Cerović za Antenu M: Mi volimo stres, od njega se ne treba braniti po svaku cijenu

Radoje Cerović klinički je psiholog, stručnjak za kliničku hipnozu, poslovni konsultant, stručnjak za psihologiju komunikacije. 

Diplomirao je i magistrirao psihologiju na La Sapienza univerzitetu u Rimu. Iza njega je veliko iskustvo u domenu poslovnog konsaltinga i treninga, poslovne, menadžerske i prodajne komunikacije. 

Cerović je izvršni direktor Communication Strategies & Consulting, konsultantske kuće čiji ključni klijenti su u Italiji i drugim zemljama EU.

Među najvažnijim klijentima su automobilske kuće (Peugeot, Citroen, Suzuki, Land Rover, itd), telekomunikacijske kompanije, farmaceutske firme, kao i javni sektor u Italiji i Crnoj Gori.

Koautor je knjige "La nuova cultura aziendale" (Nova poslovna kultura) izdate u Milanu (Franco Angeli
editore, 2011). Sa njim smo razgovarali na temu "mladi i depresija". 

ANTENA M: Iz Instituta za javno zdravlje upozoravaju da da će depresivni poremećaj do 2020. postati drugi po veličini svjetski zdravstveni problem. Mladi ljudi u Crnoj Gori sve češće pate od depresije.

Šta stvara depresiju? Da li je jedan od razloga robovanje autoritetima iz djetinjstva?

CEROVIĆ: Postoje desetine faktora za koje znamo da utiču na vjerovatnoću da se neki vid depresije pojavi u nekom trenutku života osobe.

Među tim faktorima su i genetski faktori, socijalni status, emocionalno vezivanje u najranijim danima života (tzv. attachement), stresna iskustva u djetinjstvu, itd.

Hormonski dizbalansi, hronična oboljenja, pušenje… Tu su naravno i porodični faktori, kao što je porodična kritičnost (specifičan način izražavanja emocija i komunikacije kroz stalnu kritiku i „nalaženje mane“, po definiciji autora Leffa i Vaughna).

Niz faktora koji doprinose vjerovatnoći depresije je beskrajan i niko na svijetu nije imun odnosno lišen svih tih faktora. Radi se o beskrajno kompleknsoj realnosti koju nauka (ni medicina ni psihologija) očigledno nije baš efikasno sagledala.

ANTENA M: Jesu li mladi ljudi spremni da se suoče sa problemom i potraže stručnu pomoć?

CEROVIĆ: Mladi ljudi u principu pate od potrebe da svaki problem skrivaju i ne pokazuju, posebno probleme koji nailaze na ogroman stepen stigme, poput psiholoških problema.

Ali vjerujem da je to realnost i u mnogo razvijenijim sredinama. Ono što je veći problem to je ponuda u domenu pomoći.

Ta ponuda je u Crnoj Gori svedena na minimum, na ambulatornu intervenciju kombinacijama antidepresiva i sedativa, i u ekstremnim slučajevima hospitalizaciju.

Ono što su dalje preporuke struke u smislu tretmana kliničke depresije nije dostupno u Crnoj Gori.

Ne postoje dnevne bolnice, specijalizovani centri sa psiholozima, psihijatrima i fitness trenerima koji rade kombinovane pristupe uz Kognitivno behevioralne terapije, fizičke vježbe i tzv. "mindfulness" pristupe.

Nije toliko neobično što ovoga nema u javnom sektoru, ali nije dostupno ni u privatnom.

ANTENA M: Da li pored genetske konstitucije ekstremno zapušteno dijete ili previse zaštićeno dijete može da bude jedan od faktora rizika za depresiju?

CEROVIĆ: Mi danas poznajemo pojam ACE (Adverse childhood experiences) odnosno ranih loših i traumatskih iskustava.

Ko god želi može da izmjeri svoj ACE skor (broj prisutnih traumatskih i nepovoljnih događaja u djetinjstvu i odrastanju), na primjer na web sajtu Harvard univerziteta.

Ne radi se o rijetkim i posebno stravičnim događajima, već o relativno uobičajenim (rana smrt nekoga od roditelja, emocionalna zapostavljenost, zloupotreba supstanci u porodici, izraženo fizičko kažnjavanje djeteta, prisustvovanje fizičkom nasilju jednog roditelja nad drugim, itd).

Vjerovatnoća depresije kod onih čiji ACE skor je 5, a u odnosu na one čiji skor je 0 (kojih je manje od 20% u opštoj populaciji, po procjenama) je i do 50 puta veća.

I ne samo depresije već i niza drugih problema (dijabetes, kardiovaskularna oboljenja, opstruktivni disajni sindrom, autoimuna oboljenja i sl.).

Pretjerana zaštita je manje istražen fenomen, ali ima razloga da vjerujemo da se takođe radi o problematičnom stavu.

On je relativno od skoro prisutan, od kada je smanjenje broja djece u porodici učinilo mogućim pretjerano fokusiranje na djecu.

Preliminarni rezultati ukazuju ne veoma problematične posljedice tzv. "helikopter roditeljstva".

ANTENA M: Depresija važi kao bolest "tužnog stanja". Koji su putevi ka ozdravljenju?

CEROVIĆ: Danas postoji "zlatni standard" koji predviđa kombinaciju 4 stuba i to: farmakoterapije na bazi antidepresiva, psihoterapije, fizičkog vježbanja i "mindfulness" vježbi( radi se o vježbama svjesnosti i koncetracije koje podrazumijevaju veoma duboku relaksaciju).

Farmakološka istraživanja pokazuju veoma interesantne rezultate u korišćenju nekih drugih supstanci, a posebno nekih koje su 70ih klasifikovane kao droge.

Na bazi ovog novog pristupa, američka FDA je odobrila neke nove susptance kao što je tzv "esketamin".

Rano je za zaključke, ali djeluje da ta oblast veoma puno obećava.

ANTENA M: Kod srednjoškolaca su prisutni strahovi zbog neprilagođavanja. Okolina često zna da bude nemilosrdna. Koje zamke mladi ljudi treba da izbjegavaju kako bi sačuvali psihičko zdravlje?

CEROVIĆ: Umjesto "zamki" pokušaćemo da preformulišemo u "preporuke". Čuvati fizičko zdravlje, kroz zdravu ishranu i dosta fizičke aktivnosti je prva preporuka.

Paziti se od bjesomučnog rangiranja i nadgoranjavanja, robovanja socijalnim hijerarhijama i očajničkoj potrebi za socijalnom afirmacijom kroz statusne simbole.  Socijalno raslojavanje i očajnička borba za status su fakrori rizika.

Biti svjestan da rana traumatska iskustva kao i genetski faktori predisponiraju za depresiju, i ako ste prepoznali nešto slično u ličnoj i porodičnoj istoriji djelovati preventivno.

To podrazumijeva (osim pomenute fizičke aktivnosti), da naučite i primjenjujete redovne vježbe iz domena "mindfulness" meditacije.

Tu je i povremeno samomjerenje (na internetu su dostupni i validni testovi poput Bekovog Inventara Depresivnosti).

Neki simptomi poput čestog bola u stomaku ili u leđima, za koje ljekari ne mogu da ustanove uzrok ili dijagnozu su dosta čest signal.

Povremeno savjetovanje ili posjeta psihologu su u tom slučaju preporučeni kao preventivna aktivnost.

ANTENA M: Kako se prepoznaju depresija i anksioznost?

CEROVIĆ: Depresija i anksioznost su dvije povezane, ali različite stvari.

Nije lako iznijeti jasne parametre za njihovu dijagnozu, a i stepeni intenziteta u oba slučaja mogu da variraju na dramatičan način, od osobe do osobe.

Ako sumnjate na neku od njih prvo morate biti svjesni da nijeste baš jedini, niti u manjini.

Kumulativno, ova dva stanja u nekoj formi i intenzitetu, pogađaju preko polovine stanovništva.

Možete eventualno pokušati da potražite na internetu spisak testove i odgovorite na neki od ozbiljnih upitnika (pazite se neozbiljnih i senzacionalističkih napisa o mentalnom zdravlju).

Bekovi inventari anksioznosti i depresevnosti smatraju se validnom preliminarnom procjenom.

I naravno ostavite da krajnju procjenu naprave profesionalci iz domena mentalnog zdravlja – psihijatri ili psiholozi.

ANTENA M: Navedite nekoliko dobrih lekcija protiv stresa? Kako uspostaviti kontrolu nad svojim životom?

Imamo li, kako se često zna reći u društvu, svi neku dijagnozu?

CEROVIĆ: Dijagnoza je život! Ne postoje osobe koje su imune na životne poteškoće ili su pošteđene od njih.

Umjesto u "dijagnozama" koje su neka vrsta hipotetičnog "stanja" u kojem se možemo naći, produktivije je razmišljati na drugačije, više razvojne načine.

Šta mogu da uradim da mi bude bolje, da se bolje osjećam, da lakše postižem zivotne ciljeve (ili da ih revidiram na realističniji način), itd, je pitanje koje smatram relevantnijim.

Od stresa se ne treba braniti po svaki cijenu. Nije svaki stres ni opasan ni loš.

Mi volimo stres! Problem nastaje kada se nađemo u situaciji hroničnog i dugotrajnog stresa u kojem se osjećamo nemoćno da bilo šta uradimo.

Mi smo kao vrsta prilagođeni da imamo akutne stresne reakcije, dok na primjer bježimo od međeda.

Otplaćivanje kredita, hronična trka za statusnim simbolima, dugotrajni odnosi sa porodicama zbog produženog broja godina zavisnosti od roditelja, razne forme moralističkih restrikcija i strahova u domenu seksualnosti, samo su neki primjeri tzv. "evolutivnog nepoklapanja" tj. faktora koji danas postoje, a za koje nijesmo "programirani" na adekvatan način.

Svakako su poželjne fizička aktivnost i meditacija ili neka slična vježba duboke relaksacije (gledanje TV i prelistavanje Facebooka ne spadaju uopšte u domen relaksacije!).

Razgovarala: Ana Ašanin