladina organizacija Asocijacija za javnu diplomatiju.

Osim onoga što je glavna tačka saradnje dvije zemlje trenutno (autoput), Kinezi su zainteresovani da uvezu iz Crne Gore praktično sve što imamo da ponudimo.

Kinu ne zanimaju ratovi, sukobi, svađe, niti planiraju da se sa bilo kim ''bore za dominaciju na Balkanu'', kako se može čuti sve češće u posljednje vrijeme.

Njih zanima samo jedno: Kratko i jasno- biznis. To je jedna od glavnih poruka koju su kineski zvaničnici saopštili delegaciji crnogorskih novinara u Kini.

17+1: Kinezi ne žele dominaciju, već samo dobar biznis

17+1 je inicijativa kineskog Ministarstva spoljnih poslova za unaprijeđenje poslovnih i investicionih odnosa između Kine i 17 zemalja srednje i istočne Evrope - Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Češke, Estonije, Grčke, Mađarske, Letonije, Litvanije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Poljske, Rumunije, Srbije, Slovačke i Slovenije.

Međutim, nasuprot često ponavljanoj tvrdnji o saradnji 'vin-vin', neki i dalje vjeruju da Kina slijedi upornu strategiju 'podijeli i osvoji'.

Kinezi to oštro negiraju i zbog toga, kažu, i pozivaju novinare evropskih zemalja u posjetu kako bi se sami uvjerili u činjenicu da Kinu ne interesuju podjele, zavađanja niti bilo kakva osvajanja, već isključivo saradnja sa zemljama srednje i istočne Evrope i međusobni razvoj kroz razmjenu iskustava i trgovinu.

Tako su i na upit crnogorskih novinara da prokomentarišu najnovije poruke sa raznih adresa da će EU, ukoliko ga ne integriše, Zapadni Balkan prepustiti drugim silama, u prvom redu Rusiji i Kini, iz Ministarstva spoljnih poslova te zemlje jasno poručuju- nemaju nikakvih aspiracija ka ZB.

''Mi apsolutno ne želimo bilo kakav uticaj, niti dominaciju u vašem regionu. Sve što želimo je dobra saradnja i prijateljski odnosi koji će koristiti i nama i vama''- saopštio je Cui Džimin, savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova za saradnju Kine sa CEEC.

17 + 1 se sastaju godišnje; sastanci na vrhu održani su u Dubrovniku (2019), Sofiji (2018), Budimpešti (2017), Rigi (2016), Suzhou (2015), Beogradu (2014), Bukureštu (2013) i Varšavi (2012).

Savez je osnovan 2012. u Budimpešti.

Od 2012. do 2017. otvoreno je šest novih direktnih letova između Kine i CEEC-a, broj kineskih turista koji su posetili CEEC povećan je sa 280.000 na 930.000, a broj studenata sa razmjene se udvostručio.

”Sa svih 17 zemalja imamo odlične odnose. Cilj je da građani dobiju više", rekao je Cui Džimin.

Trgovina: Šta Crna Gora od 600.000 stanovnika može da ponudi Kini?

To je bilo pitanje crnogorskih novinara upućeno skoro svim zvaničnicima sa kojima smo se susreli tokom sedmodnevnog boravka u Pekingu, Ningbou i Šangaju.

Odgovor koji smo dobili bio je iznenađujuć, ali ujedno i veoma ohrabrujuć, do te mjere da je i nekima od nas prošlo kroz glavu ''bacam se u biznis čim stignem u Crnu Goru.''

Šalu na stranu, Kinezi su zainteresovani da njihovim građanima plasiraju sve što Crna Gora ima da ponudi. 

O tome kolika je to šansa i prilika za sve one koji u Crnoj Gori proizvode nešto, najbolje govori podatak da samo jedan kineski grad ima preko 30 puta više stanovnika od cijele Crne Gore! 

Dakle, ogromno tržište na kojem se ne može naći ni njeguški pršut, ni Nikšićko pivo, ni crnogorska voda, ni sir i mliječni proizvodi, ni med, ni masline...

Problem je, međutim, što tolikom tržištu Crna Gora nema šta da ponudi, osim vino. To je trenutno jedini proizvod izložen u našem paviljonu u expo centru u Ningbou, gdje je i stalna izložba proizvoda iz zemalja centralno-istočne Evrope.

“Žao nam je što nema više crnogorskih proizvoda, sigurni samo da bi za njih ovdje postojali kupci. U rugim paviljonima ima više proizvoda koji imaju kupce. Cilj je da proširimo prodaju iz Crne Gore”- ocjena je predstavnika Expo centra Ningboa.

Cijela priča osmišljena je tako da svi zainteresovani mogu da dođu na izložbu, vide i kupe šta im se dopada, ali je to adresa na koju ipak češće svraćaju privrednici koji vide, probaju i proizvode za koje smatraju da imaju šansu ubace u svoju ponudu.

Sve što crnogorski proizvođač treba da uradi je da svoj proizvod predstavi i nakon toga da proizvodi.

Idealna prilika je kineski Sajam uvoza 2020. na kojem je Crna Gora glavni gost.

 A zarada? Zarada je, makar sudeći po cijenama po kojima se prodaje naš jedini proizvod na kineskom tržištu, vino, odlična.

Domaćini koji su nas sačekali na ulazu u crnogorski paviljon kazali su nam da, i ako imamo samo jedan proizvod, on prolazi odlično. I to po višestruko većoj cijeni nego kod nas.

Na primjer, najbolje prolazi kažu Vranac i Pro Corde, koji se u Crnoj Gori mogu kupiti po cijeni od 3 do 5 eura. Ko u Kini želi da uživa u flaši Vranca za njega će platiti preko 60 eura, a Pro Corde će platiti 98.

U Kinu, kako su nam kazali u crnogorskom paviljonu, godišnje pođe samo Vranca pet kontejnera godišnje, a u jedan staje 10.000 flaša.

A luka Ningbo, najveća na svijetu kada je posrijedi količina tereta, je tu, još pride prijateljski grad sa Barom, tako da ni transport naših proizvoda nije problem. 

Trgovinska razmjena Ningboa sa Crnom Gorom je 6,14 miliona dolara, rast je nepunih 14 odsto.

To je za Kineze premalo. Kažu, može mnogo bolje.

''Možemo da unaprijedimo saradnju u ekonomiji, trgovini, kulturi i turizmu“, poručio je Čen Guomiao, zamjenik direktora Kancelarije za vanjsku saradnju lučkog grada Ningbo.

Turizam: Samo pokažite da je "Most" vaš i eto gostiju iz Kine

Turizam je još jedna od mogućnosti gdje Crna Gora može itekako profitirati. I ako, kako su nam kazali u turističkoj kompaniji Ctrip, svega 10% Kineza ima pasoš, to je i dalje nevjerovatna brojka od preko 130 miliona potencijalnih turista.

U razgovoru sa menadžmentom kompanije dobili smo i nekoliko savjeta kako da kineske turiste privolimo da posjete našu zemlju.

''Kinezi vole da posjete neku zemlju ako sam dolazak nije komplikovan, ako nema presijedanja već direktnih letova, ako su putevi dobri i ono što je glavno, ako vaša zemlja ima nešto poznato iz nekog filma. Na primjer imali smo bum kada je posrijedi posjeta Hrvatskoj jer su svi išli da vide mjesto na kome je snimana serija Igra prijestola''- kazali su nam iz Ctrip-a. 

A naša šansa je most na Tari.

Naime, sudeći bar po onome što smo čuli i vidjeli, praktično da nema Kineza koji nije gledao film ''Most'', a most iz filma je most u Grnoj Gori, most na Tari. 

Tako da, bar po savjetima ljudi iz Ctripa, ukoliko želimo da dovedemo u Crnu Goru više turista iz Kine, moramo na kineskom tržištu promovisati upravo taj most. 

Sudeći po onome što smo vidjeli, ljudi iz Ctripa znaju kako se posao završava. Itekako. Ctrip je inače pravi šablon poslovanja kineskih kompanija.

Posluj lokalno, misli globalno. 

Naime, agencija za putovanja koja je na početku poslovala samo u Kini, rasla, razvijala se i postala broj jedan agencija u toj zemlji, kupila agenciju MakeMyTrip koja se razvila u Indiji, a onda riješila da ide korak dalje - i to na američko tržište kupivši aplikaciju trip.com. Nakon toga, 2018, riješili su da promijene ime upravo u Trip.com kako bi bili prepoznatljivi širom svijeta. 

Dakle, plan rada je jasan- kompanija raste, razvija se u Kini koja je ogromno tržište, a nakon što stekne dovoljno kapitala, iskustva i znanja, širi se na ostale kontinente.

Kako su nam napomenuli iz Ctrip-a, sve kompanije koje su kupili širom svijeta, nezavisno posluju, ali su od 2018 ipak sve pod jednim imenom Trip.com Group Ltd čije je sjedište u Šangaju.

Budućnost kod nas, sadašnjost u Kini: Dugovječni narod koji ima prodavnice bez radnika i termoelektrane koje gaje cvijeće

Delegaciju crnogorskih novinara kineski domaćini uspjeli su da, za sedam dana, odvedu da posjete, osim ključnih tačaka za inicijativu 17+1 i što više znamenitosti, ali i kompanija koje posluju u pomenuta tri grada.

Tako smo obišli JD group, nama nepoznatu, a u svijetu treću kompaniju po zaradi. U Kini smo vidjeli da riječ samoposluga ima potpuno drugačije značenje. 

Dovoljno je samo da prislonite telefon na ulaz u prodavnicu kako bi kompjuter očitao vaš QR kod, nakon čega vam se vrata otvaraju, uzmete šta god vam treba i, izađete. Pametni uređaji sve odrade, pa je po izlasku iz prodavnice vaš račun u banci manji tačno onoliko koliko koštaju proizvodi koje ste uzeli.

Obišli smo i sjedište kompanije Xiaomi, koja se već probila na evropsko tržište pa je i nama bio poznat brend. 

Samo, Xiaomi(što inače znači sitna riža, ili proso), nije samo kompanija koja proizvodi telefone, već i sijaset drugih uređaja koji od vašeg doma prave pravi mali ''svemirski brod''. Dovoljno je samo da date komandu i šporet se sam pali, ventilacija radi, roletne podižu ili spuštaju, usisivač čisti, voda pušta i slično. I, da, vrata otključavate otiskom prsta, naravno.

A u termoelektranama sade cvijeće. I i ako važe za zemlju koja ima gradove sa najzagađenijim vazduhom njihove termoelektrane, bar ona koju smo posjetili, manje zagađuju i to četiri puta nego bilo koja evropska. Jer je to pravilo u Kini.

Pravilo je u Kini i da se pije topla voda, posebno uz jelo, čaj umjesto kafe, bez mliječnih proizvoda za stolom i bez hljeba, naravno.  Slatkiši nijesu ni blizu našeg pojma slatkog, a svuda i uvijek se žuri, jer ne žele vrijeme da gube na hodanje, jelo, ispijanje kafe. 

Zaista veoma različit način života od onog na koji smo mi navikli, ali možda su baš zbog tih različitosti dugovječni. Ili možda, ipak ima nečeg i u načinu života, poput ovoga:

Uprkos brojnim razlikama imamo i sličnosti, a one se broje. 

I Kinezi, baš kao i mi, porodicu stavljaju uvijek na prvo mjesto, a goste dočekaju baš onako kako to radimo i mi- domaćinski.