Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Preko 600 parova godišnje ima problem sa začećem; Lazović: Vantjelesna oplodnja više nije tabu tema

Sterilitet je sve prisutniji problem parova, kako u svijetu, tako i u Crnoj Gori.

Preko 600 parova godišnje ima problem sa začećem; Lazović: Vantjelesna oplodnja više nije tabu tema

Iako nije poznat tačan broj parova koji imaju problem da prirodnim putem dođu do začeća, poznato je da do roditeljstva preko 600 parova godišnje pokušava da dođe vantjelesnom oplodnjom.

O mogućim razlozima porasta steriliteta kod muškaraca i žena, uzrocima i načinima za rješavanje tih problema, razgovarali smo sa načelnikom odjeljenja za humanu reprodukciju cetinjske bolnice Danilo I Željkom Lazovićem.

Lazović je završio medicinski fakultet 1991., a 1999. specijalizovao ginekologiju. Prvu bebu iz postupka vantjelesne oplodnje porodio je 2001. Baš tada je, kaže u razgovoru za naš portal, odlučio da oblast infertiliteta bude njegova uža specijalizacija.

''Možda bi najbolje opisao zašto sam riješio da se bavim ovim poslom kroz jednu rečenicu koju je rekao moj prijatelj koji je pošao istim stopama kao ja: Nije mi bilo dovoljno kao ginekologu da pomažem da se djeca rađaju, već sam želio da znanjem i sposobnostima doprinesem i njihovom nastajanju''.

Kako kaže Lazović u razgovoru za naš portal, primjetan je porast broja slučajeva koji imaju problem sa sterilitetom, ali je, dodaje, trend rasta isti kao u zemljama regiona i svijeta.

''U toku zajedničkog života, koji podrazumijeva redovne seksualne odnose bez upotrebe kontraceptivnih sredstava 75% parova ostvari trudnoću u prvih 12 mjeseci, 10% ostvari trudnoću tokom naredne godine a preostalih 10 do 15% parova moraju da potraže pomoć ljekara.

Takva je situacija u ovom dijelu Evrope, a Crna Gora se uklapa u navedene brojke. Na globalnom nivou, svake godine bilježi se povećanje broja IVF (in vitro fertilization) postupaka. Od 1987. kada je rođena prva beba iz IVF postupka pa do danas (36 godina) rođeno je 5,5 miliona beba. Godišnje se obavi u svijetu oko 1,5 miliona IVF procedura i rodi oko 350.000 beba. SZO je procijenila da su realne potrebe za IVF postupcima 1000 do 1500 na milion stanovnika. U Crnoj Gori se uradi između 600 i 700 postupaka godišnje, što je na 650.000 stanovnika realna brojka'', kaže u razgovoru za naš portal Lazović.

Lazović dodaje da je više faktora zbog kojih je došlo do porasta steriliteta.

''Zbog modernog načina života koji podrazumijeva veću eksponiranost savremenog čovjeka štetnim materijama u hrani, vodi, vazduhu, sve je više parova koji imaju problem. Sve je više muškaraca koji imaju ''kancelarijske poslove'', a nemaju vremena za fizičke aktivnosti i jednostavno zdrav način života. Isto tako, žene sve češće se u kasnijim godinama odučuju da postanu majke, pa i pomjeranje životne granice kada se žena odlučuje za materinstvo u dobroj mjeri utiče na povećanje stope infertiliteta'', pojašnjava Lazović.

Ukoliko bi se gledalo statistički, od svih parova koji imaju problem podjednako se problemi susrijeću kod žena i muškaraca.

''Zastupljenost polova u stopi infertiliteta je 35% žene, 35% muškarac, a 30% zajednički uzroci'', kaže Lazović.

Ipak, iako nije posrijedi drastičan porast slučajeva koji imaju problem da dođu do začeća, crnogorsko društvo se drastično promijenilo u posljenjih nekoliko godina kada je posrijedi vantjelesna oplodnja.

''Mislim da je u poslednjiih 10 do 15 godina crnogorsko društvo apsolutno sazrelo kada je u pitanju odluka da li se prihvata vantjelesna oplodnja kao metoda za liječenje infertiliteta. To više nije tabu tema. Duži niz godina se u javnosti koristio jedan pogrešan termin "vještačka oplodnja". Čak i danas sam često u prilici da objasnim da u postupku IVF nema nista vještačko, a naročito ne embrion, odnosno beba koja se na kraju rodi'', kaže Lazović.

Smatra da je tome doprinio i internet.

''Mislim da je mogućnost dobijanja i brz protok informacija putem interneta svakako doprinio razbijanju tabua u vezi sa ovom temom i oblašću. Takođe, prihvatanju IVF postupka kao potpuno normalne procedure doprinijelo je i rađanje zdrave djece iz postupka, koja se ne razlikuju od onih koja su rođena iz spontano začetih trudnoća'', smatra Lazović.

Lazović kaže da je primjetno kod parova da su u priči zajedno, te su i muškarci u istoj mjeri kao i žene, danas spremni za ispitivanja plodnosti, iako je to nekada bilo nezamislivo, posebno kod nas.

''Mislim da su promjene svijesti i bolja informisanost crnogorskog muškarca kao mogućeg uzroka neplodnosti jednog para doprinijele potiskivanju onog patrijarhalnog u njihovoj ličnosti, a tome su sigurno veoma doprinijeli ljekari koji prilikom primarne obrade jednog neplodnog para uvijek informišu i insistiraju na provjeri kako ženskog faktora, tako i muškog'', pojašnjava Lazović.

Ako jedan bračni par nakon godinu zajedničkog života i redovnih odnosa ne ostvari trudnoću, Lazović savjetuje da je neophodno početi sa ispitivanjem. Ukoliko je žena starija od 36 godina, to ispitivanje treba početi već poslije šest mjeseci neostvarene trudnoće.

''Nazalost, često se desi da jedan par izgubi mnogo vremena dok se odluči na taj korak ili počne ispitivanje kod jednog, pa nastavi kod drugog doktora tako da prosječno jednom paru da dođe do Odjeljenja za humanu reprodukciju treba oko 3 godine. Na našim stručnim sastancima pokušavamo ginekolozima iz primarne zaštite da ukažemo na potrebu što ranijeg upućivanja infertilnog para jer je uspjeh liječenja daleko veći ako se ne izgubi dragocjeno vrijeme'', kaže Lazović.

Država Crna Gora parovima koji imaju problema da dođu do potomstva obezbjeđuje tri pokušaja ''o trošku države''. U poređenju sa zemljama regiona, kod nas su pravila mnogo ''blaža'' i do odobrenja je lakše stići.

Kad par dobije odobrenje Konzilijuma KCCG, onda nakon toga može sam da bira da li će svoje pravo na IVF iskoristiti u bolnici Danilo I, ili u nekoj od privatnih klinika.

Obično u narodu rasprostranjeno mišljenje da sve što je ''privatno'' bolje je od ''državnog''. Lazović kaže da Odjeljenje za humanu reprodukciju na Cetinju zadovoljava sve standarde.

''Odjeljenje za humanu reprodukciju pri Opštoj bolnici Danilo I Cetinje je otvoreno 2007. pod stručnim nadzorom prof.dr Luke Đenerolija i njegovog tima iz Bolonje i uz prethodnu edukaciju ginekologa i embriologa u klinici u Bolonji. Odjeljenje sada ima zaposlena dva ginekologa (jedan je trenutno na edukaciji), tri embriologa i šest medicinskih sestara.

Odjeljenje je osposobljeno za ispitivanje i liječenje infertiliteta oba partnera a takođe i za postupke krioprervacije (zamrzavanja) sjemene tečnosti, spermatozoida dobijenih iz biopsije testisa, embriona i jajnih ćelija.

Tako da sa sigurnošću mogu reći da kadrovski, stručno i tehnički u potpunosti odgovara evropskim standardima, što je potvrdila i Komisija EU za oblast zdravstva koja nas je posjetila prošle godine''kaže nam Lazović.

Od 2007. do danas, u Odjeljenju za Humanu reprodukciju obavljeno je oko 1400 postupaka vantjelesne oplodnje i rođeno oko 400 beba'', saopštio je Lazović u razgovoru za naš portal.

Pioniri IVF-a, Robert Edvards(L) i Patrik Steptoe(R) i babica, poziraju sa prvom ''bebom iz epruvete'' Luiz Braun, 1978.

"Demografi stalno ukazuju na to da nam populacija stanovništva stari, da je stopa nataliteta niska, tako da bi oni koji vode politiku ove drzave morali, poručuje im Lazović, da imaju to na umu, te da jednim ozbiljnim i dugoročnim planom ''pokušamo zajedno da takav trend promijenimo za dobro naše buduće Crne Gore. U ime svojih kolega mogu reći da smo mi koji se bavimo ovom granom svijetla tačka crnogorskog zdravstvenog sistema, jer skoro da nema vještine ili metode u ovoj oblasti koja se radi u razvijenim zemljama a da nije dostupna našim pacijentima.

Svakako da uvijek može bolje i ja se nadam da će uskoro zaživjeti donatorski program (donacija gameta) kao i vođenje centralnog registra IVF postupaka, te da će to biti još jedan korak više u pružanju usluga našim pacijentima'' zaključio je Lazović u razgovoru za naš portal.

In vitro oplodnja (IVF) postupak je kojim su jajne stanice oplođene spermatozoidima van maternice, odnosno in vitro. To je jedan od najpoznatijih postupaka medicinski potpomognute oplodnje, kojih ima dvadesetak vrsta. Ovom postupku liječenja neplodnosti pribjegava se kada su ostale metode oplodnje bezuspješne. Liječenje uključuje kontrolisanje ovulacije hormonima, vađenje (punkcija) jajnih stanica iz jajnika žene i ostavljanje spermatozoida da oplode jajnu ćeliju. Oplođena jajna stanica (zigot) se tada vraća (transfer) u matericu pacijentkinje s namjerom da se postigne trudnoća. 

Komentari

Mirjana,

Poštovanje! Željela bih da znam do koje godine starosti žene mogu ostvariti pravo na vantjelesnu oplodnju koristeći refundaciju našeg Fonda i da li ima nekih "povlastica" ako dosad žena nije iskoristila to pravo nadajući se da će prirodno začeti ili iz drugih razloga,a prešla je tu granicu?

Ostavi komentar

0/300