Zašto su Cetinjanke plakale

Bliska su mi osjećanja i riječi o kojima govori Milena, ali mi Pustahija daje više nade: "Zovite me samo na ozbiljne emancipatorske skupove ili na juriš, ako do toga dođe." Nema korisiti od kukanja i junačkih govora (svaka im čast!), akcija što prije!

Očigledno je da časne i poštene žene u Crnoj Gori jedine imaju hrabrosti da kažu i srca da zaplaču za našim svetinjama i našom državom.Muškarci su za tastaturama, na dojč i po kladionicama i čekaju da tamo neko odbrani ovu državu od skotova klerofašističkih.Bravo Milena, kuća ti daje.

Sjajno, sa srca, pismeno, ljudski. Da nema Antene M i ove okupacije nikad ne bismo saznali koliko je briljantnih osoba u Crnoj Gori bilo u zapećku, demotivisano partijskim aparatčicima za bilo kakav javni angazman. Eto bar neke, a rekao bih ogromne koristi od ovog zla.

Uh,kako dobar članak.Bolno,istinit.

Da li su i prosle godine za Bozic bile ograde?

Gledala sam, slušala, čitam, ne vjerujem.I jest to za plač, za krik.U CG zivim skoro cijeli život je, po je rođenju nisam Crnogorska , ali ne jesam u srcu mnogo je vise nego na veliki na dio nNjenih građana, nažalost.Ovoga nema u svijetu.Budite hrabro, stanite im na put, na vašu zemlju i svetinje.

Glasačice URA đe ste? Đe nesta vaša empatija i građanština. Nijeste valjda i vi nestale u brlogu izdaje.

Odličan tekst samo ste nam trebali još reć ko su dva nesrećnika koji se oglušiše o proglasu bratstva Baica pa doniješe badnjak na tuđinski oganj.

Ne trebe da placu Cetinjanke,nego da Gradonacelnik Cetinja da rok za iseljenje SPC iz Cetinjskog Manastira,ako to ne ispune,svi masovno na Cetinje, kako bi ispravili ovu visevjekovnu nepravdu.

Čuš zašto su plakale... Pa odnijeli su Srbi cijelu državu u Čačak :)

Sad Risto nije tamo. Kletve su otišle s njim. Vrijeme je da se uđe u naše Manastire posebno cetinjski. Svi da idemo u naše crkve! Pa da vidimo oće li nas ćerati. Mi nijesmo išli imali smo razlog.Ali sad je ostala boranija u crkvama i njihove klettve i naklapanja ne slušamo.Svake neđelje s anđelima

Nije svake godine ISTO na Cetinju....sjecam se godina kada smo svi isli zajedno istom ulicom, a onda se razdvajali na dvije strane kod zgrade Djukanovica, jedni prema Manastiru, a drugi prema Dvoru, pa po nalaganju opet svi zajedno.....bez ograda i ogradjivanja.

Bravo Antena M! Sve je ovo tačno i ja sam se sita isplakala i za Badnji dan i dan posle,i zanavjek... srce mi krvari. I sada kada onuda prodjem vidim ogradu, vjerujte to je trauma za cijeli život.Posle te ograde ništa više nije isto.