Bolje biti minut ovaj lijevo, nego stotinu godina ovi desno

"Ne gledaj šta radim, slušaj šta pričam" - govorio je neponovljivi Dragoslav Šekularac klincima koje je, kao trener neoslobođen poroka iz igračkih dana, pokušavao da izvede na pravi put profesionalnog fudbalera.

I niko krivonogog virtuoza nije ni pomislio da proglasi licemjerom, jer je svako znao da Šeki nije sposoban da misli zlo. Prosto je takav, jedinstven i neponovljiv, imao i maksimu koja "radi" samo iz njegovih usta.

Mogu li se poruke sve zlatoustijih sveštenika SPC, odvojiti od onoga što radi dio njihovoga stada? Može li se vjerovati u iskrenost poziva na bratsku ljubav, dok se u litiji nalaze i ovakvi?

Ko je ove momke naučio da uz tri skupljena prsta ide sadržaj kojim su se pohvalili na fejsbuku? Zašto vjeruju da će ih ovakav transparent učiniti "facama" u "dostojanstvenoj, veličanstvenoj litiji"? Od koga li su, zaboga, pokupili narativ o Crnogorcima "kopiladima"?

Kako je moguće da zlatousto sveštenstvo SPC ne stavi katanac na usta (u Morači bi rekli brnjicu) svojih sljedbenika koji na portalu-štenari i društvenim mrežama zavijaju i pozivaju na linč svakoga ko ne smatra da su svetinje (samo) njihove, "srpske"?

Hoće li neko iz SPC staviti prst na čelo, prije nego ekstremisti koji ih podržavaju stave prst na nešto drugo, uvjereni da će i to biti u odbranu svetinja, vjere, srpstva? Hoće li se zapitati zašto njihovi sljedbenici reaguju na zastavu države Crne Gore kao na provokaciju?

Ili nam ne preostaje ništa drugo, nego da se pomirimo sa spoznajom da se pod maskom odbrane svetinja, pokušava srušiti najveća svetinja - država Crna Gora?

Ništa lakše nego dati odgovor na ova pitanja. Zlatousto svještenstvo ima priliku da činodjejstvuje već na prvom narednom okupljanju, izbacivanjem iz litije svakoga kome je Crna Gora nepodnošljiva činjenica, a crnogorstvo grijeh. Možda će tako postići ono što njihove riječi još nijesu?

Do tada, ona ogromna većina koja ne šeta u litiji, imaće sve razloge ovoga svijeta da sumnja u iskrenost onih koji predvode procesije i da vjeruje kako su njihove poruke o miru, ljubavi i bratstvu - prijetvornost i puki marketing.

Što duže budu trpjeli ("trpjeli"?) takve u svojim redovima, što se duže tužilaštvo bude ponašalo kao nezainteresovani posmatrač govora mržnje i poziva na nasilje, to će opasnost da oni kojima je svetinja Crna Gora i crnogorstvo, kojima je povrh glave bljuvotina na njihov račun - odluče da pokažu da postoje, da su tu, da sve te gadosti čuju, vide i strpljivo podnose, vjerujući da je njihova država kadra da radi svoj posao.

Do tada, a u skladu sa moralnim kodom i tradicionalne i savremene Crne Gore, ali i svake države i naroda na Planeti, ne treba sumnjati da je većinsko čitanje etičkih standarda sljedeće: bolje biti minut onaj Nikšićanin koji ponosno maše zastavom svoje države, nego stotinu godina živjeti kao mrzitelj svega crnogorskoga.