Ćulibrk pretukao ženu? Iz SPC najavljuju tužbu za klevetu

Beograđanka se obratila redakciji srpskoga portala „N1” i juče ispričala da je bila žrtva i verbalnoga i fizičkoga napada Jovana Ćulibrka, episkopa pakračko-slavonskoga SPC.

Napad se, tvrdi, dogodio u stanu njezine prijateljice u Beogradu početkom decembra prošle godine, pošto je Ćulibrka provociralo pitanje vezano za upotrebu kašičice tokom pričešča u doba koronavirusa. Pošto je počeo da viče, ona se Ćulibrku izvinila i povukla pitanje, ali njegov bijes je postajao sve veći i završio se – fizičkim napadom na nju.

Ova Beograđanka, koja je željela da ostane anonimna, a njezina je izjava zabilježena TV-kamerom sa zatamljenim likom, kazala je da je tužilaštvo ODUSTALO od gonjenja Ćulibrka, karakterišući njezine tjelesne povrede kao lake, a da je u policiji – NESTAO zapisnik o tom slučaju.

Kako je objavljeno, jedan dio napada Ćulibrka na ženu je SNIMLJEN kamerom na mobilnome telefonu – na snimku se vidi Ćulibrk u mantiji, čuje se njegov prijeteći glas, a žena vršiti. Takođe, Beograđanka o svojim tjelesnim povredama ima MEDICINSKU DOKUMENTACIJU.

Sve se, ispričala je, dogodilo kod prijateljice u stanu, koja je popadija, ujedno je i zaposlena kod Ćulibrka. Tog dana išla je kod te popadije u goste, najavila se i nije bilo riječi da će doći Ćulibrk.

U jednome trenutku došao je Ćulibrk u stan nenajavljen, obučen u mantiji – imao je, kaže, običaj da tako bane, znala ga je od ranije. Povela se priča o epidemiloškim mjerama u SPC. Pitala je, „bez ikakve osude i stava”, koja je politika SPC vezana za upotrebu kašičice tokom pričešća? „Nijesam vjernik, ne idem na pričešćivanje, on to zna i nije to osudio nikada prije u kontaktima“, navodi.

Poslije tog pitanja, kaže, nastaje problem. Ćulibrk je počeo da viče na nju da mu je „dosta svih koji napadaju njega i SPC”, priča sagovornica „N1".

U stanu su se nalazili: beba od četiri mjeseca i još dvije odrasle žene. Ćulibrk je „bez obzira na izvinjenje i riječi da povlačim pitanje nastavio da viče na mene. Njegov bijes eskalira u roku od par sekundi. Kreće da širi ruke, da mlati rukama. I u jednom trenutku – ja sam śeđela na kauču – on je skočio na mene i POČEO DA ME BIJE”.

Objašnjava što se dalje dogodilo:

„BIJE ME otvorenim šakama, zatvorenim šakama, PO LICU, PO GLAVI, PO TJEMENU, PO LEĐIMA. I u tom udaranju me GURNUO NA POD. Srećom što nijesam udarila glavu. Nastavio je da me ŠUTIRA. Poslije sam dobila OGROMAN HEMATOM, koji je mjesec dana trajao. I dan-danas s tim imam problem. To je bio JAK UDARAC koji se završio rupturom mišića”.

„Pokušala sam da se branim, da se odgurnem unazad laktovima, svjedoci su pokušali da me odbrane. U jednom trenutku se (Ćulibrk) smirio. Ja sam ustala i pokušala da uzmem mobilni telefon da pozovem pomoć, da pozovem policiju, pokušam da uključim kameru. Ali kad sam uzela mobilni, shvatio je šta hoću da uradim i krenuo je NOVI NAPAD NA MENE – UDARANJE, GURANJE, pokušaj otimanja telefona i razbijanja na pod. Telefon je polećeo u vazduh i srećom i igrom slučaja se uključila kamera. Tako da je SNIMLJEN DIO KAD ON VIČE NA MENE – VIDI SE MANTIJA, NJEGOV LIK, JA TU VRIŠTIM JER JE NASTAVIO DA ME UDARA“, priča sagovornica „N1”.

Dodaje da je Ćulibrk pokušao da je ućutka: „Vikao je: ‘ŠUTI! ŠUTI!’ Njegov glas je vrlo prepoznatljiv i svako ko ga je čuo ikada zna o kome se radi“.

„On se u jednom trenutku izduvao, kad me je DOVOLJNO IZLUPAO i samo se okrenuo i otišao“, kaže.

Nastavlja da je isto veče otišla u policiju da prijavi napad, a ispred zgrade su bili njeni prijatelji i muž. „Ja imam svjedoke koji su krenuli sa mnom u policiju“, rekla je. U policiji je, priča, bio šef noćne službe, izuzetno ljubazan, tu je potpisala silne primjerke zapisnika o događaju, a kad kad joj je pružio njen primjerak, bila toliko potrešena da je izašla iz prostorije i nikad ga nije uzela.

Otišla je u Klinički centar da se uradi izvještaj o povredama, to je potrajalo. Śutra ujutru ponovo odlazi kod ljekara, jer se u međuvremenu POJAVIO OGROMAN HEMATOM. Kada je došla ponovo u policiju, po primjerak zapisnika, kaže da je bio haos u arhivi, čovjek koji tu radi se razboljeo od korone, pa su joj rekli da po zapisnik dođe za dva dana.

„Sljedeći put kad sam otišla nijesu mogli da nađu zapisnik pod djelovodnim brojem i kada su čuli o čemu se radi rekli su: ‘Aha, postoji poseban folder kada se dese takve situacije’. Kazali su da su ga poslali tužilaštvu i da je odbijeno gonjenje po službenoj dužnosti“, kaže Beograđanka.

U tužilaštvu joj je rečeno da su njene povrede okarakterisane kao lake tjelesne povrede i da se NAPAD NIJE DESIO NA JAVNOME MJESTU – te da NEĆE GONITI Ćulibrka po službenoj dužnosti. Rekli su joj i da može da podnese samo privatnu krivičnu tužbu.

„Nikada nijesam došla do svoga primjerka zapisnika“, kaže. „Vjerujem da se u policiji svašta dešava, da im nije prvi put da im dođe neko kao ja, niti im je prvi put da je u pitanju poznato lice. Vjerovatno imaju načine na koji ‘sortiraju’ takve slučajeve. Moj advokat mu je (Ćulibrku) poslao dopis da se vide, da se javno izvini meni za nanijetu duševnu bol i fizičke povrede“.

Dodala je i da su sa Ćulibrkove strane poslali advokaticu koja je „došla poprilično zbunjena, sa konfuznim pričama i rekla da vladika u suštini negira da ju je napao, a priznaje da je vikao na mene i da sam ga provocirala“.

Sagovornica „N1” navodi i da je podnijela krivičnu prijavu protiv Ćulibrka, da ne traži novac, niti da on ide u zatvor, niti da bude razriješen sa mjesta episkopa – ali da vapi za izvinjenjem.

Dodaje i da njezina prijateljica i dalje radi za Ćulibrka, da su se dopisivale danima posle toga dodgađaj. „On je izmaltretirao i mene i ljude u stanu, to je agresija koja je preoplavila čitavu porodicu. Njezin muž je sveštenik takođe, radi za njega (Ćulibrka). Imam prepisku, ona kaže da neće biti najbolji svjedok u cijeloj priči jer takve osobe od koje zavisite finansijski i od kojih zavisi porodica… s te strane to apsolutno razumijem“, rekla je.

I druga žena koja je bila u stanu je prekinula kontakt sa njom. „Bila mi je poput setre. Nadam se da će ipak stati na stranu istine. Ne znam kako će se interpretirati njihove izjave, ali spremna sam da idem i na poligraf“.

Sagovornica „N1” ocjenjuje da bi, da je udario bilo ko drugi – on bio procesuiran i priveden makar na razgovor. Navodi dalje da su poslije događaja uslijedili problemi psihičke prirode, strah da izađe na ulicu, budila se u toku noći, stalno su joj se u glavi vrćele slike kako je Ćulibrk tuče.

„Ne samo da sam prošla kroz fizičko maltretiranje od strane nekoga ko je duhovnik, ośećala sam se i poniženo – naročito na kraju kada je rekao: ‘NEMOJ DA SAM TE ČUO DA SI NEŠTO SPOMENULA I DA SI PRIČALA OKOLO!’ U tom trenutku sam shvatila svu težinu toga što je on uradio i njegove pozicije i NJEGOVIH ODNOSA KOJE IMA SA RAZLIČITIM STRUKTURAMA“, kaže.

O razlozima zbog kojih želi da ostane anonimna, sagovornica „N1” kaže: „S jedne strane sam se pojavila ‘u sijenci’ upravo zbog toga – jer želim da se moj glas čuje, ali ne želim da me javnost na ulici stigmatizuje. Situacija u zemlji je takva da žene koje progovore i kažu nešto protiv ljudi na položaju, ljudi koji imaju konekcije, budu javno osuđene“.

Poslije objavljivanja ovoga intervjua na „N1”, Eparhija slavonska Crkve Srbije i Jovan Ćulibrk objavili su da negiraju navode Beograđanke i da će podnijeti tužbu za krivično djelo protiv časti i ugleda.

Ranije krivične tužbe protiv srpskih episkopa – uključujući i za pedofiliju – nikad nijesu završile pravosnažnim osuđujućim sudskim presudama.

 Osim za krivična djela, zataškavane su i gej-afere srpskih epikopa, nedostojne po crkvenim pravilima, poput one s Vaslijem Kačavendom u glavnoj ulozi. Kačavenda od Patrijaršije Srbije nikad nije ni raščinjen.

Jovan Ćulibrk je započeo karijeru u SPC kao klirik Mitropolije crnogorsko-primorske. Nedavno je, u prisustvu Joanikija Mićovića, služio liturgije u Dajbabama i Ostrogu.