Srbi se međusobno optužuju: Ko sa Milom pravi raskol u SPC?

Svaki put, a gotovo uvijek je to usred predizborne kampanje, kada treba da popravi rejting, a po nalogu marketinških stručnjaka, Vučić s terase Predsjedništva poziva Patrijarha upomoć, a ovaj se brže bolje stvori na Andrićevom vencu, gdje ih već čekaju spremne kamere i napisane izjave za javnost – piše Mlađan Đorđević, srpski političar blizak Amfilohiju Radoviću.

Đorđević je sekretar Državnog savjeta Srbije za Srbe u regionu (2008-2012), bio je svjetnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, a 2010. su objavljene činjenice da je bio glavni opertaivac zadužen za finansijsku i marketinšku podršku prosrpskoj opoziciji u Crnoj Gori.

Kasnije je formirao organizaciju Srpski kod, blisku vladajućim strukturma u Rusiji, sa programom “očuvanja srpskog identiteta i zaštite srpskog naroda na jedinstvenom kulturnom, političkom i duhovnom prostoru Srbije, Crne Gore i Republike Srpske i ostalim djelovima Balkana”.

Sada je blizak srpskom opozicionom političaru Draganu Đilasu.

U autorskom tekstu o manipulacijama u i oko SPC, objavljenom na portalu “Politikon”, Mlađan  Đorđević piše:

“Tako je bilo i ovog puta, na zakašnjeloj konferenciji za medije povodom hapšenja vladike Joanikija i osmorice sveštenika u Nikšiću. I sada su bile jasno podijeljene uloge: Vučić je biranim riječima, pažljivo vodeći računa da nijednom ne spomene svog prijatelja Mila, izrazio zabrinutost, osvrnuo se na predstojeći popis u Crnoj Gori i, naravno, obećao novac za srpske institucije tamo, a i za završetak izgradnje hrama Svetog Save, po ko zna koji put.

Patrijarh se melanholično prisjetio da je Srbima u Crnoj Gori bilo lakše i pod osmanskom vlašću, i pod komunistima, i pod ustaškom vlasti u NDH i iskoristio priliku da zamoli Vučića, nosioca ordena Svetog Save, da zaštiti Srbe, što ovome nikad nije teško, jer osim njega niko drugi o Srbima ni ne brine, ma gdje oni živeli – u Srbiji, regionu ili dijaspori. Zato ga je, po Patrijarhovim riječima, sam Bog nama i poslao.

Skromni, kao i uvijek, najveći među Srbima, reče da će uvijek biti uz svoj narod i da neće dozvoliti nove Oluje i progone srpskog življa na balkanskim prostorima. Obojica u tih par minuta aboliraše i ustaški genocid u NDH, stradanja nekoliko stotina hiljada Srba, Jevreja, Roma, kao i akciju etničkog čišćenja 1995. godine, kada je proćerano još nekoliko stotina hiljada Srba iz Hrvatske. Izjednačavanje ovih zločina s položajem Srba u Crnoj Gori, koji zaista jeste težak, u najmanju ruku je neljudski prema svim žrtvama i potomcima stradalih u ovim tragičnim događajima. Vučić to radi svjesno kako bi u izbornoj godini pomogao sebi, ali i svom starijem bratu Milu Đukanoviću, dajući mu opravdanje da optužuje Srbiju i SPC za nekakvu udruženu zavjeru protiv crnogorske države”.

“Pitanje je zašto patrijarh Irinej pristaje da bude dio Vučićeve predizborne kampanje i (ne)svjesno mu pomogne u njoj. Da li je svjestan da ovakvim izjavama stvara problem vjernicima Mitropolije cnogorsko-primorske i eparhijama SPC u Crnoj Gori”, piše Đorđević.

“Tako, recimo, (Irinej) nije čuo da je Vučić Briselskim sporazumom 2013. de facto priznao Kosmet, već ga je doveo da izdaju predstavi i pokuša da opravda Saboru SPC. Kasnije ga je, u jeku Vučićevog plana o razgraničenju i podjeli Kosmeta, bodrio riječima da se bori kao lav, pa ga još i odlikovao i ponovo pozvao da bude gost na Saboru SPC i pored otvorenog protivljenja velikog broja episkopa.

Patrijarh Irinej očigledno ne vidi ili svjesno žmuri na činjenicu da je svako od vladika, sveštenika ili monaha koji se usprotivio neviđenom Vučićevom planu o razgraničenju i podjeli, a golim okom vidljivoj izdaji, bio od strane režimskih medija čerečen, satanizovan i oklevetan. Primjeri mitropolita Amfilohija, vladika Teodosija, Grigorija, Maksima, Irineja Dobrijevića ili Atanasija, kao i igumana Save Janjića to dokazuju. Najagresivniji u ovim napadima je Vučićeva desna ruka, Nikola Selaković, koji je ujedno i vođa neformalne grupe koja upravlja SPC, a koju, osim njega, čine još patrijarhov vikarni vladika i svemoćni lični sekretar Njegove Svetosti.

Ne postoje primjeri u modernoj istoriji SPC da se jedna stranačko-interesna grupacija tako brutalno miješala u unutrašnje stvari jedne od najvažnijih institucija srpskog naroda. Njegova Svetost ne čuje i ne vidi apele potpisane od strane desetine najuglednijih episkopa za vanrednim održavanjem Sabora o Kosovu i Metohiji još od 2018. godine, kao i apel Episkopskog savjeta u Crnoj Gori za održavanjem istog o položaju naše Crkve u CG. Takvo ponašanje patrijarha Irineja ne iznenađuje, pošto on već godinama ne saziva ni obavezan prema kanonima drugi jesenji Sabor, čime je faktički uzurpirao pravo na njihovo sazivanje. Njegova Svetost ne vidi i ne čita pisma umirovljenog vladike Atanasija Jevtića, koji ga javno upozorava da podrškom Vučiću on zapravo podržava izdaju Srbije i Kosmeta.

Daleko mu je, ne vidi i ne čuje ništa o dešavanjima na Bogoslovskom fakultetu, mada u nekima lično učestvuje: od smjene dekana do otpuštanja uglednih profesora i progona vladike Maksima...

Od puno obaveza nije stigao da pročita, pokuša da razumije ili, ne daj Bože, primi predstavnike srpske opozicije i naroda i da od njih čuje razloge za nezadovoljstvo, kao i njihovu zabrinutost za dešavanja na Kosovu i Metohiji. Uručuje orden raznim nedostojnim ljudima, od JUL-ovca Vulina do Informer-ovca Vučićevića”.

“Nije mu poznato”, nastavlja Đorđević, “da je u Srbiji ukinuta demokratija jer nema slobodnih izbora, da se čitava zemlja pretvorila u rijaliti. Tužna je činjenica da ne vidi da su crkve u Srbiji prazne, a da su porodične i tradicionalne vrijednosti, koje bi Crkva trebalo da čuva i njeguje, izvrgnute ruglu. Pita li Irinej nekad Vučića zašto za osam godina apsolutne vlasti nikada nije zvanično posjetio Crnu Goru, a bio je bezbroj puta u Albaniji? Da li mu je ikada zatražio objašnjenje šta je htio da kaže izjavom da je Crnogorska crkva i de fakto i de jure bila autokefalna i prije proglašenja nezavisnosti 2006. godine?”

“Može biti da Njegova Svetost ne zna, a možda i svjesno previđa činjenicu da je Vučić došao na vlast zahvaljujući svestranoj novčanoj i logističkoj podršci Mila Đukanovića.

Zato ovim putem molim Patrijarha Srpskog da više ne traži od Vučića da štiti interese Srba u Crnoj Gori. Istorija je pokazala da tamo gdje je ova radikalsko-julovska klika branila naš narod – njega više nema”, navodi između ostalog Đorđević.

***

Njemu je odgovorio Marko Đurić, potpredsjednik Vučićeve stranke:

“Mlađan Đorđević i devizni milioner Dragan Đilas svakodnevno kleveću predsjednika (Vučića) i njegovu porodicu. Međutim, Đilasov savjetnik Đorđević, za potrebe tajkunove politike, vrijeđa i patrijarha SPC. Ovime Đilas i Đorđević pokazuju da nema nijedne institucije ili svetinje koju nijesu spremni da pokušaju da izlože kampanji mržnje i uvreda”.

“Đorđević čak i SPC doživljava samo kao jedan od sefova koje treba obiti kako bi se namirilo pohlepno vlastoljublje kamarile okupljene oko Dragana Đilasa”, tvrdi Đurić, a prenosi portal “Nova srpska politička misao”.