Otvoreno pismo upućeno MPNI: U državnim školama vlada rasulo

Roditelj i prosvjetni radnik, Jelena Radonjić, prof., uputila je otvoreno pismo Ministarstvu prosvjete i inovacija, a prenosimo ga integralno.

Poštovani nadležni za prosvjetu, 

Čitam ovih dana zatvarate škole sa predznakom “međunarodni” zbog, uglavnom, većeg broja upisanih đaka nego što je licencom dozvoljeno, zbog većih školarina nego što je navedeno u licenci, zbog neadekvatnog kadra ili zbog toga što program privatnih škola nije kompatibilan sa crnogorskim te djeca, posle završene srednje međunarodne škole ne mogu nastaviti školovanje na crnogorskim univerzitetima.

Podsjetila bih vas da u našim državnim školama vlada, u najmanju ruku, rasulo.U odjeljenjima je čak trideset i više učenika, što je, složićete se, kao prosvjetni eksperti, najveći problem naše prosvjete. Ko god je, makar na kratko, radio kao prosvjetni radnik zna da sa trideset đaka u učionici nema ne kvalitetnog, nego nema nikakvog rada. Potrebno nam je više škola i predškolskih ustanova, kako bi se postojeće rasteretile. Tako da zamjerati drugima i pozivati na zakon čini se kao dvostruki aršin. 

Što se tiče teme profesorskog kadra, na koju podsjećate međunarodne škole da im je problmatična, podsjetiću vas da vaši profesori, neki upitnog iskustva i kvalifikacija,  ne drže redovno nastavu, da djeca često u toku dana nemaju po dva, tri časa, jer su profesori odsutni zbog sunca, kiše, seminara i ličnih potreba, bez da rukovodioci obrazovnih ustanova obezbijede makar zamjenu, a ako je i obezbijede, djeca gledaju u telefone čitav čas jer zamjena je tu samo da djeca ne bi bila sama u učionici, dok je na birou armija profesora koja bi rado - makar i na zamjeni radila čas, dva. Časovi se gube bez da se makar ponovi staro gradivo, jer djeca ni njega ne znaju dobro. 

Zbog takve nastave roditelji djece koja i hoće da uče, samo nema ko da ih uči, plaćaju velike sume privatnim tutorima da rade sa djecom ono što bi trebalo profesori u školi.Neki profesori, čast izuzecima, ne ustaju sa stolice cijelog časa, djeci i ne predaju, već im samo pokažu stranu u knjizi gdje se nalazi materija i podrazumijevaju da će oni to sami kući. Lekcije se preskaču, a samovolja i nerad idu do te mjere da se pismeni zadaci pregledaju na času za vrijeme kada bi profesor trebalo da predaje djeci a ne da posao, koji se radi u okviru vannastavnog dijela radnog vremena profesor obavlja na času, u vremenu predviđenom za predavanje. 

O upotrebi mobilnih telefona i opštem haosu po pitanju discipline ne moramo posebno ni pričati, dovoljno smo informisani putem društvenih mreža i kratkih video uradaka u kojima vidimo da čas u srednjim školama više liči na kazneno-popravni dom u kome štićenici, u odsustvu vaspitača agresivno nasrću jedni na druge, a profesore ignorišu, kao da nisu u učionici, u najboljem slušaju, ili se sa njima verbalno obračunavaju. 

I ono najvažnije - program u našim školama je od prije pedeset godina, nefunkcionalan i neprimjenjiv za današnje vrijeme i generacije. Zato smo tako loši na PISA i svakom drugom testiranju. Nacionalni Plan i program za osnovne i srednje škole nije kompatibilan sa savremenim svijetom i vremenom koje našoj djeci dolazi. Ovakvim planom i programom spremamo ih za prošla vremena a ne za budućnost. Tako da naša djeca neće biti kompatibilna, kada završe srednju školu sa svijetom koji ih okružuje, čak i ako završe crnogorske univerzitete, a ne sa zajednicom u kojoj stasavaju, jer će biti na birou za nezaposlene. Nesrazmjer između upisne politike na našim univerzitetima i tržišta rada je do te mjere nepodnošljiv da naši svršeni pravnici, ekonomisti, profesori i mnogi drugi akademci sjede bez posla sa diplomom u džepu ili rade kao konobari i ostalo uslužno osoblje. Statistika sa biroa za nezaposlene je neumoljiva. 

Uvidjevši to, roditelji, koji su upisali djecu u privatne škole traže izlaznicu iz ovog i ovakvog obrazovnog sistema. Umjesto što zatvarate privatne škole bolje bi bilo da pošaljete dva tri eksperta da prepišu njihov program. Tamo imaju i biznis i ekonomiju, ne opterećuju se istorijom i ko je kome “odsjekao glavu” već istoriju uče u mjeri i iz ugla ekonomskih tokova skretanjem pažnje djeci na činjenicu da su svi ljudski sukobi ekonomski motivisani i da je ljudska priroda koruptivna bez romantiziranja nacionalne prošlosti. Nemaju vremena time da se bave, stižu novi izazovi - veoma brzo. 

Kada je moj sin tražio od radnice u jednoj podgoričkoj školi sapun da opere ruke u toaletu, ona se grubo našalila i poručila mu da će specijalno zbog njega direktorki tražiti da nabavi tečni sapun za toalet. Ironija je povrijedila dijete u mjeri da je tražio da ide u drugu školu jer nije normalno da nemamo elementarno - tečni sapun za pranje ruku u toaletu u jednoj od najvećih osnovnih škola u glavnom gradu. Šta dalje reći ...