Kakva država, takva i žena, kaže psihološkinja i doktorka rodnih studija Ervina Dabižinović za podkast Jaka žena=Jaka država, koji Antena M realizuje u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija.
“Ne vidim nikakvu jačinu ni u državi, a ni u položaju žena u ovom trenutku u Crnoj Gori. Ako ćemo govoriti preko brojki, koje su najčešće crne, a skoro trideset godina se bavim položajem žena u Crnoj Gori, mogu reći da su i u tako dugom vremenskom periodu pomaci koji su napravljeni vrlo mali.
Promjene su spore zato što ne postoji stvarna politička volja da ono što bi trebalo da bude ugrađeno u naš institucionalni sistem zapravo i zaživi. I onda, kao rezultat toga, stalno imamo brojke koje ostaju crne. Na primjer, od 2016. godine do danas, u Crnoj Gori je zabilježeno 30 slučajeva femicida. Možemo li uopšte govoriti o snažnoj ženi, ako imamo tu brojku?”, kaže Dabižinović.
Kako dodaje, s obzirom na to da društvo diše nacionalizam koji je danas cilj u Crnoj Gori, u tako podijeljenom društvu položaj žene je najnesigurniji.
“Kada su nacionalističke politike snažne, javlja se snažna fiksacija na žene kroz njihovu ulogu majke. U takvom okviru, žena se posmatra i koristi kao instrument. Na jednoj je to strani, dok se s druge strane pojavljuje opozitna grupa koja u tijelu žene vidi prostor kako da porazi neprijatelja. To je tokom ratova devedesetih godina bilo potpuno evidentno, kada je seksualno nasilje nad ženama bilo jasno prepoznato kao organizovana državna politika. Silovanje nije bilo samo zločin nad pojedincem – bilo je poruka protivnicima da mogu da ih ponize i potčine”, navodi Dabižinović.
Političarke u Crnoj Gori nisu, smatra, odgovorile na osnovno pitanje – zašto su na političkoj sceni i kome zapravo služe.
“Mi smo im obezbijedili pozicije, dali im posao i plaćamo ih, ali njihova politička agenda nije usmjerena ka poboljšanju položaja žena u Crnoj Gori. Vrlo je malo žena koje su se zaista posvetile tim pitanjima. Jedan od rijetkih primjera je Jelisava Kalezić, žena koja je imala dovoljno znanja, legitimiteta i časti da pokuša da mijenja stvari. Međutim, njen slučaj je bio usamljen. Današnje političarke uglavnom ne zastupaju agendu koja se tiče žena.
One djeluju u skladu sa agendom svojih političkih šefova odnosno predatora. Najčešće su to desne konzrervativne ideologije, koje su bliske nacionalističkim diskursima. U takvom kontekstu, teško je očekivati da će te žene zastupati bilo kakvu progresivnu politiku rodne ravnopravnosti. One ne razumiju, one nemaju znanje.
Razumijem koliko je ženama teško u toj poziciji – da biste se dokazale u muškom političkom svijetu, morate biti tri puta bolje od svojih muških kolega”, poručuje Dabižinović.
Kroz istoriju, priča doktorka rodnih studija, žene su bile isključene iz javne sfere, ograničene na privatnu sferu i posmatrane kao manje vrijedne, slabije i ranjivije.
“Na Zapadu, feministička misao je prodrla u institucije, univerzitete i postala relevantna akademska i politička snaga. Međutim, u Crnoj Gori takvo znanje se ne proizvodi”, navodi Dabižinović.
Korijen problema, ujkazuje, leži još dublje – u samom početku društvene organizacije koja se formirala na osnovu ženske fizičke ranjivosti.
“Ako je žena bila stalno u drugom stanju, to je značilo da nije mogla biti brza, pokretna, prisutna u javnom prostoru. Njena pozicija bila je ranjiva. Od tada pa do danas, ta ranjivost se transformisala – više nije fizička, ali jeste institucionalna i strukturalna”, pojasnila je.
Govorila je Dabižinović i o uticaju crkve u Crnoj Gori, koji je, kako kaže, oduvijek postojao, ali od 2020. godine postaje potpuno vidljiv.
“Danas imamo situaciju u kojoj se crkva javno ponaša kao politički akter. Njene izjave i postupci imaju moć da nas vrate stotinu godina unazad.
Veliki broj građana se izjašnjava kao religiozan, a među njima je najviše žena. To otvara važno pitanje – kako je moguće da žene i dalje u tolikom broju traže odgovore unutar institucije koja im ne nudi ravnopravnost, već ih često poziva na poslušnost, vraća u privatnu sferu i svodi njihovu ulogu isključivo na materinstvo?
Crkva, naravno, nije jedina institucija koja šalje poruke potčinjavanja žena i ograničavanja njihovih uloga u društvu. Ali, njen uticaj je među najjačima. Prema svim dostupnim istraživanjima javnog mnjenja, crkva u Crnoj Gori uživa visok stepen povjerenja i ima izuzetno jak uticaj na oblikovanje društvene svijesti. Njene poruke se ne samo čuju – one se slušaju.
U tom kontekstu se postavlja pitanje: gdje je alternativa? Problem je što je ta alternativna perspektiva izuzetno ranjiva. Ona se uglavnom svodi na pojedinačne glasove – na žene koje pokušavaju da odgovore sistemu kad on uzvrati udarac.
Zbog svega toga, izlazak iz trenutne situacije postaje izuzetno težak. Društveno tkivo Crne Gore je, bez pretjerivanja, razoreno - ono je rasuto, rascijepano, zapušteno. Stepen devastacije ljudske humanosti u ovom trenutku je zastrašujuće visok”, ocijenila je psihološkinja.
Patrijarhat kako je zaključila, posisamo sa majčinim mlijekom.
"Ako žena nije osviješćena, ona će ga prenijeti, a ako ste kvir identitet ili LGBTIQ ne znači da ste operisani od patrijarhata. I unutar te zajednice položaj žena je isto tako marginalizovan", zaključila je Dabižinović.
Podkast možete pogledati na linku ispod.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR