Priredio: V.J.
U Kosijerevu, manastiru kod sela Petrovići u Banjanima (Nikšić), danas održani izvjesni „obredi” za „grahovske mučenike” — kako u eparhiji budimljansko-nikšićkoj Crkve Srbije (SPC) nazivaju one za koje tvrde da „izgiboše za vjeru pravoslavnu, kralja i otadžbinu u zlo vrijeme bezbožničko-komunističkog nasilja”.
Iz eparhije budimljansko-nikšićke su ranije najavljivali da će današnji skup predvoditi Metodije (Ljubiša Ostojić).
{{}}Međutim, po prilici, Ostojić se nije pojavio u Kosijerevu. Ipak, skup je održan.
Prema dostupnim fotografijama — obuven u patike — Arsenije Samardžić, po profesiji inženjer, a koga predstavljaju kao igumana Kosijereva, danas je bio u izvjesnoj prostoriji u kojoj su dvije drvene kutije: a unutar njih su ljudske kosti!
.
S fotografija se još vidi da je u Kosijerevu postavljena tabla, sa centralnim likom ispod kojeg je napisano:
„Ђенерал-Дража Михаиловић”…
* * *
Kako je nedavno objavila „Pobjeda”, Crkva Srbije u manastiru Kosijerevo, koji je zakonom zaštićeno kulturno dobro, godinama obavlja divlju gradnju.
„Po postupanju Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Inspekcije za kulturna dobra i Građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, reklo bi se da je država stvorila paralelne svjetove: u jednom, Uprava donosi rješenja, piše zabrane, vrće u prvobitno stanje, upozorava na devastaciju nasljeđa; u drugom, Građevinska inspekcija sve to ignoriše i pravi se da je prvi svijet fikcija. Umjesto saradnje — ignorisanje i tišina”.
* * *
Natpis u Kosijerevu je od 17/4. jula 2004. „u vrijeme preosvećenog episkopa budimljansko-nikšićkog g. Joanikija (Mićovića)”. Iz „Vučedolske brigade Kraljevske vojske u otadžbini” — tvrde — „izgiboše za vjeru pravoslavnu, kralja i otadžbinu u zlo vrijeme bezbožničko-komunističkog nasilja na polju Grahovu 22. oktobra 1944. godine”, etc.
U stvarnosti, lako je provjerljivo da je riječ o falsifikatu.
Ne postoji 22. oktobra 1944. nikakva „(Jugoslovenska) kraljevska vojska u otadžbini” (pa ni na Grahovu) — jer ju je za nju mjerodavni kralj Petar II Karađorđević iz Londona 12. septembra 1944. raspuštio. Četnicima je u poznatom radio obraćanju uputio posljednji poziv: „pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom”!
„Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svoga vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovome pozivu” — poručio četnicima Karađorđević — „neće uspeti da se oslobode izdajničkoga žiga, ni pred narodom ni pred istorijom”. Prethodno, 29. avgusta 1944, Karađorđević razriješio „načelnika vrhovnog štaba”, Dražu Mihailovića, etc.
U drugoj polovini oktobra 1944. na Grahovu u višednevnoj ratnoj bici jedinice iz sastava 6. crnogorske i 10. crnogorske brigade — potukle i u tom mjestu združene snage Hitlerova Vehrmachta i lokalnih Đurišićevih četnika.
Iako je Nikšić oslobođen od Njemaca još 18. septembra te godine, na Grahovu su i dalje Njemci i lokalni četnici, koji su se jako utvrdili. Njihov je cilj bio obezbjeđenje prihvata glavnine njemačkih i snaga Đurišića iz područja oko Podgorice, koje su povlačenje tj. bjekstvo iz Crne Gore u to vrijeme planirale cestom preko Nikšića za BiH.
Još 16. oktobra 1944. iz komande grupe armija „E” Wehrmachta u Grčkoj naređeno komandi 21. brdskog armijskog korpusa držanje otvorenom komunikacije Skadar - Podgorica - Nikšić, jer „treba da se ima na umu da će u toku daljih pokreta u cilju povlačenja, put Podgorica - Nikšić - Trebinje - Mostar, kao maršruta, biti od odlučujućeg značaja”…
„Antena M” će i o njemačko-četničkom porazu na Grahovu objaviti ispise iz arhivskih dokumenata, uključujući i izvore Wehrmachta.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR