Otpor danas nije politički hir, već pitanje ljudskosti, jedna je od ključnih poruka emisije Građanski ugao, koju realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO) na TVE. O građanskom otporu u savremenim autoritarnim društvima, studentskim protestima u Srbiji, potestima građana u Crnoj Gori i dubokim političkim i društvenim krizama u Bosni i Hercegovini, sa Zvezdanom Kovač, direktoricom za strategiju i komunukacije u CGO-u, razgovarale su Paula Petričević, filozofkinja, publicistkinja i aktivistkinja iz Kotora, Ana Mirković, psihološkinja i izvršna direktorka Instituta za digitalne komunikacije iz Beograda, i Vildana Selimbegović glavna i odgovorna urednica Oslobođenja iz Sarajeva.
Komentarišući proteste u Srbiji, Ana Mirković je istakla da se računalo s tim da će iscrpljivanje i odugovlačenje obeshrabriti tu mlade ljude i građane i građanke Srbije koji danas u javni prostor unose druge vrijednosti i drugačiji jezik.
“To je nešto što pruža izvanrednu nadu u vremenu kada prostora za nadu zapravo ima malo. Što više znamo o sadašnjem momentu, sve nas više obeshrabruje, ali, istovremeno, kada vidite da se iz sredine koja je djelovala kao da je odustala od sebe desi nešto potpuno neočekivano, shvatate da se dogodila ozbiljna promjena”, rekla je Mirković.
„Ja mislim da je otpor stvarno pitanje mentalnog zdravlja danas, mentalne higijene i da je nepristajanje na ono što nam se dešava i test ljudskosti, test ličnosti“, naglasila je Mirković, u osvrtu na proteste kroz prizmu mentalnog zdravlja i psiholoških obrazaca autoritarizma.
Posebno je izdvojila trenutak kada su studenti poručili predsjedniku Srbije „nisi nadležan“. „To je ključno. Tada su potpuno dekultivisali njegov kult ličnosti“, pojasnila je ona.
„Mi imamo čovjeka koji je jako netolerantan, pun agresije i gnjeva. To je nepodnošljiva, patološka mržnja prema svakom ko ne podržava taj toksičan režim,“ navela je dalje opisujući ličnost predsjednika Srbije.
Mirković je ukazala i da novi studentski pokret ne liči na prethodne i da je to generacija koja ne voli vođe. Navela je i da tokom studentskih marševa nije primijetila nijednu konfliktnu situaciju.
„Nijedan neprimjerni ton glasa. A toliko brige, toliko nježnosti, toliko ljubavi i empatije,“ opisala je atmosferu koja je pratila te marševe.
Govoreći o pokretu Kamo śutra, Paula Petričević je istakla da je jako teško da budu uspješni oni protesti koje ne podrži dovoljan broj istrajnih ljudi.
„Krenulo je spinovanje, krenulo je targetiranje“, rekla je ona, dodavši da ima utisak da se politički život u Crnoj Gori, osim onoga što se dešava iza zatvorenih vrata, svodi na notorni PR.
„Oni su bili etiketirani kao podržavatelji svrgnutog režima, DPS-a, politikanti, balavci, itd. Potrebna je ozbiljna snaga i izdržljivost da se ta vrsta povlačanja po medijskom blatu izdrži, preživi,“ navela je Petričević, naglašavajući da postoje oni koji tu priču nastavljaju.
„To su oni koji nijesu dovoljno vidljivi u crnogorskoj javnosti - a to su porodice, stradalih ljudi i djece, građani i građanke Cetinja,“ pojasnila je ona.
Petričević je kritikovala institucionalni odnos prema protestima.
„Umjesto da razmotrite ono što vam ljudi svojim tijelima poručuju, vi prijetite da će način njihovog otpora biti kriminalizovan. Vi ženi koja je izgubila i sina i unuka kažete - vi namjerno opstruirate turističku sezonu u Crnoj Gori. To je baš degutantno“, rekla je Petričević.
Dodala je da je društvo dugo navikavano na mržnju i revizionizam.
„To su sve elementi klime koja kreće od relativizacije preko revizionizma do prekrajanja istorije i onda se ide uvijek korak dalje,“ naglasila je ona.
Petričević je posebno istakla ulogu obrazovanja.
„Ja radim i u školi kao profesorica filozofije. Obrazovanje nam je jako važan element. Ali, obrazovanje koje će prestati da bude autoritarno i koje će omogućiti da iz tih institucija izađu ljudi koji kritički misle,“ ocijenila je ona.
Govoreći o suštini autoritarnog upravljanja u regionu, Vildana Selimbegović istakla je da se iza „velikih patriotskih priča“ vrlo često kriju lični interesi i materijalna korist.
„Sve velike priče svih velikih patriota i velikih ljubavi prema državi uvijek su bile pare“, kazala je Selimbegović.
„Kad podvučemo crtu, vidimo da se te naše autoritarne vođe bore za svoju braću, za svoje jarane, one najuže, za svoju porodicu. Otkud političari koji imaju prosječne plate, kakve imaju, po Budimpeštama, po Beogradima, po Barovima, po Kotorima, po Neumima, po Makarskoj?“ upitala se Selimbegović i ustvrdila da promjene ne dolaze iz političkih elita, već od građana.
„Naravno, promjene nema bez političke volje, ali u pitanju je volja građana, volja ovih studenta, volja te djece“, kazala je ona.
Govoreći o situaciji u BiH, upozorila je da se posljednjih godina ponovo pojavljuju prijetnje koje podsjećaju na ratni period.
„To su secesionistički zahtjevi Milorada Dodika, njegove prijetnje evropskom putu Bosne i Hercegovine, sve ono što se nama dešavalo, što je zemlju dovodilo bukvalno na ivicu protjerivanju stranih diplomata“, kazala je ona, podsjećajući i na slučaj protjerivanja njemačke ministrice iz Republike Srpske.
„Znate, za razliku od Srbije koja ima jednog Vučića, mi smo imali tri komada. Kod nas je Dodik bio specifičan i on je zaista u toj trci pokazao i dokazao, a i sudski je dobio potvrdu, da je najgori“, rekla je Selimbegović.
Komentarišući pokušaje organizovanja građanskih protesta u BiH, ocijenila je da su oni nailazili na prepreke zbog složenog političkog sistema.
„Ti naši građanski plenumi nijesu dugo izdržali, između ostalog, zbog tog komplikovanog bosanskog uređenja, da ne kažem načina na koji se nacionalisti bore“, zaključila je ona.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR