Đorđina Đina Čelebić – zaboravljena heroina

Piše: Đorđe Šćepović

Vjerujem da ne postoji stanovnik Podgorice, ali i Crne Gore, koji ne zna za Narodnu biblioteku „Radosav Ljumović“. Ako nije bio u Biblioteci, morao je čuti za nju. No, NB „Radosav Ljumović“ nije nastala ni iz čega. Ništa ne nastaje ni iz čega. I ona, kao i sve druge biblioteke svijeta, ima svoju vlastitu istoriju. Već decenijama NB „Radosav Ljumović“ najvažnija je podgorička ustanova kulture. Još od prvih i najstarijih biblioteka, među kojima je „Aleksandrijska biblioteka“ najveća i najpoznatija biblioteka antičkog svjijeta (osnovana u 3. vijeku prije n. e.), pa do danas, biblioteke su, iako tradicionalno na marginama interesovanja svake vlasti, zrcalo jednoga grada, i države. A kako se zapravo rađala ideja iz koje će nastati NB „Radosav Ljumović“.

Uz dužno poštovanje svima ostalima koji su učestvovali u zidanju podgoričkog hrama knjige, jedno ime, i jedna izuzetna žena zaslužuju poseban osvrt – Đorđina Đina Čelebić. Žena koja je najzaslužnija za osnivanje Biblioteke koja nosi ime komuniste i pjesnika Radosava Ljumovića. Crnogorca koji je poginuo u Španiji, na Aragonskom frontu kod Morelje, 4. aprila 1938. godine. Nije mnogo toga zapisano o Đini Čelebić, no ono što je Radosav Milić o njoj zabilježio u monografiji posvećenoj NB „Radosav Ljumović“, i te kako je značajno i vrijedno. I sasvim dovoljno da je ne zaboravimo.

Rad na osnivanju podgoričke biblioteke počinje ratne 1944. godine. U bombama razorenoj Podgorici. Grupa antifašista, okupljena u Propagandnom odsjeku i Kulturnoj ekipi, u okolnostima rata i opšteg haosa, prve knjige za Biblioteku traži i nalazi u ruševinama grada. Na početku, sve prikupljene knjige, kako svjedoči slikar Savo Laban, članovi propagandnog odsjeka i Kulturne ekipe čuvali su u svojim sobama. Iz ruševina su spasili „Mati“ Maksima Gorkog, pozorišni komad „Zulumćar“, nekoliko lijepo ukoričenih i očuvanih izdanja predratnog „Nolita“, a među njima i romane Džeka Londona, i knjigu „Pisaća mašina“.

A onda, kako kazuje Laban, s njima počinje da radi „drugarica po imenu Đina“. Knjige iz svojih soba odlučuju da predaju Đini Čelebić, i tako je u jednoj od prostorija nekadašnjeg bioskopa „Kultura“ počela s radom Biblioteka. Svi oni nastavili su da tragaju za novim knjigama, a onda bi ih donosili „drugarici Đini“, koja je posvećeno i neumorno radila na stvaranju Biblioteke. Nakon odlaska Kulturne ekipe, Đina Čelebić ostaje sama u zgradi „Doma kulture“. Knjige pronađene na zgarištima i u ruševinama, nalaze utočište u Gradskoj biblioteci. Đorđina Đina Čelebić u Biblioteci ostaje od 15. juna 1945. do 1. januara 1948.

U Biblioteci se, uprkos tek svršenom ratu, odvija i kulturni život, te tako u jednom književnom događaju učestvuje i slavni crnogorski pisac Mihailo Lalić. Đina Čelebić prvi je upravnik Biblioteke. Bila je i upravnik i bibliotekar. Radila je sama, nabavljajući, sređujući i izdajući knjige čitaocima. Osim njenih izuzetnih zasluga za stvaranje NB „Radosav Ljumović“, Đina Čelebić je prva žena novinar u Podgorici. Nakon odlaska iz Biblioteke 1948, Đina Čelebić posvetiće se novinarstvu, i u „Pobjedi“ će provesti više od trideset godina. 1980. za svoj novinarski rad dobija nagradu „Moša Pijade“, najznačajnije jugoslovensko priznanje za novinarstvo.

Đina Čelebić zadužila je i crnogorsko bibliotekarstvo i  novinarstvo. Bez buke i bez ambicije da je neko za sve to nagradi. Treba imati na umu da je Biblioteka nastala iz zgarišta, iz ruševina, u kojima su dobri i posvećeni ljudi tražili knjige koje su odoljele vatrama rata i razaranja. Kultura je, ipak, preživjela bombe. Ali, da li bi sakupljene knjige preživjele i svoju svrhu našle na policama Biblioteke da nije bilo Đorđine Đine Čelebić?

(U saradnji sa Ministarstvom kulture i medija Antena M je pokrenula projekat sa ciljem zaštite prava žena i unaprjeđenja rodne ravnopravnosti, te borbe protiv seksizma.

Ovim projektom pod sloganom "Jaka žena, jaka država", teži se osvješćivanju javnosti o značaju prava žena.)