Priredio: V.J.
Antiohijska patrijaršija sazvaće svoj Sinod da bi odlučila o pozivu vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja da učestvuje u radu (sinaksisu) Pentrahije, koja bi razmotrila prilike, uključujući i sankcije, povodom nekanonskoga upada Ruske pravoslavne crkve u Afriku.
To je, prenosi službeni sajt Antohijske patrijaršije (antiochpatriarchate.org), sopšteno nakon što je njezin poglavar, patrijarh Jovan Jazidži (67), proteklih dana u svojoj rezidenciji u Balamandu, stavropigijalnome manastiru oko 10 km jugoistočno od Tripolija u Libanu, obavio dvokratne razgovore — najprije s izaslanikom Vartolomeja, mitropolitom Emanuilom Adamakisem, a potom i delegacijom Aleksandrijske patrijaršije: mitropolitom Kameruna Grigorijem Stergiuom i mitropolitom Zambije Jovanom Caftaridisem (na slici gore).
Ranije je zvanično sopšteno da je „sinaksis četiri Apostolske Patrijaršije (Vaseljenska, Aleksandrijska, Antiohijska, Jerusalimska) predložen da se održi prije Velikoga posta i Strasne neđelje u Konstantinopolju (Carigradu)”.
Antiohijsku patrijaršiju (Πατριαρχεῖον Ἀντιοχείας) su oko 37. godine, po predanju, osnovali sveti apostoli Petar i Pavle — njihovi su likovi i na zvaničnome grbu. Treća je po sveštenome diptihu Istočno-pravoslavne Crkve. Ima 22 eparhije i približno oko1,5 milion vjernika, a u liturgijama koristi grčki, arapski, turski i engleski jezik (na američkome kontinentu).
Antiohija nije priznala ukrajinsku autokefaliju, odobrenu početkom 2019. od Vaseljenskoga Patrijarha; no nije izričita da to neće i uraditi. Vjeruje se da se Antiohijska patrijaršija nalazi u „specifičnoj” situaciji u odnosu na Rusiju, koja ima raspoređene trupe u Siriji i finansijski je dotira. Matična patrijaršijska katedra Antiohije je u upravo u Siriji (Damask).
Međutim, upad Rusa u Afriku, koji sada tamo osnivaju svoj „egzarhat” iako je taj kontinent oduvijek neprikosnovena jurisdikcija drevne Aleksandrijske patrijaršije, u tolikoj je mjeri anticrkven — brutalno prkosi 6-om sveštenom kanonu, usvojenom 325. godine na I Vaseljenskome saboru u Nikeji — da ga je nemoguće relativizovati ili ignorisati.
Crkveni poredak „pet poglavara“, ili Pentrahija (Πενταρχία), uobličen je između 4. i 7. vijeka. Uz još samo Kiparsku crkvu, pravoslavne katedre Pentrahije — a to su, dakle, Konstantinopolj, Aleksandrija, Antiohija, Jerusalim, do Velike šizme 1054. godine i Rim — imaju od Vaseljenskih sabora potvrđene autokefalije, za razliku od svih novijih crkva, uključujući i Rusku ili Crkvu Srbije (SPC).
Proteklih su se dana čuli i meritorni apeli da Pentrahija, povodom upada u Afriku, kanonski kazni Ruse — ukidanjem autokefalije Moskovskoj patrijaršiji.
Naime, poput Mitroplije crnogorske – Crnogorske pravoslavne crkve (Αυτοκέφαλος Μητρόπολις Μαυροβουνίου), kojoj je ukinuta autokefalija tomosom za SPC odobrenim 1922. godine, ni Ruska crkva nema i nikad nije imala poseban akt — tomos o autokefaliji.
Rusima je krajem 16. vijeka, upravo od Pentrahije, de facto priznata crkvena nezavisnost i rang patrijaršije.
Međutim, od 787. godine do danas nije održan novi, po redosljedu VIII Vaseljenski sabor — a Vaseljenski sabor je najviša ovozemaljska vlast u Istočno-pravoslavnoj Crkvi — koji bi na kanonski način, de iure i „vo vjek vjeka”, potvrdio tu samo faktički odobrenu rusku autokefaliju; pa se, baš kao i autokefalije svih u novija vremena ustrojenih pomjesnih crkava, uključujući i one kojima je Vaseljenska patrijaršija izdala tomose, do daljnjega, i ruska autokefalija smatra privremenom; i moguće je opozvati…
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR