Danas u regionu Zapadnog Balkana ne može biti rata, ali može biti mržnje jer se ona sipa na sve strane. Jedan od primjera je podizanje tenzija oko Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koju predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić koristi za domaću publiku, jer više nema šta drugo da uradi, rekao je u DRV, Omer Karabeg, jedan od najpoznatijih i najuglednijih novinara u regionu, bivši direktor Balkanskog servisa RSE i autor Mosta Radija Slobodna Evropa, koji u srijedu obilježava 30 godina neprekidnog emitovanja.
„Pazite ta rezolucija o Srebrenici koja se priprema je nešto najblaže što se moglo reći o Srebrenici. Tamo se ne pominje ni Srbija ni srpski narod.Tamo se samo kaže da treba uvesti međunarodni dan sećanja 11 .juli, na genocid u Srebrenici, da se ne smiju slaviti ratni zločini i da se ne smije negirati genocid. E sad, pogledajte šta su Vučić i Dodik i te elite u Republici Srpskoj i Srbiji napravili od toga. Pričaju da Zapad hoće cijeli srpski narod da proglasi genocidnim. To nema nigdje, pa Nijemci nisu nakon Holokausta proglašni genocidnim. Ne postoji namjera, ne postoji taj način, da se tako gleda i razgovara o genocidu. A to je sad njima glavna parola.
E sad, zašto oni to rade? Ja mislim da oni to rade prije svega da bi ostali na vlasti jer osjećaju da su satjerani u ćošak. Pazite Vučić je praktično izgubio Kosovo. On više nema ništa da uradi, on samo može sada da izmišlja priče o ugrožnosti srpskog naroda i da se sad on sam stavlja na čelo kao lider koji će da spasi srpski narod od toga da ne bude proglašen genocidnim. Pogledajte RS.“
U tu svrhu, i Miloradu Dodiku i Aleksandru Vučiću služi najavljni „Vaskršnji svesrpski sabor“, koji i pored najava nereda, ukoliko se usvoji Rezolucija o Srebrenici, ne bi trebalo da proizvede veće sukobe, ali nijesu isključeni manji incidenti, smatra Karabeg, koji pak ocjenjuje da je konstantno trovanje javnosti "priprema za neke buduće sukobe".
Na pitanje -buduće sukobe za kad – Karabeg odgovara:
„Ne znam, to ne znam. Ali da truje ljude i da truje narod u regionu, zaista truje“.
Karabeg ocjenjuje da i pored navedenog, Zapad još ima iluziju o Vučiću, koji uzima pare sa zapada a sarađuje sa Rusijom. Smatra da bi predstavnici međunarodne zajednice, prije svega SAD-a i EU, morali čvršće da krenu i prema Vučiću i prema Dodiku.
„Da vam kažem, 90-tih su uradili ono što su morali da urade, da zaustave rat intervencijom. Intervenisali su nakon genocida, morali su da intervenišu. A sada, ja mislim da još uvijek imaju iluziju, pošto je Srbija centralna zemlja na Zapadnom Balkanu, još uvek imaju iluziju da nešto mogu da urade sa Vučićem. A ja mislim da tu griješe i da bi morali čvršće da krenu i prema Vučiću i prema Dodiku. Prosto ne treba da mu dozvole politiku da on uzima pare sa zapada a da koketira, zapravo ne da koketira, nego da sarađuje sa Rusima“.
I pored osvrta na dnevno-politička pitanja, dominatna tema podcasta DRV-a sa Omerom Karbegom, je bilo 30 godina emitovanja kultnog Mosta RSE, za koji se može reći da bio preteča današnje forme podcasta.
Prvi Most emitovan je 24. aprila 1994. godine iz studija Radija Slobodna Evropa u Minhenu, a u protekle tri decenije kroz emisiju je prošlo oko 2000 sagovornika – najvažnijih i najprominetnijih ljudi iz političkog i javnog života na prostoru onoga što danas zovemo Zapadni Balkan.
“Most je pokrenut u jeku rata, kada su bile pokidane sve veze među ljudima na prostoru bivše Jugoslavije. Redakcija je došla na ideju da preko svog studija u Minhenu, gdje se tada nalazila, a potom i preko studija u Pragu, uspostavlja telefonski kontakt između značajnih ličnosti političkog, kulturnog i javnog života iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Kosova, a povremeno i iz Makedonije i Slovenije"
Iako je od prvog dana do danas autor i urednik Mosta, nekadašnji urednik informativnog programa RTV Beograd, kojem je, kao i još podužem spisku novinara tog medija početkom 90-tih, među njima i njegovoj pokojnoj supruzi, kritičarki i spisateljici Danki Nikolić, kao i još jednom broju kolega koji su potom našli u RSE, lider srpskih radikala, Vojislav Šešelj nacrtao metu na čelu, Karabeg zaslugu za ideju o Mostu pripisuje kolegi Tomici Jakiću, u to vrijeme takođe nepoželjnom novinaru, ali u Zagrebu, koji je, kako ističe, kao nepartijski čovjek mogao da radi kao novinar u Titovoj Jugoslaviji, ali ne i sa dolaskom demokratkih promjena.
"Cilj je bio da se provjeri da li se i pored rata i pored ubitačne propagande koja je širila mržnju, i pored satanizacije svega što nije naša nacija, naša vjera, naše pleme, može voditi dijalog. Činilo se da je to nemoguć poduhvat. Most Radija Slobodna Evropa je prva regionalna emisija nastala nakon raspada Jugoslavije.”
Prvi Most je bio srpsko-hrvatski dijalog, ali je jedan od najtežih za uraditi u to vrijeme bio Most između Sarajeva i Beograda, u još uvijek ratom opkoljenom Sarajavu.
“Imali smo sateletski telefon u Sarajevu, u zgradi RTV Sarajevo (RTVBiH), gdje se iz razloga bezbjednosti nalazio i biro RSE u Sarajevu, ali je kroz snajpersku aleju trebalo doći do te zgrade. Prve sagovornice u tom Mostu su bile dvije mlade osobe, Inja Pašalić iz Sarajeva i Aleksandra Berić iz Beograda. Inja je govorila kako i pored neprekidne opsade i granatiranja Sarajeva nikog ne mrzi, a Aleksandra je očajavala što živi tamo odakle dolazi zlo. Ona je, koliko znam, potom napustila Srbiju”.
Osim između Sarajeva i Beograda, Karbegu su posebeno važni bili albansko-srpski dijalozi, uspostavljni u jeku sukoba, o kojima je izdata posebna knjiga, koja je i promovisana u Prištini. Prvi, koji posebno pamti je onaj između ideologa Miloševićevog SPS -a, Mihaila Markovića i prominetnog kosovskog političara i intelektualca Fehmi Aganija, kojeg su kasnije srpske snage ubile na Kosovu.
“Most je septembra 1994. godine uspostavio prvi javni dijalog između Miloševićeve Socijalističke partije Srbije i Rugovinog Demokratskog saveza Kosova. Bio je to Most u kome su učestvovali Mihajlo Marković, ideolog vladajuće partije Srbije, i Fehmi Agani, potpredsjednik Demokratskog saveza Kosova, uz Ibrahima Rugovu, glavni pobornik politike nenasilnog otpora srpskom režimu. Aganija su kasnije za vrijeme NATO bombardovanja ubili pripadnici srpske policije. Od tada je Most napravio preko 150 srpsko-albanskih dijaloga. Radio Slobodna Evropa je u to vreme bio jedini medij na kome se vodio srpsko-albanski dijalog. On se u Mostu nikada nije prekidao - ni u najgorim ratnim vremenima za vreme Miloševićevog terora i NATO intervenicije kada su mnogi sagovornici Albanci bili van Kosova, ni nakon završetka rata”
Imajući u vidu sudbinu Aganija, ali ne i samo njega, već i mržnju koja se i danas na ovim prostorima sije razgovarali smo o tome imaju li smisla dijalozi između strana koje dijele dijametralno suprotne stavove i vrijednosti.
"Ne znam ima li smisla. Ali kada sam krenuo da pravim Most rukovodio sam se onom mudrom izrekom - bolje je hiljadu dana razgovarati, nego jedan dan ratovati. Pokazalo da se može razgovarati ratu uprkos, ali na ovim našim prostorima dijalog, nažalost, ne sprječava rat", ističe Karabeg.
Posebno smo razgovarali i o Mostovima sa crnogorskim sagovornicima.
U preko 150 dijaloga u Mostu RSE je razgovarano i o svim važnim pitanjima u Crnoj Gori u protekle tri decenije.
Čućete zašto su mu Crnogorci najdraži polemičari, među njima posebno nekadašnji visoki funkcioner crnogorske vlasti, Miodrag Vuković, čije su polemike u Mostovima takođe izdate u posebnoj knjizi.
Upravo je zbog Mosta rađenog 18. januara 1998. između Vukovića i Predraga Bulatovića koji je zastupao tadašnje odcijepljeno krilo DPS-a, SNP, koje je bilo lojalno Miloševiću prekršio pravilo i to izdanje Mosta, koje je umjesto 45 minuta trajalo skoro dva sata, pustio u cijelini u dvije emisije.
“Bio je to izuzetno važan trenutak i bila je to nevjerovatna polemika, sjajna razmjena argumenata, ja sam se povukao i pustio ih. I tada sam prvi put prekršio pravilo i bez skraćivanja ili korekcija pustio cijeli Most u dvije emisije”.
Pitali smo ga i šta misli o elokvenciji današanje političke elite u Crnoj Gori , o svemu tome više u nastavku cijelog izdanja DRV.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR