„Odlazeći crnogorski premijer i koncern Vijesti ne mogu, čemu svjedočimo, nikako da se pomire sa gubitkom vlasti. Pošto su bez rezultata ostale prozivke Dritana Abazovića svih svojih kritičara i kritičkih medija, pa ni javne poruke mafiji, koji su mu glavni urednici najveća smetnja, sada kada je pod kontrolu stavio Agenciju za nacionalnu bezbjednost, očigledno su pribjegli novoj taktici. Umjesto Abazovića, sada će se Agencija pozabaviti građanskim aktivistima i medijima“, ocjenjuje u razgovoru za Portal Analitika novinarka Pobjede Kaćuša Krsmanović.
Njeno ime, podsjetimo, našlo se u skandaloznoj BIRN-ovoj (Balkan Investigative Reporting Network) „analizi“, koja je grupu uglednih crnogorskih novinarki i građanskih aktivista svrstala na spisak ekstremista i radikalnih desničarskih organizacija.
Naša sagovornica kategorična je da su prvi spiskovi dostavljeni uposlenici koncerna iz ANB-a, ali ne za objavu u Vijestima, jer su svjesni, kako ističe, da ova medijska kuća nema kredibilitet. Uposlenica ih je, dodaje Krsmanović, isporučila medijskoj organizaciji koja je do tada imala ugled i integritet – BIRN-u.
BIRN upotrijebljen da nas diskredituje
„Na prvom spisku od medija na udaru je Pobjeda - sa čak dvije novinarke. Na sljedećem, kojim prijete, pretpostavljam da će se naći novinari Gradske RTV, M portala, možda Analitike, ili Radija Antena M… Vjerujem da će kao krovnu organizaciju radikalne desnice i vjerskog ekstremizma u našoj zemlji označiti Demokratsku partiju socijalista, a kao vođu predsjednika ove stranke, odnosno prvog čovjeka Crne Gore – Mila Đukanovića. Glavni finansijer, pretpostavljam, trebalo bi da bude kompanija Bemaks“, ističe Krsmanović.
Tako, kaže ona, Abazović i koncern Vijesti sanjaju da bi trebalo da izgleda njihova „ruka pravde“.
S obzirom na brojne apele iz regiona, interesovalo nas je očekuje li da BIRN povuče imena crnogorskih novinarki i građanskih aktivista sa liste navodnih crnogorskih ekstremista.
„BIRN je upotrijebljen, da li odlukom samo nekih pojedinaca iz te organizacije ili kompletnog tima, da aktuelna crnogorska vlast, koja je kontinuitet one konstituisane nakon avgustovskih izbora 2020, na njihovoj platformi ozvaniči spisak nepodobnih ljudi iz Crne Gore, s namjerom da pred, prvenstveno zapadnim adresama, diskredituju naš javni angažman i tako oslabe uticaj naše kritike vlasti i u krajnjem nas ućutkaju“, kategorična je Krsmanović.
Oglušili se o apele, slijedi tužba
Dodaje i da „u ovu prljavu igru nijesu umiješani ljudi iz hijerarhijskog vrha BIRN-a, teško da bi spiskovi za odstrjel, sačinjeni u ovdašnjoj Agenciji za nacionalnu bezbjednost, ostali duže od minuta na mapi radikalnih desničarskih i ekstremističkih organizacija i pojedinaca nakon što je krenula lavina reakcija iz čitavog regiona zbog crnogorskih spiskova“.
„Ali, ostala je čak i poslije direktnih upozorenja dvije učesnice BIRN-ove konferencije koje su govorile na panelu, sjutradan pošto je mapa predstavljena, i bile kategorične da je mapiranje antifašista/kinja, građanskih aktivista/kinja, novinarki i boraca/kinja za ljudska prava neprihvatljivo i politički motivisano“, podsjeća Krsmanović.
Napominje da su uzaludne ostale i ocjene izvršne direktorice Helsinškog odbora Srbije Izabele Kisić i profesorice Edine Bećirević sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu da je stavljanje na spisak građanskih aktivista i aktivistkinja i novinarki krajnje opasno targetiranje i strategija populističkih i antiliberalnih režima kojom, kaže, smišljeno siju sumnje s ciljem da ovladaju dijelom nevladinog sektora u regionu, koji je i dalje nezavisan.
„Spiskovi su i danas na platformi BIRN-a. I, uvjerena sam, ostaće tu – ili do smjene, na svim nivoima, aktuelnog uređivačkog tima ove organizacije ili do, što je vjerovatnije, pravosnažne sudske presude, jer ćemo narednih dana podnijeti tužbe“, poručuje Krsmanović.
Spisak ugrožava našu bezbjednost, karijere, reputaciju…
Na pitanje kako gleda na potez uklanjanja imena autora navodne analize sa sajta na kojem je objavljena i opravdanje BIRN-a da je to urađeno zbog njihove bezbjednosti.
„Smijeh je prvo što kod mene izaziva ovo pitanje. A onda svojevrsnu tugu. Pogotovo nakon što je koncern Vijesti krenuo u kampanju odbrane BIRN-a i svoje novinarke koja je ovoj organizaciji dostavila naša, ali i imena navodnih srpskih i islamskih desničara i ekstremista u Crnoj Gori“, navela je Krsmanović.
Tom kampanjom, kako dodaje, koncern Vijesti se i javno legitimisao kao jedan od naručilaca spiskova sa imenima navodnih esktremista.
„I, eto nas u Kafkinom Procesu. I, eto nas u još jednoj sramnoj kampanji koncerna u kojoj, sada kao dio vlasti, od onih koji su njihove žrtve pokušavaju pred javnošću da naprave dželate. Odavno je koncern Vijesti besramna platforma sa koje se plasiraju pozivi za linč neistomišljenika politika za koje se oni zalažu. BIRN je njihov voljni saučesnik, jer je ta organizacija pristala da u svoju mašinu ubaci prljavi veš koncerna“, naglašava Krsmanović.
I sada imamo situaciju da, kako kaže, uposlenici BIRN-a i Vijesti lamentiraju o - svojoj bezbjednosti.
„Smiješno je, ali samo na trenutak. Jer, njihov spisak ugrožava reputaciju ljudi koji su na njemu, ugrožava naš porodični mir, naše karijere, dovedeni smo u opasnost da nam bude onemogućeno da putujemo van države. Ugrozili su našu i bezbjednost naših porodica. I, ne zaboravimo – istrajavaju na prijetnjama da ima još spiskova. Samo im treba još malo vremena da ih sistematizuju. U koncernu odavno nemaju stida, a BIRN će, svakako morati da nam se javno izvini – ako ne svojevoljno, svakako će to učiniti silom sudske presude“, poručuje Krsmanović.
Ko su „ekstremisti“ sa liste BIRN-a
Sagovornica Analitike osvrnula se i na biografije ličnosti sa spiska BIRN-a, pitajući kako je moguće ljude koji su živote posvetili ideji građanskog i demokratskog društva označiti kao desničarske i vjerske ekstremiste.
„Da li je radikalni desničar i ekstremista čovjek koji je kao tek stasali mladić, još devedesetih godina prošlog vijeka, hrabro stao na branik građanske, antifašističke, proevropske Crne Gore, čija je tadašnja vlast zemlju uvodila u krvave velikosrpske pohode Miloševićeve politike u regionu – Predrag Vušurović? I koji je i sada izašao „na crtu“ naumima „srpskog“ i „ruskog svijeta““, pita Krsmanović.
Da li je, dodaje ona, opasnost po državu Crnu Goru Nebojša Mrvaljević, čovjek koji je istrajno i hrabro, duže od dvije godine, svojim imenom stao iza organizacije više građanskih protesta protiv režima koji našu zemlju vodi u sunovrat i koji je, podsjeća, preuzeo odgovornost za aktuelne masovne proteste „Ima nas“.
„Da li je prijetnja po nacionalnu bezbjednost nekadašnja predsjednica partije Patriotsko-komitski savez i aktuelna odbornica u Nikšiću Tatjana Knežević-Perišić, koja, takođe još od devedesetih godina prošlog vijeka istrajno brani antifašističke vrijednosti naše zemlje? I koja je bila jedna od nositeljki građanskog bunta izazvanog namjerom vlade Zdravka Krivokapića, u aprilu 2021. godine da izmijeni odluku o sticanju crnogorskog državljanstva. Danima su Nikšićanke i Nikšićani blokirali magistralni put u mjestu Bogetići dok vlada nije povukla odluku“, podsjeća Krsmanović.
Da li, pita sagovornica Analitike, građanski aktivizam Draška Didija Martinovića opasno ugrožava nacionalne interese Crne Gore.
„Ili, možda, činjenica da je vatreni navijač fudbalske reprezentacije Crne Gore, pa je zbog toga, za aktuelnu vlast, on radikalni desničar“, ukazuje ona.
Da li je, pita dalje, neustrašivi borac za ljudska prava, čovjek koji je javno stao u odbranu LGBTIQ zajednice kada su mnogi ćutali, koji je bez zadrške kritikovao policiju na svako prekoračenje ili zloupotrebu ovlašćenja Aleksandar Saša Zeković, radikalni desničar koji Crnu Goru udaljava od evropskog puta? I koji, podsjeća, i u proteklih dvije godine, beskompromisno stoji na braniku civilizacijskih vrijednosti koje urušavaju kleronacionalističke vlasti.
„Da li je mlada žena, koja se iako bez posla, odvažila da javno kritikuje crnogorsku vlast i kler Crkve Srbije i time „zapečatila“ bilo kakvu šansu da dobije priliku da se zaposli kao profesorica italijanskog jezika, što joj je struka, Maja Miličković, radikalna religiozna ekstremistkinja? I koja je, pored ostalih aktivnosti, stvorila koncept neformalne feminističke grupe Bogougodnice kao odgovor na klerikalizaciju crnogorskog društva“, ističe Krsmanović.
Da li je, dodaje ona, građanska aktivistkinja, spisateljica, preduzetnica koja je stala u odbranu antifašističkih temelja Crne Gore Tijana Lopičić, religiozna ekstremistkinja. Podsjetila je i da je upravo Lopičić u knjizi „Kako su me posrbljavali“ ispričala ličnu priču o tome kako joj je nametan srpski identitet.
„Da li je istraživačka novinarka, urednica Pobjedinog dodatka za kulturu i društvo Kult Tanja Pavićević, koja je, pored ostalog, u serijalima tekstova godinama razotkrivala prljave poslove Crkve Srbije i uništavanje našeg sakralnog nasljeđa, vjerska ekstremistkinja? I koja je, kako sama kaže – ateistkinja, a u građanski aktivizam „otjerale“ su je klerikalne crnogorske vlasti, zbog kojih je u posljednjih dvije godine učestvovala u organizaciji desetina građanskih protesta“, kaže Krsmanović.
Uzaludna im prljava rabota – nećemo ućutati
Na koncu, Krsmanović pita da li je ona, kako su je označili, vjerska ekstremistkinja?
„Zato što godinama pišem o nepočinstvima Crkve Srbije koja čini po Crnoj Gori i zalažem se da se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi vrati status koji joj pripada?! Ili sam se na spiskovima morala naći zbog nečega drugog - zbog serijala tekstova u proteklih dvije godine o ruskom premrežavanju ANB-a, o lažima Dritana Abazovića, nekadašnjeg potpredsjednika klerikalne vlade Zdravka Krivokapića, a sada odlazećeg premijera, o dešavanjima u susret nasilnom ustoličenju mitropolita Crkve Srbije Joanikija Mićovića i svemu što se događalo u prijestonici, ali i u taborima onih koji su odlučivali tog 5. septembra 2021“, napominje novinarka Pobjede.
Možda je, primjećuje Krsmanović, „vjerska ekstremistkinja“ zbog toga što istrajno piše o, kako dodaje, prljavim nakanama prošle i aktuelne vlade da sve protivnike etiketiraju nečasnim etiketama ne bi li ih ućutkali?
„Iz koncerna Vijesti u četvrtak veče nam je javno poručeno da će doraditi istraživanje. Očigledno su u brzini, jer su im ova dva spiska kasno dostavljena, zaboravili da me „pratećim sadržajima“ povežu sa vjerskim fanatizmom. Nijesu stigli ni da radikalne desničarske aktivnosti Nebojše Mrvaljevića podupru „dokaznom građom“. Jasno je da je u ovoj fazi jedino bilo važno da se ovih devet imena sa spiskova mora naći na BIRN-ovoj mapi“, naglašava Krsmanović.
Stava je da je jedini razlog zbog kojeg je na BIRN-ovom spisku to što je, kako kaže novinarka, Abazoviću i koncernu omražene Pobjede, koja ih svakodnevno raskrinkava i razobličava.
„I naravno da im je uzaludna sva ova prljava rabota. Ni ja, a ni Pobjeda, dok je na njenom čelu Draško Đuranović, nećemo ućutati. A nijesu i neće zaplašiti ni ostale sa spiskova“, poručuje Krsmanović.
Bogougodnice smetaju jer su ukazale na pravo lice SPC
Zanimalo nas je i da li neistine i manipulacije, kojima obiluje navodna analiza BIRN-a, vidi kao proizvod javašluka ili sračunate namjere.
„U kontekstu ove priče sviđa mi se izraz javašluk. Jer Crna Gora, nažalost, živi u institucionalnom javašluku. Odnosno, institucije kao noseći stubovi države ovđe više ne postoje. Svako čini što hoće i kako hoće“, smatra Krsmanović.
U prilog tome, ističe, svjedočimo kako i Ustav ruše zakonom?!
„Ipak, u čitavom tom haosu postoji i nešto što je čvrsto vezivno tkivo nosilaca tog javašluka – Crkva Srbije preko koje zvanični Beograd ponovo zarobljava Crnu Goru i preko koje zvanična Moskva, uz podršku Beograda, preuzima službe bezbjednosti, jer joj je naša zemlja, kao članica NATO, značajna baza za dotok, ali i protok tajnih podataka. Dokaz smo Moskve da članstvo u Alijansi nije nikakva sigurnost i štit od ruskog uticaja i destabilizacije“, naglašava Krsmanović.
I zato, kaže, smetaju i Bogougodnice, jer su, kako dodaje, svijetu poslale sliku o pravom licu Crkve Srbije i pokazale da ta vjerska organizacija regrutuje nasilnike zadojene mržnjom prema svakoj drugosti u odnosu na njenu dogmu i da, kako kaže, kod vjernika ne budi ljubav prema svakom čovjeku, već proizvodi mržnju prema svakoj kritici.
„Pokazale smo da je nas 15 žena morao da brani kordon policije od stotinak muških vjernika ove crkve spremnih da nas linčuju samo zato što smo došle da ukažemo da vjerska zajednica kojoj pripadaju širi nacionalizam i mržnju, da upozorimo na opasnu klerikalizaciju našeg društva i poručimo da je neprihvatljivo da podržavaju negatore genocida u Srebrenici“, ističe ona.
Proračunat naum
Proglasiti Bogougodnice vjerskim ekstremistkinjama, prema njenim riječima, jeste suludo i paradoksalno, ali i vrlo proračunato.
„Uostalom, jedna od urednica u BIRN-u i sama je rekla kako im je za istraživanje falilo „kategorija“, što u prevodu znači - organizacija. Jer, u Crnoj Gori zaista ne postoje ekstremne procrnogorske organizacije. Zato su, jasno je, Bogougodnice i organizacija koju su izmislili u BIRN-u i nazvali je Komite i patriote završili u mapi radikalnih desničarskih i ekstremističkih grupa samo kako bi našli mjesta za spiskove „procrnogorskih ekstremista“ koje im je dostavila crnogorska istraživačica“, kaže Krsmanović.
To, kako navodi, potvrđuje i činjenica da nijesu znali što će sa Tijanom Lopičić, pa im je, kaže, nekako, najlogičnije izgledalo da je smjeste među Bogougodnice, iako ona nema nikakve veze sa njima.
„Da je riječ o naručenom poslu govore i sva imena sa spiska izmišljene organizacije Komite i patriote“, poručuje Krsmanović.
Zastrašujuća tišina NVO sektora
U kontekstu skandalozne analiza BIRN-a, sagovornica Analitike osvrnula se i na ulogu nevladinih organizacija u zemljama Zapadnog Balkana s obzirom na činjenicu da su mnoge među njima, formalno prozapadne i proevropske, svojski radile na relativizaciji opasnosti od klerikalnog nacionalizma.
Krsmanović ukazuje da je nevladin sektor, makar u Crnoj Gori, tokom godina postao ozbiljna biznis zona, pa se većina tih organizacija i ponaša u skladu sa tokom novca.
Ona je ćutanje uticajnih nevladinih organizacija u Crnoj Gori u prvim mjesecima nakon što su klero-nacionalističke snage preuzele vlast, ocijenila kao sramno.
„S izuzetkom Zlatka Vujovića i Aide Petrović, kasnije Daliborke Uljarević i Tee Gorjanc-Prelević, ta tišina bila je zastrašujuća. Ćutali su, a mnogi i danas ćute, zato što su znali da njihovi moćni donatori i glavne zapadne adrese podržavaju smjenu trodecenijske vlasti jedne partije“, poručuje sagovornica Portala Analitika.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR