Priča sa Žabljaka: Jovana i Milica očistile smeće oko Vražjeg jezera

Studentkinja zaštite životne sredine na Visokoj tehničkoj školi u Novom Sadu Jovana Đođić i njena drugarica Milica Šarac zadesile su se na Žabljaku i, uslovljene mjerama zaštite od koronavirusa, ostale.

Nijesu razočarane jer su u kraju iz koga su im korijeni.

Imaju dosta vremena za pripremu diplomskih radova i vremena da posjećuju prirodne znamenitosti kojih je na  Durmitoru u izobilju.

Priča koja slijedi dogodila se prije nekoliko dana na Vražjem jezeru, kada su njegove obale bile kopne što je pokazalo našu ekološku svijest i savjest. Priča je istovremeno i ekološki šamar svima koji su nesavjesni i nemarni.

"Proteklog vikenda odlučismo da se odmorimo od priprema za diplomski ispit pa smo otišle do jezera. One ljepote tog predjela, za koje smo znale, odmah su izbrisale ogromne količine smeća. Takvi prizori bili su svugdje oko jezera. Bilo je očigledno da dugo vremena nije uklanjano", kažu Jovana i Milica u razgovoru za Antenu M. 

Dogovorile su se da sjutradan dođu i pokupe to ruglo.

"Prikladno smo se obukle, ponijele rukavice i polivinilske kese. Krenule oko jezera i sve što smo viđele kupile u kese. Na mjestu gdje se jezeru prilazi bila je prevrnuta korpa za otpatke i ogromna količina raznog otpada. Nešto dalje, iz propusta ispod asfaltnog puta izvadile smo u napunile dvije kese smeća", pričaju za Antenu M Jovana i Milica i dodaju da su sakupile pet punih polivinilskih kesa zapremine 150 litara.

Kažu i da smo nezahvalni prema onom što imamo a tako malo treba da bude drugačije.

Nije dovoljno baviti se očuvanjem prirode sporadično i pojedinačno već raditi na kolektivnom podizanju svijesti.

A to što se one ovako ponašaju, kažu da su naučile još kao đeca od svojih roditelja.