Priredio: Vladimir Jovanović
Na Nikoljdan (sv. Nikolu), po starome kalendaru 6. decembra 1905. godine, održano u Zetskome domu na Cetinju prvo, ustavotvorno zasijedanje Crnogorske narodne skupštine, na kojoj je — citiramo — „Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Knjaz i Gospodar Nikola I… pred Narodnim Predstavništvom proglasio Ustav za Knjaževinu Crnu Goru”. Oko tri neđelje prije toga, održani su prvi crnogorski parlamentarni izbori.
Dakle, navršava se 120. godišnjica našega parlamentarizma; a ne, kako Mandić juče. 31. oktobra, u Skupštini Crne Gore reče „119 godina parlamentarizma”! Prošle je jeseni vojvoda logo zdanja sagrađenog 1932. godine na Cetinju — dakle po okupacionom, od strane Srbije nasilnom uništenju crnogorske države — podvalio za simboliku savremene Skupštine Crne Gore!
Jedini razumni, istiniti logo savremene Skupštine Crne Gore s istorijskom, simbolikom tradicije nacionalnoga parlamentarizma, može biti Zetski dom u kojem je, provjerljivo, održano ne samo prvo zvanično skupštinsko zasijedanje 6. decembra 1905. nego i naredna zasijedanja dva saziva Crnogorske narodne skupštine….
Prije ravno 120 godina, na Lučindan 18/31. oktobra 1905. godine, Knjaz Gospodar objavio je proglas „NARODU CRNOGORSKOME” — takođe i poseban vladarski akt da se „izbori poslanika za Narodnu Skupštinu, koja će otpočeti svoj rad 6. decembra ove godine, obave u cijeloj zemlji 14/27. novembra 1905. godine”.
Na prvim crnogorskim parlamentarnim izborima glasanje je bilo javno. Aktivno biračko pravo imali punoljetni muškarci koji su državljani Crne Gore. Lica koja su bila pod starateljstvom, na odsluženju zatvorske kazne ili pod stečajnim postupkom, lišena su biračkoga prava. Za razliku od mnogih drugih zemalja u to vrijeme, nije se tražio imovinski cenzus za ostvarenje aktivnoga biračkog prava. Pravo da bude izabran (pasivno biračko pravo) imao je svaki crnogorski državljanin s navršenih 30 godina života koji ispunjava uslov u pogledu imovinskoga cenzusa, tj. da plaća daciju (porez) od najmanje 30 kruna godišnje.
Izborne jedinice: 56 kapetanija i 6 varoši. Za tu prvu, ustavotvornu skupštinu na izborima je izglasano 62 poslanika, a uz njih poslanici po položaju bili su: mitropolit crnogorski i arhiepiskop cetinjski, poglavar Mitropolije cetinjske - Crnogorske pravoslavne crkve; zatim, arcibiskup barski; crnogorski muftija, predśednik i članovi Državnoga savjeta; predśednik Velikoga suda; predśednik Glavne državne kontrole; i tri brigadira koja je imenovao Knjaz Gospodar — ukupno 76 poslanika.
Potom su se ovi poslanici, do 3/16. decembra 1905. godine, okupili u prijestonici Cetinju, kada su na taj dan imali śednik kod Knjaz Gospodara. A zatim, isti dan, održali su poslanici prethodni sastanak Skupštine, na kojem su: izabrali predśednika Skupštine i sekretare, oformili sekcije (odbore), otpočeli verifikaciju mandatâ…
Tri dana kasnije, 6/19. decembra 1905, po uobičajenosti ondašnjih evropskih monarhija se Knjaz Gospodar obratio na śednici Skupštine i — oktroisao Ustav. Na taj način, Knjaževina Crna Gora postade ustavna i parlamentarna nasljedna monarhija.
U nastavku, objavljujem neke fakte u povodu 120. godišnjice crnogorskoga parlamentarizma…
* * *
P R O G L A S
N A R 0 D U C R N O G O R S K O M E .
D r a g i M o j i C r n o g o r c i !
Kad je čovjek član prosvijećenoga čovječanstva, on i slobodan građanin mora biti — tako drži vaš stari Knjaz i Gospodar, koji se u tim ośećajima rodio, rastao i nastanuo.
Što je zagrijevalo grudi Mojijeh i vašijeh predaka? Što je jednoj šaci gorštakâ omogućilo, da na visovima svoga junačkoga stana očuva svoju zlatnu slobodu i otolen zadahne unaokolo sebe nekad povezanoj braći na Balkanu svoj duh pregnuća i nade? Ljubav slobode i ništa drugo. Ona je sve naše blago i naša životvorna moć: njom se ponosimo, za nju živimo: a kad bi nam je nestalo, mi bismo bili svi mrtvi, bili bismo svi pokojni. Je li, junaci moji?
Sloboda, duh sloge i besprimjerna poslušnost vašijeh đedova spram Mojijeh, zavrgla je ovu kršu našu državicu, proslavila je, te je ona ljubljena i, Bogu hvala, ugledna i uvažena od jakih i silnih. A da bi se ne samo održali na ovoj visini, nego da se i još više popnemo, treba nam udružiti svu našu moralnu i fizičku snagu i moć za dobro i napredak Domovine. To od nas zahtijeva i dužnost i duh potrebe suvremenosti.
O idućem Nikolju dne, a preko vaših poslanika, slobodno izabranih po načinu, kojim će vas Moja vlada upoznati, sletite se okolo Mene, Moji vitezovi, da vas na to uputim, da zajedno vidimo, da zajedno snađemo i izaberemo što je najbolje za našu Otadžbinu i njen slobodni razvitak.
Nabavio sam vam u izobilju oružja: sabalja, topova i džebane, i u ruke vam predao, jer vidim i znam, da ćete tijem, kao i do sada prevashodno umjeti rukovati, zatraži li to čast i sigurnost Domovine.
Ali njoj je trebalo i drugoga oružja, te sam se u četrdeset i pet godina Moga trudnoga vladanja starao, da joj uzgojim sinova kojima bih s pouzdanjem mogao povjeriti i to drugo oružje za napredak mile Mi Crne Gore.
Vrijeme je došlo, sinovi Moji, da vas i s tim upoznam i naoružam u razmjeru prilika, okolnosti i kulturnoga razvitka našega. Dođite, dakle, okolo Mene na Nikolj dan, da vas sastavim s Mojom vladom, da se u srećnom dosluhu s njom i preda Mnom razgovorite, i snađemo svi zajedno, što je najbolje za pravi i zdravi razvitak Otadžbine.
Mi ćemo se za to poslužiti primjerima prosvijećenih i od nas naprednijih naroda; i što god se bude tamo iskustvom dokazalo, da je bolje u njihovom političkom životu, nego li u ovom našem patrijarhalnom režimu, mi ćemo to polagano primjenjivati na naš život. Tijem preradostan, a opojen vazdašnjom žarkom ljubavi naspram vas i države Mi, Ja hoću, iz savršeno slobodne Mi ruke, da vam darujem izvjesna prava za vaše sudjelovanje u narodnim poslovima i upravi, ostavljajući Našijem našljednicima, da ih vazda u duhu vremena i dobro shvaćenoj narodnoj potrebi usavršavaju i raširuju.
Za ovi prvi put razdašnost Moja neće biti veoma velika, ali ni manja od vašega svjesnog očekivanja. Jer svi, uvjeren sam, mislite kao i Ja, da u slobodnoj zemlji slobodnijem građanskijem životom živimo, a da nam naš zdravi i junački stan treba najbrižnije sačuvati od nepromišljenih skokova i zaraznih pojmova, pa ćemo tek onda biti jedri i snažni.
„Jaje zdravo dobije slomljeno”.
Ovaj vam proglas izdajem i upućujem danas, na Lučin dan, dan prestavljenja Svetoga PETRA, slavnoga Gospodara Crnogorskoga, moleći Mu se, da zakrili naš zakazani sastanak i u Boga isprosi Višlji Njegov blagoslov na naše rodoljubive odluke toga i svakojeg dana za sreću, napredak i slavu crnogorsku.
Dano u Našoj prijestonici Cetinju, oktobra osamnaestog, godine od Rođenja Hristova hiljadu devet stotina pete, a Našeg vladanja četrdeset šeste.
N i k o l a s. r.
* * *
M I
N I K O L A I .
po milosti Božjoj
Knjaz i Gospodar Crne Gore.
Na prijedlog Našeg ministra unutrašnjih djela, saslušavši Naš Državni savjet, riješismo se narediti i naređujemo:
- da se izbori poslanika za Narodnu Skupštinu, koja će otpočeti svoj rad 6. decembra ove godine, obave u cijeloj zemlji 14. novembra 1905. godine.
Naređujemo Našem manistru unutrašnjih djela, da za ovu skupštinsku periodu izradi naredbu, po kojoj će se obaviti izbori narodnih poslanika.
Naš Ministar unutrašnjih djela neka izvrši ovaj ukaz.
Cetinje, 18. oktobra 1905. god.
NIKOLA s. r.
Ministar unutrašljih djela,
V. B. Petrović s. r.
* * *
CRNOGORSKA NARODNA SKUPŠTINA.
- Izabrani poslanici za prvu Narodnu Skupštinu u Crnoj Gori skupili su se na Cetinju 3. ovog mjeseca.
Kao što je naglašeno u Knjaževoj lučindanskoj proklamaciji, Knjaz je ovog puta skupio oko sebe depupate koje Mu je narod poslao; i prvi put se s njima sastao 3. decembra u 10 časova prije podne u jednoj sali zgrade Ministarstva vojnog, pošto su se tada još činile popravke u Zetskom Domu đe će se skupštinske śednice držati.
Ovaj sastanak Knjažev s poslanicima nije imao nikakav zvaničan karakter, već se tu vodio razgovor: o stanju naroda, o prilikama u zemlji, o novom stanju i o tome, kako bi izvjesne stvari trebalo urediti, a najviše se govor zadrža na tome, kako bi trebalo urediti način izbora narodnih poslanika u buduće, da bi se u izboru ogledao pravi izraz narodne volje.
* * *
PRVI PRETHODNI SASTANAK.
- Prvi prethodni skupštinski sastanak bio je 3. decembra u 3 sata po podne.
Pošto su se poslanici okupili, ustao je g. Labud Gojnić, gornjocrmnički poslanik, i ukazao na običaj koji se čini u opšte u narodnim skupštinama, a to je, da Skupštinu u časti privremenog skupštinskog predśednika ima otvoriti poslanik najstariji po godinama; pa kako je među današnjim poslanicima najstariji pop Simo Radulović, to predlaže da ga Skupština oglasi za privremenog predśednika, na šta se Skupština odazvala sa „Živio pop Simo!” — a stara orlušina, koji je nekad letio pred svojim bataljonom (kao komandir) i lomio neprijateljske šančeve, skrhan osamdesetom i bio kao snijeg, diže se, te polako pođe predśedničkom stolu.
Mrtva tišina ovlada u Skupštini, a divan starac, koji izgledaše kao kakav kip od mramora, dođe do svoga mjesta i kratko, po sve kratko, ali i značajno, značajnije no da je ma koliko dugo govorio, zahvali se Skupštini ovako:
„Hvala vam, braćo Crnogorci, na časti koju mi ukazujete! Neka nam dade Bog da ovi početak bude srećan za našeg Gospodara i naš narod!” — Skupština se odazva sa burnim: „Živio!” — i onda neki iz nje predložiše predśedniku da predloži dva privremena sekretara.
Predśednik se okrenu i ugledavši dva svoja mlada poznanika: Mih[aila] Ivanovića, poslanika donjokučkoga, i Mitra Vukčevića, poslanika lješanskoga, predloži ih za privremene sekretare, što Skupština i primi.
Pristupilo se po tome biranju verifikacionoga odboga koji će pregledati poslanička punomoćija i akta o izborima, kao i eventualne žalbe protivu nepravilnih izbora, te o svemu referisati Skupštini. Imali su se poslanici podijeliti u sekcije koje će između sebe izabrati po jednoga člana u verfikacioni odbor; te je to učinjeno i redom po prozivci obrzovano je 6 sekcija od po 10 poslanika, a ove su poslije izabrale u verifakacioni odbor ove poslanike:
- Pera Popova Plamenca, Marka Đukanovića, Lazara Sočicu, Milosava Raičevića, Baja Gardaševića i Marka Radulovića.
Pošto je ovo izvršeno, tražio je riječ g. Savo P. Vuletić, zetski poslanik; i ustavši naglasio je kako naša Skupština nema poslovnika, te se, dok se ovaj načini, za ove opšte stvari mora upravljati po praksi, koja se čini u drugom svijetu. Veli, dalje se po ovoj praksi imamo sad razići, pošto prethodno svoja punomoćija predamo privremenom predśedništvu, a ono ih predaje verfikacionom odboru koji će sve dokumente pregledati; i kad bude gotov, ima nas sazvati, te ako bude utvrdio da je pravilan izbor bio najmanje 2/3 poslanika, ima se izabrati stalno skupštinsko časništvo, pod predśedništvom verifikacionog odbora koje će sâm taj odbor izabrati pod predśedništvom privremenog predśednika. Skupština je zaključila: da pop Simo predśedava sve dok se izabere stalni predśednik. Predana su punomoćija i tijem śednica zaključena s odlukom, da drugi prethodni sastanak bude kad verifakacioni odbor bude gotov s pregledom svih akata o izboru.
* * *
BIOGRAD [KRALJEVINA SRBIJA], 4. dec. u veče.
- Na završetku jučerašnje skupštinske śednice predśednik Nikola Nikolić saopštio je da je na Cetinju na sv. Nikolu sastanak crnogorske narodne skupštine. Predlaže, da srpska skupština čestita. Predlog pramljen jednoglasno u načelu i u tekstu oduševljeno. (Presbiro)
* * *
CETINJE, 6. DECEMBRA.
- … Još prije 11 sati pred Zetskim Domom počeo se skupljati silan narod.
Sve prostorije dvorane bile su do 11 ½ sati zauzete. U parteru su stajali svi narodni poslanici, ispod Knjaževskog Prijestola s lijeve g. g. ministri, s desne strane predśedništvo Skupštine.
U prvom redu, pored g. g. ministara, stojao je barski Arcibiskup presvijetli gospodin Milinović s lentom i odličijima na grudima, a uz njega ulcinjski g. Muftija. U gornjim ložama s desne strane zauzeli su mjesta članovi diplomatskoga kora sa gospođama, a s lijeve strane gospođe naših ministara i velikodostojnika. U donjim ložama bilo je smješteno činovništvo sa pozvanim gostima, koji su za ovu svečanost došli na Cetinje.
Pred Zetskim Domom bila je uparađena četa vojnika sa muzikom na čelu…
Tačno u 12 sati prispio je Nj. Kralj. V. Knjaz Gospodar sa pratnjom, i pošto je pregledao počasnu četu, pozdravljen i dočekan od predśedništva skupštinskog, ušao je u dvoranu, pozdravljen burnim usklicima: „Živio!”
Knjaz Gospodar zauzeo je mjesto na Prijestolu, sio je na tron i jasnim glasom počeo je da čita Prijestonu Beśedu…
* * *
P R I J S E T O N A B E Ś E D A
kojom je Njegovo Kraljevsko Visočanstvo KNJAZ GOSPODAR NIKOLA I.
na Nikolj-dan 6. decembra, 1905. godine,
pred Narodnim Predstavništvom proglasio U s t a v za Knjaževinu Crnu Goru.
Gospodo Narodni Poslanici!
Mojim ovogodišnjim Lučindanskim Proglasom pozvao sam Zemlju na dogovor, pa sa roditeljskim zadovoljstvom sad vidim pred Sobom njene mudre i rodoljubive Poslanike, koje i pozdravljam toplom dobrodošlicom.
Gospodo Poslanici!
U tome Mome Proglasu nagovijestio sam i Moje pobude, kao i potrebu, da i Moj narod, zajedno sa Mnom i Mojom Vladom, primi učešće u Državnoj Upravi: nagovijestio sam, da to činim iz savršene slobodne Mi ruke, kao i to, da mu spremam jedan poklon.
Gospodo Poslanici!
Oblik Vrhovne Državne Uprave bio je do sad u ovoj zemlji oblik Samodržavja. Vlast i vođenje te Uprave naslijedio sam i Ja, po milosti Božjoj, sedmi Vladalac iz Moje Kuće. Ni Moji Slavni Prethodinci ni Ja, nijesmo se, kao drugi autokrati smatrali neodgovornima i nijesmo držali, da je Naša volja zakon.
U mirno doba mi smo bili Crnogorcima prava bratska braća, u bojeve išli smo kao oni, ginuli smo đe i oni, rane smo dočekivali i zadavali đe i oni, sve od Careva Laza do Vučijeg Dola.
Mi nijesmo smatrali ovu zemlju kao spahiluk, nego smo šteđeli i lišavali se svega onoga, što bi Nas od Crnogoraca razlikovati moglo. Ne. Mi nijesmo bili despoti, no mučenici za narodno dobro.
Vršeći Našu Vladarsku moć, Mi smo je sâmi ograničavali i smatrali smo se vazda odgovornima, ne samo Bogu, nego i narodu. Tome su dokaz mnogi sabori, znamenite skupštine i sastanci, na koje smo Moji Pretci i Ja sazivali narod, da se s njim savjetujemo za opšte dobro. Tijem sâmim isključena je i pomisao, da smo se ikad držali neodgovornima: a vjera, koju je narod u Nas polagao, činila je, da vlast Naša nije bila samovlašće, no čist izraz narodne volje.
Bez te volje, bez neograničenog povjerenja, koje je narod imao u svoje Gospodare, da li bi se moglo išta zasnovati u ovoj zemlji; i da li se moglo ostvariti ono, što se ostvarilo?
Naša se vlast začela na goloj poljani, na ništa bez ništa, pod vedrim nebom i na očigled neprijatelju. Bila je zakonita, jer je narodom glasovana, a vršila se srcem, ljubvalju i energijom.
Danas su Otadžbini granice razmaknute i međunarodno utvrđene od ušća Bojane u Jadransko more, do sastanka Tare i Pive, koje Drinu sačinjavaju, i od Bijele Gore, do Čakora, više Peći i Dečana.
Kristalizaciju i napredak države nikakav drugi režim ne šćaše, u sličnim prilikama, omogućiti niti je dovesti do današnjeg stanja. Snaga Samodržavja počivala je na čistoj ljubavi i vjeri narodnoj. Oružani tom moralnom moći, Moji Pretci i Ja sam, duž dva vijeka, kroz nebroj muka i svakovrsnih spoljnih neprilika i domaćih nestašica, uspjeli smo, ne samo da se održimo i da osnujemo jednu, na čvrstom temelju sazdanu državu, nego smo još brižljivo pazili na očuvanje poštenih principa u njoj i na nikad nepomračenu sjajnost viteštva i oružja crnogorskog.
Trudom i nastojanjem Našim učinili smo, da vjekovnu nezavisnost Crne Gore priznaju i oni, kojn su joj to pravo sukraćivali, te ona danas to pravo uživa podjednako sa ostalim državama…
No, polazeći sad od uvjerenja, da je za Crnu Goru prošlo vrijeme Samodržavja — koje je bilo i lijepo i slavno — a vodeći računa i o duhu vremena, Ja sam, Gospodo, riješio, da toj vladavini dadem drugi oblik, kojim će se Moj narod u naprednije narode uvrstiti i poći, pomoću njega, Ja se nadam, brže, mnogo brže većem napretku i većoj slavi. A to će se postići Mojim pozivom, koji danas upućujem Mome zaslužnom, sposobnom i svjesnom narodu, da dođe, k Meni, da Mi mudrim savjetom i sudjelovanjem pomogne u radu oko svoga razvitka i kovanja svoje sudbine.
Najglavnijim državnim zakonom određujem način tome sudjelovanju. Taj zakon je — Ustav. To je onaj obećani dar Mome dragome narodu, proglasom Mojim prošlog Lučin-dana…
Ovijem danom Otdžbina naša postaje Ustavna Monarhija, i mi sa srećom stupamo u nov politički život. Praštajući se s onim starim, ne mogu da na ovom raskršću iz dubine Mi srca ne odam dostojnu blagodarnost i Śenima Mojih i vaših Predaka za njihovu svetu zajednicu i zavještanu nam od njih slobodu — to najljepše i najbogatije nasljedstvo, što se naraštajima ostaviti može i da s ovoga mjesta ne uzviknem: rajsko im naselje i slava im, slava!...
Ovoj prvoj, samo za ovu priliku sabranoj, Skupštini, Moja Vlada neće podnositi nikakav zakonski nacrt, niti joj za ovaj put podastirati budžet. Noj će se, Mnom oktroisani, Ustav i Zakon o štampi pročitati i protumačiti, a svi drugi zakoni, koji stoje u vezi s odredbama Ustava, što ih je Vlada priredila i što će ih prirediti za iduću Skupštinu, biće do tada privremeni. Na prvom je redu Skupštinski poslovnik, zatim Zakon o izborima, a najposlije Zakon o ministarskoj odgovornosti…
Narodni Poslanici!
Vi ćete Mom dragom narodu dobro objasniti Moju pobudu i cijelj, ovoga znamenitog današnjeg čina kojim smo i narod i Ja pred javnim mnjenjem jako angažovani. Ono će sigurno motriti da li sam se bez kolebanja odrekao navika Samodržavja iz prošlosti. Što se Mene tiče, Ja sam, malo prije kazao, da je Ustav ovaj Moje čedo, a čedo svoje ko je još samovoljno osakatio? — Dobra i zdrava svijest naroda ulijeva Mi uvjerenje da će i on svesrdno biti prožet ovijem najglavnijim zakonom u zemlji. U ime čega Ja, preko vas, preklinjem Moj dobri i poslušni narod, da se po njemu vlada, drži ga i brani, kao što bi i Mene branio: jer, na Moje srce ne bi ništa teže palo, no da svijetu reče: Stari Knjaz je u svom dobrom raspoloženju preuhitao i cijenio da Mu je narod napredniji nego što je!
Nemojte, Crnogorci, da se za Mene reče lijepo, a za vas ne, jer pošto Mi je narod i od života miliji, i pošto Mi je ugled njegov i od Moga preči. Ja bih u tom slučaju prokleo ovaj dan, a teška je roditeljska kletva.
Zajedno, dakle, naprijed, danas obilježenom stazom. Zajedno u rad i trud. Zajedno i živo s Ustavom u ruci k ostvarenju našijeh narodnijeh ideala i k našemu istorijskome pozivu.
U to ime dovikujem:
Živjela Moja mila Crna Gora!
Gospodo Narodni Poslanici!
Da naše današnje djelo bude jače i da se opšte povjerenje prema njemu steče, potvrđujem ta ovom zakletvom:
„Pred licem Gospoda Boga, svijeh anđela i svetitelja i pred Predstavištvom Moga dragoga Naroda zaklinjem se, da ću po Ustavu i zemaljskim zakonima vladati, i da ću u svima Mojim djelima težiti za blago i sreću Moga naroda.
Kako se pravo zaklinjem, onako mi Bog pomogao, kome ću na strašnome sudu odgovor dati — amin”.
* * *
CETINJE, 6. DECEMBRA.
- … Čitanje Prijestone Beśede bilo je na mnogim mjestima prekidano burnim klicanjem.
Stavovi, u kojima je riječ o slavnim prethodnicima Gospodarevim, bili su propraćeni jednodušnim usklicima: Slava im! — a naročito je burno bio pozdravljen stav, u kome Gospodar iskazuje blagodarnost Knjaginji Vladarci, uzvišenoj crnogorskoj majci.
Kad je Gospodar završio i pošljednje stavove Prijestone Beśede o spoljašnjim odnosima Crne Gore, ustao je sa Prijestola i u prisustvu Njegovog Visokopreosveštenstva g. Mitropolita, okružen sa Svoja dva sina, izgovorio je zvonkim glasom, sa ośećajima iz dubine Svoje duše, zakletvu na Ustav, kojim je danas obdario Svoj narod.
U tome trenutku, sa Tabje počeli su da gruvaju topovi, vojska je odavala počasti, muzika je svirala crnogorsku himnu, a u dvorani se zahorilo burno i beskrajno klicanje.
Poslije toga jedinstvenog trenutka, Knjaz našljednik i Knjaz Mirko poljubili su Svoga oca u ruku, a On je Njih poljubio u čelo. Za tim su Knjazu Gospodaru još na tome mjestu podnijeli čestitanja: g. g. ministri, njegovo visokopreosvoštenstvo g. Mitropolit, prosvijetli arcibiskup barski g. Milinović i g. Muftija ulcinjski.
* * *
Napominjemo: Mandić nastavlja „tradiciju” netačnog obilježavanja 1906. godine a ne ispravno 1905. godine kada je zaista rođen crnogorski parlamentarizam — a ta je praksa ustanovljena dok je parlamentom predśedavao Krivokapić (SDP), pa Brajović (SD)…
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR