Ćutanje po službenoj dužnosti bila je odlika Univerziteta posljednjih godina, poručeno je s tribine "Univerzitet između nauke, etike i politike". To je, kažu profesori, degradiralo društvo, na šta je Univerzitet imao moralnu obavezu da reaguje.
Ćutanje profesora na sva dešavanja u društvu nedopustivo je, ocjenjuje profesorica UCG i potpredsjednica Skupštine Crne Gore Branka Bošnjak.
"Iritantno je što smo imali ćutanje i klimanje glavom, što bih rekla po službenoj dužnosti, i prihvatite da budete idiot. Ćutite i podržavate nešto za što lično smatrate da je pogrešno. Ćutanje, ili to poznato netalasanje, je dovelo do degradacije", kazala je Bošnjak.
Da kritičko mišljenje može skupo da košta na UCG, osjetila je profesorica Tatjana Bečanović. Kako je istakla, to mnogo košta.
"Veoma je udobno da sve te godine turbulencije, terora, provedete mirno, a to je tako što ćete gledati svoja posla", kazala je Bečanović.
Pored toga što se ćutalo, UCG je bio i najzatvorenija institucija.
Bošnjak naglašava da je Univerzitet zadnjih godina bio kao policijska ispostava.
"Ne postoji Univerzitet koji je bio hermetičnije zatvoren. Ja ne bih rekla da oni koji su ga zatvorili su se bavili naukom, naprotiv, oni su se bavili terorom, krađom, oni su pljačkali ovaj univerzitet", kazala je Bečanović.
A etike više nema u smislu moralnosti, kaže profesor Filip Ivanović, koji dodaje da se sve svelo na formu, a ne na suštinu.
"Nama je bitno da nam studenti ne prepisuju, da nam doktoranti nijesu plagirali radove, a šta piše u tim radovima, koje su vrijednosti koje ti radovi promovišu, to više nikoga ne interesuje", kazao je Ivanović.
Da UCG ima moralnu obavezu da ukazuje na ono što nije dobro, zaključak je prve tribine. Najavljeno je da će se tribine organizovati jednom mjesečno o aktuelnim temama od važnosti za društvo.
D V
Da je prave ozbiljne države kao što nije sad pogotovu...pod hitno bi morala i bila u obavezi da rasformira CANU,Ministarstvo prosvjete i Univerzitet CG da svim jedinicama pa sve do uprava obdaništa i vrtića. Nakon toga pristupit zdravom odabiru ljudskih resursa koje će vodit ozdravljenju društva i d