Slučajevi zlostavljanja u Dobroti: Zubar pretukao pacijenta, tehničar nasrnuo na pacijentkinju

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda dobio je tokom prošle godine četiri pritužbe na rad, postupanje i zlostavljanje u Specijalnoj bolnici za psihijatruju Kotor, od kojih su u dva slučaja utvrdili da je stomatolog prilikom pregleda fizički napao pacijenta i nanio mu povrede. U drugom slučaju, kako se navodi u izvještaju Ombdusmana, medicinski tehničar je fizički napao pacijentkinju, udarivši je dva puta u lice s ciljem kažnjavanja zbog njenog agresivnog ponašanja.

"Druga pritužba se odnosila na pacijenta ZU Specijalne Bolnice za psihijatriju, koji je u toku liječenja i boravka u Bolnici od stomatologa prilikom pregleda fizički napadnut i isti mu nanio povrede. Osnovni sud u Kotoru je donio presudu kojom je stomatologa oglasio krivim što je učinio krivično djelo teška tjelesna povreda na štetu podnosioca pritužbe, što je potvrdio i Viši sud, ali stomatolog je nastavio da radi u Bolnici. Konačnu ocjenu o osnovanosti navoda o zlostavljanju je dao Viši sud, stoga Zaštitnik shodno Zakonu o zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore se nije mogao upuštati u odlučivanje istim povodom. Međutim, imajući u vidu da je Institucija Zaštitnika ustanovljena radi zaštite ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom, međunarodnim ugovorima, zakonom i drugim aktom i bez obzira na činjenicu da je u konkretnom slučaju nastupila zastarjelost utvrđivanja disciplinske odgovornosti“, istakao je Ombdusman.

Zaštitnik je, kako navode, primjetio kontinuitet loše prakse postupanja ZU Specijalne Bolnice za psihijatriju.

Uprava Bolnice u konkretnom slučaju nije sprovela disciplinski postupak protiv ovog zaposlenog.

"Izostanak zakonom predviđenih disciplinskih sankcija u situacijama u kojima zaposleni ugrožavaju fizički i psihički integritet pacijenata svakako ne ide u prilog ni prevenciji zlostavljanja ni uspostavljanju odgovornosti za nezakonite postupke zaposlenih, a predstavlja i ozbiljnu povredu ljudskih prava pacijenata. U takvoj situaciji, logično je zahtijevati da odgovorni za vođenje takvih postupaka odgovaraju zbog svog nečinjenja.110 Takođe, ovakvo postupanje po slobodnoj procjeni može navoditi da se radi i o arbitrernom, samovoljnom postupanju i aboliranju zaposlenog, a sve suprotno stavu Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja u kojem se navodi: „Ako se na informaciju koja ukazuje na zlostavljanje ne reaguje brzo i efikasno, službena lica koja su sklona zlostavljanju osoba lišenih slobode brzo će povjerovati – i to s razlogom – da to mogu da čine nekažnjeno. Svi napori uloženi u promovisanje ljudskih prava, putem stroge selekcije prilikom zapošljavanja i stručne obuke, biće osuđeni na neuspjeh.“ Zaštitnik je okončao postupak na način da je dao ZU Specijalnoj Bolnici za psihijatriju, preporuku- da ubudućim istim/analognim situacijama u skladu sa zakonom sprovede temeljan i objektivan disciplinski postupak u odnosu na postupajuće službenike. Navedena preporuka se prati u kontinuitetu“, kazali su u izvještaju.

Kako su pojasnili, u trećem predmetu Zaštitnik je utvrdio da je medicinski tehničar fizički napao pacijentkinju, udarivši je dva puta u lice s ciljem kažnjavanja zbog njenog agresivnog ponašanja.

"Takvo postupanje je ocijenjeno kao neopravdano i neprihvatljivo sa aspekta ljudskih prava. Bolnica nije reagovala na ranije preporuke Zaštitnika o uspostavljanju protokola za postupanje u slučajevima zlostavljanja, niti je istražila ovaj slučaj ili ga prijavila nadležnim organima. Evropska konvencija o ljudskim pravima i sudska praksa naglašavaju zaštitu pacijenata u psihijatrijskim ustanovama kao posebno ranjive grupe, zahtijevajući efikasnu istragu i sankcionisanje odgovornih“, kaže Ombdusman.

U četvrtom predmetu je podnosilac ukazao na povredu člana 5. Konvencije u smislu da ga porodica “tjera da boravi u Bolnici”.

"Nakon spovedenog ispitnog postupka utvrđeno je da je pacijent zloupotrijebio adaptacioni vikend, što kasnije i sam posredno potvrdio. Takođe, svojeručno je potpisao formulare koji predstavljaju dobrovoljni pristanak za smještaj i za liječenje. Pacijent je sarađujući s psihijatrom, u konkretnom slučaju donio odluku o svom zdravlju, na jednostavan, razumljiv i jasan način za svoju starosnu dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti informisan o bolesti, mogućnostima izlječenja i rizicima, posljedicama njihova odbijanja, pa Zaštitnik nije mogao utvrditi povredu prava“, naveli su u izvještaju.