Zekoli: Otvoreni Balkan je paralaž, pitanje sujete Aleksa Soroša više nego strategije Stejt departmenta

Težak poraz SDSM i pravi trijumf VMRO na nedavnim izborima u Sjevernoj Makedoniji posljedice su dubokog razočarenja građana, naročito Makedonaca, politikom i rezultatima prethodne vlasti, kaže u DRV analitičar iz Skoplja Arsim Zekoli. Ni bivši predsjednik Stevo Pendarovski nije ispunio očekivanja pa je ubjedljivo poražen od Gordane Siljanovske Davkove, koju je podržavao VMRO.

Poredeći ishod izbora u Sjevernoj Makedoniji sa onim što se desilo u Crnoj Gori 2020, uz opasku da VMRO nije imao podršku Zapada kakvu su, paradkosalno, imale proruske i prosrpske stranke na crnogorskim izborima, Zekoli kaže da "već  dvije godine unazad koristi tu analogiju između iskustva Crna Gore i primjer Dritana  Abazovića". Ono što se desilo u Crnoj Gori izaziva strah da se može desiti "ili se već dešava i u Makedoniji", i da se može desiti "neka dejtonizacija Makedonije".

Mi ne shvatamo da je EU postala samo malo veći Balkan

- Mi još uvek živimo u čudnoj situaciji, govorimo da međunarodna zajednica ne razumije, da je ovo možda posljednji čas da međunarodna zajednica promijeni kurs. Mislimo da je to pitanje neke greške, da to je neka mala zabluda, da su stranci naivni... Tako je, možda, bilo do prije godinu, konkretnije do Banjske. Nakon Banjske naovamo to više nije greška ili kratkovidost međunarodne zajednice, nego  dokaz da je međunarodna zajednica promijenila kurs.

Meni još nije jasno kako ljudi ne shvataju da više ne postoji kompaktna međunarodna zajednica, da ne postoji jedan telefon u Vašingtonu ili Briselu i Berlinu, na kojem dobijamo unificiran stav po nekim pitanjima. Više od 10-15 godina na Balkanu imamo rivalitet Amerike i Evrope, odnosno Amerike i Njemačke i Francuske, koji se već sada preslikava po svim segmentima u regionu, pa i u samim državama i samim društvima."

Arsim Zekoli upozorava kako živimo u iluziji da su naši prijatelji na Zapadu liberali koji nam žele dobro i stvarno žele reformu, ne uviđamo da u Evropi već postoje veoma jake snage, jake koliko i liberalne, kojima uopšte ne smeta kriminal i korupcija, kojima uopšte ne smeta autokratija...

- Mi uopšte ne shvatamo da je Evropa jedan malo veći Balkan, malo uglađeni Balkan, ali ipak Balkan."

EU i NATO ne žele Srbiju kao članicu

Zekoli smatra da će se histerija kojom Srbija nameće svoj status žrtve, na kraju, toj zemlji obiti o glavu. Kaže da će je skupo koštati i ovo što se sada dešava sa Rezolucijom o Srebrenici i prijemom Kosova u Savjet Evrope.

- Propaganda je propaganda, ali dolazi trenutak kad se morate suočiti sa realnošću. A ta cijena koju će Srbija morati da plati, što čini me se i oni sami već primećuju, je ta da u ovom trenutku Srbija jeste poželjna da bude na strani NATO, ali nije poželjna da bude članica NATO. A sad se već krećemo ka tome da i EU želi da privuče Srbiju na svoju stranu, ali više nijesam ubeđen da EU želi Srbiju unutar sebe. Zbog čega? Zbog toksičnog imidža koji je Srbija stvorila u samoj sebi kao zemlji koja opstoji na principu 'pištoljizacije' međunarodnih odnosa ili svoje vanjske politike."

Politika Vučića, prema ocjeni gosta Antene M više nije ni politika inata, nego politika očajnika koji pokušava da održi korak sa svim onim što se dešava oko njega. Na podsjećanje da mnogo toga upućuje na zaključak da Vučić još uvijek jako uspješno igra svoju predstavu za Zapad, Zekoli insistira da će tako biti na određeni rok i da će cijena koju će platiti Srbija biti velika.

- Jeste, ta politika prolazi, ali znate, prolazi sad sa cijenom. Za nas, na Balkanu, takve politike koje traju 10-15 godina su čitava vječnost. Zbog čega? Zato što je to 15-20 godina našeg života koji se ne može vratiti. I koje su nam potrošili  neki tipovi kao Grujevski, Ahmeti, Vučić, Dritan Abazović, Konaković, Hašim Tači... Ali, kroz prizmu nekoga u Berlinu ili u Vašintonu, koji ne gledaju procese na rok od 15 godina, njima je svejedno da li će Srbija ili Albanija biti 50 godina u nekoj rupetini. Apsolutno ih to ne brine. Jer znaju šta ih čeka na kraju. A to što ih čeka na kraju je suočavanje sa realnošću."

Zekoli dodaje da Vučić uspijeva da privlači pažnju i saradnjom sa liderima poput predsjednika Mađarske. Ali, objašnjava on, "Orban je enfant terrible", i uvijek loša vijest privlači više pažnje. No, prava slika o položaju Srbije stiče se ako se pogleda šta se dešava u njenom okruženju: gdje je bila Rumunija a gdje je sada; ako se pogleda iskorak Bugarske; razvoj Albanije, Kosovo kao malo ekonomsko čudo na Balkanu... "tek onda u tom poređenju vidite koliko je pogubna politika Vučića".

Ruski uticaj na region dolazio je sa Zapada

Na pitanje koliko su utemeljene ocjene da će se, povratkom VMRO na vlast, Sjeverna Makedonija vratiti na proruski kurs, Zekoli kaže da bi prije desetak godina i sam tako razmišljao. Danas, međutim, na stvari gleda nešto rezervisanije.

- Vratimo se unazad deset godina. Sa koje geografske odrednice dolazi najveći ruski uticaj? Ako pogledate, to je uvijek sa Zapada. Kada se, na primjer, Crnoj Gori najviše prebacivalo zbog izloženosti ruskom prodoru, Oleg  Deripaske imao je  više uticaja u Austriji, gdje su njegovi biznisi. Puno više biznisa ima na Ketner Strase u Beču, nego što je imaou čitavoj Crnoj Gori."

Zekoli kritikuje ulogu koju su "u svim ovim našim igrama" imali mediji pod uticajem Zapada i organizacije poput KAS u formiranju iskrivljene slike, ali i nametanju pogrešnih modela regionu.  

-  Lako je napasti svakog i najbenignijeg intelektualca na Balkanu, ali je, bože moj,  neshvatljivo da neko izusti jednu riječ kritike o avanturama koje prave ove međunarodne tzv. fondacije. Moja generacija i mlađi od mene odavno su sposobni da prepoznaju rusku propagandu. Ali naša slaba tačka je to što smo još uvijek nekritički otvoreni prema bilo kojoj fondaciji koja dolazi sa Zapada i smatramo da je to samo po sebi dobro. A onda gledamo ulogu gospodina Soroša, gledamo kako njemačke 'štiftung' organizacije predlažu federalizaciju Kosova, gledamo nesrazmjeran kritički ton u Bosni i, na kraju, gledamo ovdje kod nas, u Makedoniji, ulogu međunarodne zajednice u finansiranju ove autokratije..."

Otvoreni Balkan? "Đekna još nije umrla"!

U kontekstu njavljenog dolaska u Crnu Goru američkog diplomate Džejmsa O Brajena, koji važi za autora projekta Otvoreni Balkan, i koji je, navodno, kategorički kazao predsjedniku Jakovu Milatoviću: "biće Otvoreni Balkan", Zekoli kaže metaforično "Đekna još nije umrla":

- Volio bih da mi neko iz američke ambasade objasni šta je cilj Otvorenog  Balkana? Na osnovu onoga što slušam ovdje, ne isključujem da nova vladaVFMRO i ovih malih albanskih partija odluče da izađu iz Otvorenog Balkana... Ali Amerikanci imaju tu sklonost da 'pushing the rock', da guraju jednu stvar, čak i kada svi okolo samo gledaju i rezonuju: u redu ako vam je toliko stalo, gurajte.

Otvoreni Balkan je instrument Srbije da pod plaštom ekonomije, saradnje preko otvorenih granica raširi svoj uticaj u regionu. Ali ono što isto tako evidentno je da ni Otvoreni Balkan, ni Berlinski proces ne uspijevaju u zaživljavanju ekonomskih trendova, niti da spriječe iseljavanja mladih, posebice visoko obrazovanih kadrova."

Zekoli zaključuje da svi ti projekti imaju grešku u temelju.

- Pogledajte ko predvodi te inicijative po zemljama. Ne možete očekivati od autokrata da obezbijede liberalni, bilo kakav liberalni trend u regionu. To traje dok je njima u interesu. U ovih 7-8 meseci to se jasno pokazalo. Pokazalo se da je to, u stvari, jedna paralaž koja je više pitanje sujete Aleksa Soroša nego što je neka strategija Blinkena, O' Brajena ili ostalih.

Banjska je pokazala pogubnost i lažnu i zlokobnu naivnost tog projekta. Dešavanja u Bosni sa Dodikom, koji u srcu tog projektovanog Otvorenog Balkana zagovara otcjepljenje. Zlopotreba slobode religije u Crnoj Gori, takođe je to pokazala... Otvoren Balkan je želja Amerikanaca da nas nekako uguraju u EU i da preko nas budu taj mali, neću reći trojanski konj, ali kontrolna akcija unutar EU.

Eskobar postao "toksičan" u regionu

Na pitanje da li je odlazak Gabrijela Eskobara samo redovna smjena ili, ipak, nagovještaj promjene politike SAD na Zapadnom Balkanu, pogotovo prema Srbiji, Zekoli odgovara:

- Mislim da je to više uslovljeno odlaskom Lajčaka. I, s druge strane, procjene da je već postao toksičan u regionu. To se dalo vidjeti i prema iznenadnoj šutnji gospodina Hila u Beogradu. Čovek je počeo veoma glasno i veoma drsko prema svima, a tako umiljato, potronski i servilno, mogu reći čak i ljigavo prema Vučiću. Sada su Amerikanci razumjeli da Hil ima više uticaja kada ćuti nego kada govori. Hil, Eskobar, kao i Palmer su prvi indikatori i prva crvena svjetla uzbune u Americi da je era bespogovornog poštovanja američkog' bijelog spasioca' pri kraju."

Drugačiju radio vezu u kojoj je gost bio Arsim Zekoli pogledajte na linku ispod: