Apel PEN centra povodom ugrožavanja mira i stabilnosti u Crnoj Gori

Crnogorski PEN centar uputio je povodom najave ugrožavanja mira i stabilnosti u Crnoj Gori planiranim ustoličenjem mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskome manastiru javni apel crnogorskoj vlasti. Apel je podržalo 160 kulturnih i javnih djelatnika te građana Crne Gore, saopštili su iz PEN centra.

Građani koji svojim potpisom žele podržati apel to mogu učiniti preko linka:  

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdQsbjoiMgzEfvZl8bhb5rQHnMc9GmHMqsqEzcLpzeqpF0j2w/viewform

APEL CRNOGORSKOGA PEN CENTRA POVODOM UGROŽAVANJA MIRA I STABILNOSTI U CRNOJ GORI

    Duboko zabrinuti zbog rasplamsavanja strasti i opasnosti po očuvanje mira u Crnoj Gori, pozivamo vlast u Crnoj Gori da spriječi najavljeno ustoličenje mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskome manastiru, koje dobar dio crnogorske javnosti doživljava kao čin poniženja Crne Gore i Crnogoraca. Neodgovorni pozivi premijera, vicepremijera i predśednika Skupštine Crne Gore na „crkveno-narodni sabor“ na Cetinju, imajući u vidu raspoloženje građana Cetinja i velikoga dijela crnogorskih građana, direktna su prijetnja po mir i bezbjednost te dokaz da je najvišim zvaničnicima jedino stalo do izazivanja i produbljivanja podjela. Takvim svojim porukama, kao i pratećim zastrašivanjima i prijetnjama građanima koji legalnim i legitimnim sredstvima iskazuju revolt zbog osionoga ponašanja Crkve Srbije i marionetske vlade koju ona kontroliše, oni preuzimaju odgovornost za moguće posljedice nametnutoga čina ustoličenja mitropolita Crkve Srbije Joanikija II u Cetinjskome manastiru.  

Poznato je da je od svojega osnivanja 1485. godine pa sve do okupacije Crne Gore 1918. godine Cetinjski manastir bio središte Crnogorske pravoslavne crkve, kao jednoga od duhovnih stožera crnogorskoga naroda, ali dugo vremena i državno śedište iz kojega su crnogorski mitropoliti, od kraja XVII do 30-ih godina XIX vijeka, upravljali državom Crnom Gorom. Danas je Cetinjski manastir vlasništvo prijestonice Cetinje, a u njemu se nalazi sveštenstvo i monaštvo Crkve Srbije, dok je kliru Crnogorske pravoslavne crkve pristup Manastiru, samovoljom njegovih današnjih korisnika, zabranjen. Da današnji gosti koji su uzurpirali gostoprimstvo poštuju grad u kojemu se nalaze, da uvažavaju vjerska prava pravoslavnih Crnogoraca koji imaju svoju vjersku organizaciju, Crnogorsku pravoslavnu crkvu, da najposlije poštuju državu i njena obilježja, u Cetinjskome bi manastiru bilo široko za sve ljude dobre volje.

Nažalost, jerarsi Crkve Srbije u proteklih 30 godina u Cetinjskome su manastiru gostili ratne zločince i kriminalce, koji su ih navodno čuvali od Cetinjana i Cetinja, a kakav su odnos imali prema narodu koji je podigao Cetinjski manastir i koji se stotinama godina okupljao oko njega kao iskre slobode – najbolje govore riječi prethodnoga mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori, koji je Crnogorce smatrao „Đilasovom kopiladi“, poredio ih s volovima, njihov jezik nazivao goveđim, Crnu Goru smatrao „fildžan državom rođenom u Brozovom jajcu“, muslimane nazivao „lažnim ljudima lažne vjere“ i sl. Taj golemi teret mržnje koji je u amanet ostavio prethodni mitropolit danas nosi njegov duhovni nasljednik koji, baš kao i on, Crnogorce smatra izmišljenom nacijom i nipodaštava sve elemente crnogorske duhovnosti i identiteta.

Djelatnost Crkve Srbije u Crnoj Gori, nažalost, suprotstavljena je osnovnoj evangelističkoj i soteriološkoj ulozi hrišćanske crkve i svedena je na asimilaciju Crnogoraca kao početnu fazu uništenja crnogorske države. Ponašanje Crkve Srbije u političkim procesima u potonjih 30-ak godina, a osobito u prethodnih nešto više od godinu i po dana, dokaz su da je riječ o organizaciji koja je instrument realizacije političkih planova države Srbije, koja svoje ambicije za osvajanje suśednih teritorija više ne deklariše pod imenom Velika Srbija, već koristi eufemizme poput Srpski svet ili Otvoreni Balkan.

Vrijednosti antifašizma, sekularizma i multikulturalizma danas su u Crnoj Gori ugrožene. Vlast koja je u cjelini pod kontrolom Crkve Srbije ne preza od otvorene segregacije, revanšizma i šovinizma u odnosu prema svim građanima koji ne ispoljavaju servilnost Crkvi Srbije i ne podržavaju njene asimilacijske namjere u Crnoj Gori. Pored uskraćivanja ličnih i kolektivnih prava nepodobnim građanima, na posebnome su se udaru vlasti našli pravoslavni Crnogorci kojima se priječe i osnovna vjerska prava, pa im zbog njihove nacionalne pripadnosti i privrženosti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi – kao vjerskoj organizaciji koja je, za razliku od Crkve Srbije, registrovana u Crnoj Gori – danas nije omogućeno da u crkvama koje su gradili njihovi preci i koje su do 1918. godine bile vlasništvo države Crne Gore, upražnjavaju vjerske obrede, a čak su i grobovi njihovih predaka antidržavnim i anticivilizacijskim aktima nove vlasti prepisani u vlasništvo Crkve Srbije, kao ustanove države Srbije.

Imajući sve ovo u vidu, jasno je da je najavljeno ustoličenje mitropolita Crkve Srbije Joanikija II u Cetinjskome manastiru akt provokacije i poniženja Cetinjana i građana Crne Gore koji se nacionalno iskazuju kao Crnogorci i koji imaju punu svijest o svojem porijeklu i identitetu. Odgovorna vlast bi u situaciji kad su nacionalne strasti i političke podjele dovedene do usijanja učinila sve da se izbjegne radikalizacija i spriječe neželjene posljedice, no umjesto toga crnogorski najviši zvaničnici čine sve da uzurpatorima trona Svetoga Petra Cetinjskoga, pod policijskim kordonima i uz opsadu grada, omoguće da trijumfalno proglase da su osvojili i ponizili Cetinje, Grad heroj, vjekovnu slobodarsku luču crnogorsku.

Pozivamo stoga vlast u Crnoj Gori da odustane od nasilnoga pokušaja ustoličenja mitropolita Crkve Srbije u Cetinjskome manastiru i da taj čin, budući da je očigledno podređena Crkvi Srbije i izvršilac njenih naloga, organizuje u śedištu Crkve Srbije u Beogradu ili u nekoj od crkava u Crnoj Gori koja je vlasništvo te ustanove a koja je izgrađena u proteklih 30-ak godina uz štedru podršku Države Crne Gore. Svaki drugi scenario nosi sa sobom velike izazove i opasnost da se krhki mir u Crnoj Gori naruši, a građani Crne Gore izlože bezbjednosnim rizicima. U toj situaciji, za koju se nadamo da će biti izbjegnuta, sva odgovornost za posljedice pripašće crnogorskoj vlasti.  

1.    Vanda Babić-Galić
2.    Miodrag Bajković
3.    Alek Barović
4.    Goran Barović
5.    Boban Batrićević
6.    Dejan Batrićević
7.    Nemanja Batrićević
8.    Bojan Bećir
9.    Ivanka Bećir
10.    Jovo Bećir
11.    Dragan Bogojević
12.    Maja Bogojević
13.    Gordana Borović
14.    Marko Borozan
15.    Danijela Brajović
16.    Dino Burdžović
17.    Ana Burić
18.    Radoje Cerović
19.    Adnan Čirgić
20.    Jasna Čirgić
21.    Slobodan Čukić
22.    Irena Delja
23.    Draško Došljak
24.    Čedomir Drašković
25.    Goran Drinčić
26.    Dubravka Duletić
27.    Ljiljana Dufgran-Boričić
28.    Boris Đurović
29.    Zoja Đurović
30.    Ljubomir Filipović
31.    Jason Gold
32.    Hajdana Huter
33.    Nina Jaredić
34.    Radisav Jaredić
35.    Borislav Jovanović
36.    Slobodan Jovanović
37.    Miloš Jovićević
38.    Lazar Jovović
39.    Sofija Kalezić
40.    Vesna Kilibarda
41.    Olivera Komar
42.    Božo Koprivica
43.    Tatjana Koprivica
44.    Sava Kovačević
45.    Veselin Kraljević
46.    Marija Kraljević-Ćalasan
47.    Marija Krivokapić
48.    Kaćuša Krsmanović
49.    Natalija Lađić-Kraljević
50.    Marijana Laković-Drašković
51.    Nataša Latković
52.    Vasilije Lekić
53.    Danilo Lompar
54.    Nebojša Maliković
55.    Mihailo Mandić
56.    Boris Marinović
57.    Milan Marković
58.    Milutin Marković
59.    Lada Marković
60.    Branislav Marović
61.    Slobodan Marunović
62.    Miraš Martinović
63.    Slobodan B. Medojević
64.    Seka Metđonaj
65.    Milutin Mijović
66.    Branislav Milačić
67.    Julija Milačić-Petrović-Njegoš
68.    Dražen Miličković
69.    Maja Miličković
70.    Svetlana Miličković
71.    Jelena Milić
72.    Jelena Lela Milošević
73.    Marijan Mašo Miljić
74.    Gordana Mitrović
75.    Stanka Mrdak
76.    Jakov Mrvaljević
77.    Zorica Mrvaljević
78.    Ljubomir Mudreša
79.    Draško Nikčević
80.    Jasmina Nikčević
81.    Milorad Nikčević
82.    Tamara Nikčević
83.    Andrej Nikolaidis
84.    Jelena Nikolić
85.    Anica Obradović
86.    Sanja Orlandić
87.    Vesna Orlandić-Čejović
88.    Ivana Pajović
89.    Suzana Pajović
90.    Svetlana M. Pajović
91.    Bosiljka Pavićević
92.    Sonja Pavićević
93.    Tanja Pavićević
94.    Gorana Pavićević-Ćetković
95.    Senad Pećanin
96.    Andrej Pejović
97.    Filip Pejović
98.    Milutin Pejović
99.    Radmila Pejović
100.    Bosiljka Perović
101.    Milenko A. Perović
102.    Dragan B. Perović
103.    Aida Petrović
104.    Marko Petrović-Njegoš
105.    Ivan Popivoda
106.    Danijela M. Popović
107.    Milorad Popović
108.    Nikola Popović
109.    Komsa Prijić
110.    Vukić Pulević
111.    Milovan Radojević
112.    Mihailo Radojičić
113.    Aleksandra Radoman-Kovačević
114.    Aleksandar Radoman
115.    Ivana Radoman
116.    Senka Radoman
117.    Vlado Radoman
118.    Danilo Radulović
119.    Dragan Radulović
120.    Milena Radulović
121.    Rajko Radulović
122.    Milanka Radunović
123.    Radan Raičević
124.    Vasko Raičević
125.    Savić Rašović
126.    Irina Redžepagić
127.    Larisa Redžepagić
128.    Nisera Redžepagić
129.    Ivana Rondović
130.    Nela Savković-Vukčević
131.    Vlatko Simunović
132.    Ognjen Spahić
133.    Ivana Stanić
134.    Sonja Stanišić
135.    Nemanja Stankov
136.    Vesna Stojanović
137.    Miodrag Đ. Strugar
138.    Predrag Đ. Strugar
139.    Đorđe Šćepović
140.    Marko Špadijer
141.    Darko Šuković
142.    Tanja Šuković
143.    Jelena Šušanj
144.    Jasmina Tatar-Anđelić
145.    Olivera Todorović
146.    Rajko Todorović
147.    Stefan Todorović
148.    Tijana Todorović
149.    Dragana Tripković
150.    Miodrag Vlahović
151.    Nataša Vlahović
152.    Vladimir Vojinović
153.    Ivana Vujović
154.    Novica Vujović
155.    Sanja Vujović
156.    Sreten Vujović
157.    Slobodan Vukanović
158.    Vukota Vukotić
159.    Aleksandar Saša Zeković 
160.    Momčilo Zeković Zeko

161.   Uglješa Janković