Agenti Moskve u Crnoj Gori

Piše: Elizabeth Anderson

*  *  *

(U radu naslovljenom, u prijevodu, „Specifične ranjivosti države na ruski uticaj: studija slučaja Crne Gore”, koji je objavljen početkom 2019, a iz kojeg „Antena M” u nastavcima objavljuje najinteresantnije djelove — autorka je u glavnim potezima anticipirala zbivanja kod nas posljednjih godina; prethodna su dva nastavka dostupna na donjem linku)

* * *

PRISTUPANJE EVROPSKOJ UNIJI. - Crnogorska ekonomija je uglavnom turizam i energetika, sa malom trećinom fokusa na poljoprivredu. Njezin najveći trgovinski partner i izvor finansijske pomoći je EU (Evropska unija). Prema Evropskom parlamentu, najveće ekonomske slabosti Crne Gore su visok javni dug, negativan uticaj na poslovno okruženje zbog konkurencije neformalne ekonomije i slabosti vladavine prava koje odvraćaju konkurenciju i efikasna ulaganja, kao i korupcija i pranje novca koje utiče na finansijsko stanje zemlje, kao i političko i društveno.

Crna Gora želi da se pridruži EU. Prema anketi iz decembra 2018. koju je sproveo CEDEM, 63% učesnika smatra da Crna Gora treba da se pridruži EU. Zahtjev za članstvo u EU Crna Gora je podnijela 2008, a pregovori o pristupanju započeli u 2012. godini.

Smatra se da je ova zemlja vodeći kandidat na Zapadnom Balkanu za pristupanje, sa ciljem prijema do 2025. godine.

Da bi bila primljena, mora prvo da pregovara o 35 pristupnih poglavlja u različitim oblastima politike kako bi svoje zakonodavstvo podigla na nivo prihvatljiv zakonima koji regulišu EU. Crna Gora je otvorila 32 od 35 potrebnih poglavlja, međutim, privremeno je zatvorila samo 3. Stoga postoje velike zakonodavne i političke praznine koje se moraju otkloniti…

Međutim, prema intervjuima sprovedenim za ovo istraživanje, izgledi za pridruživanje Crne Gore EU nijesu baš veliki. Od nezavisnosti 2006. Crnogorci su zacrtali svoj put ka EU. Političari su građanima prodali pristupanje EU kao nagradni cilj na putu ka ekonomskoj stabilnosti. Problem je u tome što pristupanje EU mnogim stručnjacima sve više izgleda kao neostvarljiv san. EU je izrazila sve veću želju da usmjeri napore na Balkan, ali zbog sve većega broja unutrašnjih problema EU, značajne akcije nijesu dostigle ono što je obećano ni Crnoj Gori ni drugim zemljama Zapadnog Balkana. Ovo stvara ogromnu ranjivost koju Rusija i drugi vanjski igrači mogu da iskoriste.

Kako povjerenje u EU opada, razočarani građani mogu početi da traže pomoć od drugih igrača kao posljednje utočište. Prema intervjuima i Delfi analizi (Delphi method) sprovedenim za ovo istraživanje, neuspjeh Crne Gore u pristupanju EU, opšte slabljenje koncepta EU o proširenju i neuspjeh unutar međunarodnih institucija su neki od najvećih rizika za zemlju, doveli bi do frustracije ljudi i gubitka motivacije; stoga bi destruktivne sile mogle imati više moći i izgledati povoljnije.

Drugi problem sa pridruživanjem Crne Gore EU je taj što bi žurba Zapada da se suprotstavi povećanom uticaju Rusije u regionu mogla dovesti do zadovoljavanja pukim prividom demokratskoga progresa i napretka u oblasti ljudskih prava u zemlji, kada se u stvarnosti ništa ne mijenja. Drugim riječima, fasada vladinih reformi je da bi se zadovoljile zapadne institucije, ali „reforme” su zapravo samo kozmetičke prirode. Ovaj strah postoji u svima balkanskim zemljama, ali osobito u Crnoj Gori; u kojoj smo već viđeli mnoge „promjene” kako bi se zadovoljili zahtjevi EU, kao što je antikorupcijsko zakonodavstvo, ali se to zakonodavstvo potpuno ignoriše…

Promovisanje neophodnih novih zakona, ali bez stvarnih promjena, takođe može dovesti do nezadovoljnijih građana. Rusija je sigurno svjesna ovoga i vjerovatno se oslanja na fakat da što više građana Crne Gore bude obespravljeno EU procesom — to je veća prilika da Rusija interveniše i „spasi” narod od „pogrešnog” zapadnoga kursa.

PRIVATIZACIJA. - Mnogi od najvećih ekonomskih problema u Crnoj Gori mogu se povezati sa korupcijomi lošim upravljanjem javnim finansijskim resursima, što otežava ekonomiju i spriječava efikasan tok kapitala. Korupcija je prisutna u Crnoj Gori decenijama. Međutim, njezini su najveći ekonomski uticaji počeli da se ośećaju tokom jugoslovenskih ratova kada je skoro cjelokupan novac ulazio u zemlju ilegalnim putem, zatim početkom 1999. godine uglavnom kroz stranu pomoć, ali ponovo najistaknutije nakon 2006. sa pritiskom za privatizacijom.

Problem koji je privatizacija donijela bio je uglavnom rezultat neuspjeha vlade da dodijeli ugovore i proda preduzeća po cijenama koje su bile legitimne investitorima i kompanijama, a koristile bi crnogorskoj ekonomiji i narodu. Kao rezultat toga, većina kompanija je prodata prijateljima i porodici članovima DPS-a (Demokratske partije socijalista), često fiktivnim kompanijama koje su u mnogim slučajevima bile u vlasništvu Rusa, i pod ekonomskim uslovima koji nijesu bili održivi.

Kada je globalna recesija nastupila 2008. godine, ali u nekim slučajevima i prije toga, mnoge od ovih kompanija su postale nesolventne i crnogorska vlada ih je spasila. Naravno, ovo je naštetilo cjelokupnoj ekonomskoj situaciji u zemlji i, možda najvažnije, uticalo je na društvo jer je bilo manje novca za neophodne socijalne usluge.

Crnogorska poreska baza je veoma mala; stoga, uprkos činjenici da se Crna Gora reklamira kao novi Monako, neophodne socijalne usluge se ne pružaju građanima. Prema istraživanju sprovedenom 2017. godine, 61% Crnogoraca smatra da je nezaposlenost najveći problem sa kojim se zemlja suočava. Dalje, ekonomski faktori čine dio od pet-šest problema koje su učesnici našega istraživanja identifikovali kao najveće za Crnu Goru…

NEFORMALNA ILI SIVA EKONOMIJA. - Neformalna ekonomija ili siva ekonomija je definisana od strane Svjetske banke kao „aktivnosti i prihodi koji su djelimično ili potpuno van vladine regulacije, oporezivanja i nadzora... (i) omogućavaju poslodavcima, plaćenim zaposlenima i samozaposlenima da povećaju svoju zaradu ili smanje troškove izbjegavanjem poreza i socijalnih doprinosa”…

U Crnoj Gori je niska socijalna zaštita, a stopa nezaposlenosti 16%. Neformalna ekonomija u Crnoj Gori je prvotno rasprostranjena 1990-ih kada je zemlja počela da prelazi sa planske socijalističke ekonomije na tržišnu ekonomiju i sa prelaskom društvene svojine u privatno vlasništvo. Poslovi su počeli da se sele iz ruralnih u urbana područja, a ekonomija je sa industrije postala više fokusirana na usluge. Iako ne postoji zvanična statistika o ukupnoj vrijednosti neformalne ekonomije u Crnoj Gori, većina istraživanja pokazuje da iznosi 26-31% BDP-a.

Velika neformalna ekonomija u zemlji je obično rezultat neadekvatne vladavine prava, loših makroekonomskih i socijalnih politika, nedovoljnih institucionalnih okvira i lošega upravljanja. Svi ovi elementi su prisutni u Crnoj Gori. Stoga nije iznenađenje što skoro 1/3 stanovništva radi u sivoj ekonomiji. Međutim, iako neformalna ekonomija obezbjeđuje poslove onima koji bi inače bili nezaposleni, stvara i mnoge ranjivosti.

Prvo, s obzirom na to da je poreska osnovica smanjena za skoro 30% u slučaju Crne Gore, jer se novac ne može oporezovati, manji procenat radnika je odgovoran za veće poresko opterećenje. Pored toga, neophodne socijalne usluge se ne mogu pružiti i pojedinci su manje skloni da imaju zdravstvenu zaštitu i penzione prihode. Drugo, preduzeća koja legalno i na odgovarajući način zapošljavaju pojedince često su podvrgnuta povećanim propisima i poreskim naknadama kako bi se pokrili one koji ne uplaćaju u iste svrhe. Treće, frustracije koje se javljaju u objema grupama mogu dovesti do povećanih negodovanja i ośećaja zaostajanja zbog globalizacije i kapitalizma.

Sve ovo može učiniti druge alternative, poput one koju nudi Rusija, privlačnijim. Rusija se hrani društvenim negodovanjem. Opipljivije je to što se pretpostavlja da Rusija, s obzirom na svoja ulaganja u nekretnine i u preduzeća u zemlji, ima ogromne finansijske koristi od neformalne ekonomije i labave vladavine prava u Crnoj Gori.

DUG. - Crna Gora ima odnos javnoga duga i BDP-a od 78%, što je jedan od najviših u regionu Balkana (prema procjeni MMF-a, 2018). Ovaj će se dug samo povećati kao rezultat kredita od 800 miliona eura koji je obezbijedila kineska „Exim bank” za izgradnju auto-puta. MMF je izjavio da je Crna Gora veoma ranjiva na spoljne šokove zbog visokoga odnosa javnoga duga i BDP-a. Dalje je upozorio da potrebe Crne Gore za refinansiranjem od 2019. do 2021. godine, kao rezultat duga, ozbiljno ometaju njezinu sposobnost da prebrodi šokove i da trenutno nema fiskalnih manevara za dodatne faze izgradnje autoputa sa dugom. Veoma je upitno da li će Crna Gora biti u stanju da otplati ovaj dug. To stvara ogromnu ranjivost, ne samo prema Kini zbog dugovanja, već potencijalno i zbog ruskih investicija ako Crna Gora traži od Rusije pomoć u ispunjavanju dužničkih zahtjeva.

EKONOMSKI UTICAJ RUSIJE. - „Za Rusiju, danas, kao i u prošlosti, svaka trgovina je direktno sredstvo politike” — tako je definisao jugoslovenski (crnogorski) ambasador u Moskvi, Veljko Mićunović u pismu iz 1956. predśedniku Jugoslavije Titu.

Generalno, kada se govori o Zapadnom Balkanu, rusko ekonomsko prisustvo je visoko koncentrisano u energetici, bankarstvu, rudarstvu i nekretninama. Što se tiče Crne Gore konkretno, ruski ekonomski uticaj se najviše ośeća u sektoru turizma i nekretnina. Kada je Crna Gora postala nezavisna 2006, ruski investitori su pohrlili u zemlju. Rusija ostaje najveći investitor u zemlji. Kumulativne inostrane direktne investicije (SDI) Rusije u zemlji iznose otprilike 1,3 milijarda dolara od ukupno oko 17 milijardi dolara kumulativnih SDI u zemlji.

Turizam čini otprilike 20% crnogorskoga BDP-a. Prema studiji Centra za proučavanje demokratije, turizam je i strateški pokretač ekonomskoga rasta u Crnoj Gori i najranjiviji sektor na ruski uticaj. Ruski turisti čine približno 25% ovoga prihoda, sa preko 300.000 turista godišnje koji donose 200 miliona eura prihoda od turizma (od ukupno 800 miliona eura prihoda po godini od turizma).

Što se tiče stvarnog broja turista, ruski turisti čine otprilike 1/3 svih pośetilaca Crne Gore koji prenoće. Dalje, ruski državljani pośeduju približno 40% svih objekata na obali Jadranskoga mora, a procjenjuje se da ih ima ukupno 70.000. Od svih stranih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, jedna trećina — ili 1.722 kompanije — u vlasništvu je ruskih državljana. Ovi brojevi su vjerovatno manji čak i od realnih iznosa, s obzirom na to da mnoge investicije dolaze od ruskih državljana, ali preko kompanija registrovanih u Crnoj Gori ili nekoj drugoj zemlji.

Ali, Rusija je odgovorna za samo 5,5% prihoda Crne Gore, u odnosu na otprilike 30% u 2006. godini.

U 2006. nivo uticaja Rusije na prihode u Crnoj Gori bio je prilično visok zbog Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) u vlasništvu ruskoga oligarha Olega Deripaske, koji je veoma blizak prijatelj Vladimira Putina. Fabrika je sada u vlasništvu crnogorske kompanije nakon što je crnogorska vlada pokrenula stečajni postupak 2014. zbog KAP-ovog duga od 360 miliona eura. Deripaska je takođe investitor u čuveni crnogorski Porto Montenegro — projekat marine za jahte koji ima za cilj da postane novi Monako za najbogatije milijardere na svijetu.

RELIGIJA: PRAVOSLAVNA CRKVA. - Unutar Crne Gore postoje dvije suprotstavljene pravoslavne frakcije. Najuticajnija je Crnogorsko-primorska mitropolija, koja je dio Srpske pravoslavne crkve (SPC) i pod velikim je uticajem Rusije.

Śedište Crnogorsko-primorske mitropolije je uvijek bila patrijaršija u Beogradu, stoga je njezin pravni status u Srbiji, a ne u Crnoj Gori. Dakle, SPC ne podliježe nikakvim zakonima u Crnoj Gori, već samo u Srbiji.

Crnogorsko-primorska mitropolija se najčešće naziva SPC čak i u Crnoj Gori. Stoga će se u ostatku ove teze nazivati SPC. Druga, Crnogorska pravoslavna crkva, mnogo je slabija institucija koja se bori da bude priznata i unutar i van Crne Gore…

Ovaj raskol predstavlja veliku ranjivost koja će se vjerovatno proširiti na sličan način kao i trenutna bitka oko raskola u konkurentskim pravoslavnim crkvama Ukrajine. (Na bazičnoj ravni, uglavnom je raskol ukrajinskoga pravoslavlja rezultat želje Ukrajine za nezavisnom Crkvom koja nije podređena Ruskoj crkvi, ali i žestokog protivljenja Rusije takvom potezu. U mnogim aspektima, raskol je paralelan situaciji u Crnoj Gori.)

Trenutno je teško zamisliti jedan uticaj ili uticaj jedne osobe u Crnoj Gori koji ima veću težinu od SPC. Anketa javnoga mnjenja u Crnoj Gori iz marta 2018. pokazuje da 62,3% Crnogoraca ima visoko ili uglavnom visoko poverenje u SPC. Ovo je bila najviše rangirana ustanova u anketi.

SPC u Crnoj Gori nije samo vjerska zajednica, već i politička, ekonomska i društvena. Često se miješa u poslove koji su van onoga što se obično smatra da uključuje vjersku djelatnost. Vezu između Crne Gore i SPC mnogi smatraju jednom od najvećih ranjivosti koje postoje u zemlji, s obzirom na to kako SPC dominira.

SPC i pravoslavna religija funkcionišu kao korumpirajući i polarizujući uticaj u Crnoj Gori. Srpski nacionalisti i proruske grupe mogu i koriste SPC da bi uticali i izvršili plaćanja ekstremističkim grupama i političkim strankama bez ikakva prava na regres.

SPC ekonomski i politički podržavaju Ruska pravoslavna crkva i Kremlj.

SPC je uključena u anti-NATO kampanje, antizapadne skupove, proteste i demonstracije i ima što da kaže o svim političkim ili društvenim pitanjima, stalno promovišući rusku liniju.

SPC je bila u velikoj meri uključena u zalaganje za odbijanje članstva u NATO-u. Mnogi Crnogorci se ugledaju na SPC i traže od nje smjernice. Iako neki od njih prepoznaju njezinu pristrasnost i korišćenje kao ruskoga agenta, mnogi to ne čine i smatraju SPC zakonom i iznad zakona, vjerujući da ako SPC nešto kaže, to mora biti istina. Rusija je toga dobro svjesna; i koristi SPC kadgođ joj je potrebno da se ruska poruka ili perspektiva prenese masama.

CIVILNO DRUŠTVO. - Ujedinjene nacije nazivaju civilno društvo „trećim sektorom”, pri čemu prvi i drugi sektor društva čine vlada i biznis. Svjetska banka definiše civilno društvi kao „širok spektar organizacija: grupe u zajednici, nevladine organizacije (NVO), sindikati, grupe starośeđelaca, dobrotvorne organizacije, vjerske organizacije, profesionalna udruženja i fondacije”. Ponekad su mediji uključeni u civilno društvo. Međutim, s obzirom na ogroman obim onoga što mora biti obuhvaćeno u vezi sa ranjivošću medija i ruskim uticajem u Crnoj Gori, medijima je dat poseban odjeljak u ovoj tezi.

Razumjevanje civilnoga društva u Crnoj Gori i u bilo kojoj državi je izuzetno važno iz tri glavna razloga. Prvo, civilno društvo — kada je mobilisano — ima moć da utiče na postupke vladinih lidera, kreatora politike i firmi unutar zemlje ili međunarodnoga sistema. Drugo, Rusija često cilja i koristi civilno društvo da za izvršenje svoga uticaja. I treće, Crna Gora želi da se pridruži EU…

Crnogorska vlada je bila donekle apatična da podrži civilno društvo na značajne načine, vjerovatno iz straha da bi vladajuća stranka mogla da izgubi svoju moć i da bude pozvana na odgovornost od strane nadzornih NVO: ovo je zastrašujući prijedlog za političke elite u klijentelističkoj vladi. S jedne strane, vlada razumije da joj je potrebno civilno društvo, osobito NVO, za pristupanje EU i da pomogne u kreiranju dobrih politika. Ali s druge strane, vlada je zabrinuta da u potpunosti prihvati i uključi civilno društvo u politički dijalog. Postoji napetost koja često spriječava vladu da se angažuje sa civilnim društvom, čak i ako su organizacije u njemu sposobne i mogle bi biti efikasne u poboljšanju društvenih uslova za građane.

Kako Rusija koristi civilno društvo da promoviše svoju agendu?

Postoje tri glavna načina: uspostavljanjem i korišćenjem i VNVO (vladinih nevladinih organizacija) i NVO, uticajem na stručne zajednice i pokušajima da napravi sopstvenu verziju civilnoga društva.

Rusija je u velikoj mjeri uspostavila VNVO i NVO kako u Rusiji tako i na međunarodnom nivou koje šire (pro)rusku agendu. Postoje brojni primeri proruskih NVO koje djeluju u Crnoj Gori i Srbiji. Ove NVO postoje od početka 2000-ih, potencijalno i ranije, i nijesu uvijek aktivne. One su „uspavane” tokom perioda kada nijesu „neophodne” da promovišu prorusku agendu, a često se pojavljuju u vrijeme velikih neslaganja ili kada ośećaju da nešto ide previše u prozapadnom pravcu.

Proruske NVO koje djeluju u Crnoj Gori veoma često zapravo imaju śedište u Srbiji…

Dve najznačajnije nevladine organizacije sa sedištem u Srbiji, za koje je dokazano da su proruske i koje posluju u Crnoj Gori, su: Србска част i Ночные Волки (Noćni vukovi).

Србска част sa śedištem u Nišu služi mladim muškarcima koji su etnički Srbi u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Njihovo članstvo prelazi 40.000. Deklarisani cilj je „omladinski aktivizam i mobilizacija za ljudska prava i životnu sredinu” — međutim, njihovi stvarni poduhvati uključuju vojnu obuku, anti-NATO i antizapadne proteste i nasilje, i ultra-nacionalizam. Србска част ima dokazane veze i asocijacije sa rusko-srpskim „humanitarnim centrom” sa śedištem u Nišu, u Srbiji… široko je poznato da centar uopšte nije humanitarni, već je zapravo baza za tajne ruske operacije.

Ночные Волки su ruski motociklistički klub, postao poznat kao proksi ruske države, predvođen bliskim prijateljima Putina. Finansira ih Kremlj i povezani su sa Ruskom pravoslavnom crkvom. Njihova glavna misija je jačanje veza pravoslavnih zajednica i Rusije i ujedinjavanje zemalja pod Rusijom. Ночные Волки imaju ogranak u Crnoj Gori… i bili su pratnja poglavara SPC, patrijarha Irineja, širom Crne Gore u oktobru 2018. godine. Dalje, nekoliko članova Noćnih vukova bilo je umiješano u pokušaj državnoga udara 2016. godine.

Балканское казачье войско (Balkanska kozačka vojska, БКВ), samoproglašena ruska paravojna organizacija, nalazi se u Podgorici. Osnovana u septembru 2016. u Kotoru. Srpski sveštenik Momčilo Krivokapić bio zadužen za ceremoniju…

Prema intervjuima obavljenim za ovo istraživanje, mnoge grupe koje su bile veoma aktivne prije pristupanja NATO-u sada su se smirile, ali to ne znači da više nijesu u Crnoj Gori, već samo da potencijalno miruju. Mnogi članovi БКВ su takođe članovi Ночных Волков i drugih proruskih grupa…

Neke od najuticajnijih srpskih nacionalističkih, antizapadnih, proruskih političkih grupa sa śedištem u Crnoj Gori su Покрет за неутралност Црне Горе i Не рату, не НАТО-у. S obzirom na to da je proruska agenda i tipično ultrasrpska, ukupna agenda je ista: one žele ponovno ujedinjenje sa Srbijom i bliže veze sa Rusijom. Takođe pokušavaju da diskredituju prozapadne NVO koje postoje u društvu napadajući njihove politike i predstavljajući ih u lošem svijetlu.

U avgustu 2018. policija u Srbiji zatvorila paravojni omladinski kamp koji su sponzorisali Rusija i ruska ambasada u Beogradu. Kamp je organizovao Željko Vukelić, srpski ratni veteran i vodi udruženje učesnika oružanih sukoba na bivšoj jugoslovenskoj teritoriji. U kampu su bili mladi iz Srbije, Crne Gore i BiH koje su srpski i ruski instruktori obučavali borbenim vještinama. Ruski vojni ataše je pośetio objekat…

Rusija takođe pokušava da tajno i javno utiče na stručne zajednice kako bi promijenila javno mnjenje. Prema Konceptu vanjske politike Rusije [Концепция внешней политики России] iz 2016. godine, „veće učešće ruskih akademika i stručnjaka u dijalogu sa stranim stručnjacima o globalnoj politici i međunarodnoj bezbjednosti jedna je od oblasti razvoja javne diplomatije”. Ovi stručnjaci su često povezani sa istraživačkim centrima koji promovišu rusku vanjsku politiku.

Prema intervjuima sa stručnjacima sprovedenim za ovu tezu, Rusija je 2013. počela da stvara neku vrstu alternativnoga civilnog društva u Crnoj Gori. Pokušali su da steknu legitimitet apelujući na stručnjake da govore na njihovim događajima, koji nijesu bili emitovani kao da ih podržava Rusija. Takođe su počeli da stvaraju i podržavaju postojeće „patriotske” nevladine organizacije koje su postojale u zemlji i bile su protiv establišmenta…

Ovo alternativno civilno društvo je uglavnom „uspavano” otkako se Crna Gora pridružila NATO-u, ali pojedinci i grupe koji su bili dio njega — mogli bi se ponovo uključiti u bilo kom trenutku…

(Nastavlja se)

* * *

Autorka je ovaj rad kao magistarsku tezu odbranila 2019. na katedri politikologije Fakulta sociálních studií Masarikova univerzita, Brno - Češka Republika.