Psihološki efekti razvoda mogu se različito odraziti na djecu. Posljedice nefunkcionalnog braka osjećaju se u funkcionisanju cijele porodice. Roditelji mogu misliti da su djeca mala, i da zbog toga ne shvataju šta se dešava oko njih, međutim ona vrlo dobro osjećaju odnos svojih roditelja.
O tome kada reagovati i na koji način postupati sa djecom u procesu razvoda razgovarali smo sa psihološkinjom i porodičnim psihoterapeutkinjom Ana Golubović Popović.
Golubović Popović je istakla kako je ozbiljan problem kada dijete u procesu razvoda dobije ulogu saveznika jednog od roditelja, te da to ozbiljno narušava emocionalnu sigurnost djeteta i njegov identitet.
ANTENA M: Kako biste definisali "emocionalno nezrelo dijete" i po kojim se pokazateljima može prepoznati?
GOLUBOVIĆ POPOVIĆ: Dijete u određenom uzrastu pokazuje manju kontrolu impulsa i manje sposobnosti regulacije emocija. Problem nastaje kada dijete ne umije ili ne uspijeva da imenuje emociju i ne nalazi socijalno prihvatljiv način da izrazi svoje emocije.
ANTENA M: Koliki je uticaj naslijeđenih predispozicija u odnosu na uticaj porodičnog okruženja u razvoju emocionalne inteligencije?
GOLUBOVIĆ POPOVIĆ: Porodično okruženje igra važnu ulogu, porodica je primarni faktor jer svako dijete emocionalne obrasce stiče u porodici: sigurnost, vezivanje, osjećaj vrijednosti. Kako dijete raste, razvija se i pripada određenim grupama, kvalietet porodice utiče na emocionalni razvoj. Postoji sekundarna uloga to je odlazak u vrtić i školu, najvažniji period je period adolescencije jer vršnjaci postaju centralna referntna grupa za razvoj”.
ANTENA M: Što se događa kada roditelji potiskuju djetetove emocije ili šalju poruku da "ne smije" osjećati određene stvari?
GOLUBOVIĆ POPOVIĆ: Ukoliko se iz nekog razloga djeca uče da potiskuju emocije to može napraviti ogromnu grešku. Ako se takav obrazac prihvati od strane djeteta kao nešto normalno, emocije će potiskivati u raznim životnim situacijama.
Mi u narativu imamo to da muškaraci ne plaču, samim tim dječacima se šalje poruka kako ne treba da pokazuju osjećanja, što ga dalje uči da negira autentični doživljaj, a kada se negira autentični doživljaj dolazi do rigidnih obrazaca ponašanja i slično.
ANTENA M: Da li se taj narativ da "muškarac ne plače", mijenja sa novom generacijom roditelja?
GOLUBOVIĆ POPOVIĆ: Roditeljstvo je vještina koja se uči. Postoje razne škole koje mogu pomoći roditeljima da određene probleme prevaziđu, ali i da djeluju preventivno.
ANTENA M: Kako učiti dijete samokontroli– što znači “prepoznati emociju, postaviti granicu i ponuditi alternativu”?
GOLUBOVIĆ POPOVIĆ: Samokontrola se uči tokom razvoja. Mi kao roditelji nekad i nesvjesno kažemo nešto što će dijete teško da prihvati, a zapravo ono uči iz posmatranja. Ukoliko roditelj svaki put kaže, primjera radi "hvala" ili "izvoli" dijete će taj model ponašanja prihvatiti, kasnije ga i primjenjivati.. Neophodno je da roditelj pruži mogućnost djetetu da pokazuje svoje emocije, a za to je potrebno da sam roditelj zna prepoznati svoje emocije..
ANTENA M: Kako djeca obično prolaze kroz emocionalne faze prilikom razvoda i koliko dugo te faze mogu trajati?
GOLUBOVIĆ POPOVOĆ: Ovo je tema koja je kompleksna. Zavisno od uzrasta djeteta, roditelja, roditeljskog stila i preuzimanja uloge roditelja. Postoje trajne i privremene uloge u životu. Uloga roditelja je trajna, ali uloga partnera je privremena, što znači da ako smo sada u braku ne znači da ćemo to biti do kraja života, jer svakako može doći do razvoda.
U praksi se dešava da bračni partneri ne razlikuju uloge, i usljed takvog miješanja dolazi do drugačijih obrazaca ponašanja koji dovode do određenih posljedica u razvoju samog djeteta. U konfliktnim i manipulativnim obrascima razvoda kritične faze traju godinama i u većini slučajeva dovode do hroničnih posljedica u razvoju djeteta.. Djeci je uvijek potrebno da čuju od roditelja šta se desilo. Treba im reći da nisu kriva i treba izbjegavati loše komntare o onom drugom roditelju. Ozbiljan problem je kada dijete u procesu razvoda dobije ulogu saveznika jednog od roditelja, to ozbiljno narušava emocionalnu sigurnost djeteta i njegov identitet. I to se kasnije ispoljava u ponašanju djeteta.
ANTENA M: U kojim situacijama je važno uključiti stručnjake mentalnog zdravlja tokom ili nakon razvoda?
GOLUBOVOĆ POPOVIĆ: Prevencija je uvijek neophodna, međutim u ovakvim slučajevima roditelji se obraćaju tek kada nastane problem..
ANTENA M: Postoje li dugoročne posljedice razvoda za društveni status djeteta, na njihove partnerske odnose kasnije u životu?
GOLUBOVIĆ POPOVIĆ: Razvod roditelja svakako povećava rizik od nesigurnosti u partnerskim odnosima, međutim nije uvijek tako, ukoliko roditelji zadrže međusobno poštovanje i saradnju dijete može izgraditi veću otpornost i zrelost..
ANTENA M: Kako zakonodavstvo i praksa tretiraju slučajeve manipulacije djetetovim pravom na kontakt s jednim roditeljem i kakve promjene bi bile korisne?
GOLUBOVIĆ POPOVIĆ: U većini zakonodavnih sistema postoje okviri zaštite djeteta na kontakt, ali praksa često ne ide u korak sa psihološkim potrebama, tako da često zbog zloupotrebe jednog roditelja nije omogućen kontakt sa onim drugim roditeljem.
Ono što bi bilo korisno jeste prevencija u smislu edukacije roditelja u fazi razvoda kako bi naučili da na adekvatan način znaju, razumiju i zaštite interese djeteta. Zaista je potrebna podrška roditeljima u smislu savjetodavnog rada ili terapije..
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR