Tivat: Dječak pročitao Đedovu političku platformu

Kad god se čini da su dotaknute ivice manipulacije i zloupotrebe, desi se nešto što pomjeri granice tih nepočinstava. Večeras je to uradilo sveštenstvo SPC, nakon litije u Tivtu i obraćanja mitropolita Amfilohija, isturajući desetogodišnjeg dječaka iz Herceg Novog da, pod krinkom literarnog obraćanja Svetom Savi, saopšti politički cilj operacije koja traje već pola godine: Herceg Novi u sastavu svetosavske srpske zemlje!!!

U tradicionalnoj Crnoj Gori, za kojom verbalno vapi crkveno-politička koalicija, viteštvo je bilo nepisani zakon i nije se moglo desiti da muškarci isturaju djecu, da djeca biju bitke odraslih. I večerašnji šokantni prizor iz Tivta samo potvrđuje koliko su daleko samozvani branitelji "petrovićke Crne Gore" od svega što je suština jednog jedinog crnogorstva, tog savršenog spoja čojstva i junaštva, posvećenog slobodi Crnogoraca i Crne Gore.

I u Crnoj Gori postoje institucije čiji je posao da zaštite djecu od ovakvih zloupotreba. Bilo bi veliko iznenađenje da se ijedna oglasi i nakon ovog skandala u Tivtu. Još veće bi iznenađenje bilo da kancelarija Ombudsmana, poslovično neinformisana, sazna za ovo. A, ne treba ni pomisliti da bi neko iz NVO svijeta, uprkos milionima podijeljenim za projekte u cijem su fokusu djeca, zucne jedno slovo. Za sve njih je, nekim čudom, SPC i Amfilohije jedan veliki i neupitni tabu.

Evo, šta je mališan iz Herceg Novoga pročitao, prije nego je pao Amfilohiju u zagrljaj.(Snimak možete pogledati na OVOM LINKU, 1:35:55)

''Dragi Sveti Savo, dječija i srpska slavo, obraća ti se dječak, Srbin, Miloš. Vodićemo ovaj razgovor ti i ja, sada i ovdje, u našoj Crnoj Gori. Na početku, želim da ti se zahvalim za pismenost koju si nam darivao, kao i za mnoge manastire, škole i crkve. razgovaramo u gradu Herceg Novom, koji je nosilac tvog ordena. Ovdje te svi mnogo volimo.Tu su tvoje crkve i manastiri. Nažalost više nijesi na zidovima naših škola. Ne, to nije bila dječija odluka, kao ni odluka većine naših učitelja. To je bila odluka onih koji danas pokušavaju da otmu tvoju i našu srpsku crkvu. Onih koji ne poštuju Ćirila i Metodija i našu ćirilicu. Ti isti žele da otimaju hramove i ruše krstionice, ali uprkos njima, mi opstajemo. 

I, vjeruj mi da nikada nismo bili jači i složniji. Učenik sam petog razreda i već mnogo znam o tebi... Deset mi je godina, a ne osjećam da živim u slobodi. Kao da je sloboda odbjegla od nas daleko. Želio bih da se i u školama u Crnoj Gori osjećam onako slobodno i ponosno kao kada dođem u bratsku Srbiju i tvoj Hram na Vračaru, sveti oče Savo, gdje bez straha i strepnje mogu da budem tvoje vjerno srpče. 

Hvala Bogu, imamo i mi ovdje našeg mitropolita Amfilohija i vladike, koji nas predvode u očuvanju naših svetinja i jezika. Pomislićeš da me neko uči da ti napišem sve ovo, ne. To je moja i samo moja odluka. Teško mi je da živim negdje gdje ću stalno morati da strepim šta ću i na koji način reći i ko će mi zamjeriti. Sreća je samo što živim u gradu koji osjećam dijelom srpske svetosavske zemlje!

I ne bojim se reći da to mislim. Da ne bih više dužio, Sveti Oče Savo, molim te moli se za nas, tvoju malu srpčad iz Crne Gore, jer teško živimo, a još teže opstajemo ovdje. Ponosimo se tobom,  nadam se da ćeš ti biti ponosan na nas kada zajednički odbranimo naše crkve, manastire, ćirilicu, krstionicu, vratimo tvoje slike na zidove naših škola i izbrišemo dva nova slova. Do tada, Oče Savo, praštaj i moli Boga za nas grešne.''

Nijesi ti, Miloše ništa kriv, tebi je sve oprošteno. A, onima koji su te večeras ovako zloupotrijebili,od roditelja do mitropolita Amfilohija, neka viša sila nek podari svijest da se ovo ne smije i da je grijeh. Pred djetetom, ljudima, a i Bogom. Barem dok dječak ne napuni osamnaest ljeta.