Svetogorski iguman: Ukrajinci brane pravoslavne Termopile

Piše: Arhimandrit Vartolomej, iguman Esfigmena, Sveta Gora

Mnogi se pitaju zašto se Ukrajinci toliko opiru „specijalnoj vojnoj operaciji“. Oni to pitanje vide kao jednostavni prenos vlasti na vladara sličnoga naroda: „ista vjera, sličan jezik, samo će plaćati porez drugome vladaru; u čemu je problem". Drugi to pitanje vide kao sukob između dvije svjetske sile. Kao da ukrajinski narod nema prava na samostalnost, slobodnu volju i izbor vrijednosti i kulture s kojima želi da živi.

Agresivna, ekspanzivna i pohlepna država ne može da toleriše postojanje nezavisne Crkve u Kijevu. Ovo joj remeti planove da stvori nacionalni prostor, koji bi uključivao ruske svetitelje, s navodno zajedničkom kulturom i zajedničkom Crkvom koju kontroliše moćna država. Okupacija Kijeva je „neophodan korak” Moskvi za dalje ispunjavanje imaginarnih prava na „Treći Rim”. Ne može da toleriše izumiranje tog narativa. Vladar Rusije je, biva, pozvan da postane „veliki“ u istoriji svoga naroda, kako bi ispunio svoju „nacionalnu misiju“.

Mnogi misle da je u Ukrajini trenutno samo rat ekonomskih interesa, teritorijalnoga suvereniteta i pośedovanja prirodnih resursa. Ali tamo se odigrava nešto više. To je rat civilizacija. Rat između autoritarnoga carskoga režima i slobode. Rat mesijanskog farisejstva, koje izmišlja pravo da proguta gradove „đe se održavaju gej parade“, protiv prave vjere u Hrista Spasitelja. U pitanju su prava ukrajinskoga naroda da praktikuje svoju pravoslavnu vjeru u slobodi, ljubavi, bez diskriminacije i prinude — kao što i zapovijeda prava pravoslavna vjera.

Ovaj rat vreba u raznim dijelovima svijeta. To je rat između dva kulturna primjera; duhovni rat koji se vodi u dušama miliona ljudi širom svijeta. Rat između straha-neodgovornosti-fobije-farisejstva i slobode-odgovornosti-ljubavi-hrišćanstva. Poput mnogih zemlja Zapada, pa i u našoj otadžbini [Republici Grčkoj, prim], ovim duhovnim ratom je autoritarni vođa već zaveo i zapośednuo duše mnogih ljudi.

To su ljudi koji se okreću protiv sopstvene zemlje, izdaju svoje vrijednosti i kulturu, postaju „janjičari“, kako bismo rekli u Grčkoj. Isti duhovni rat vođen je u Hristovim ovozemaljskim godinama. U okviru istoga naroda, s istom vjerom u istoga Boga, postojali su ljudi s različitim percepcijama. S jedne strane bili su fariseji i njihovi sljedbenici, a s druge Hristovi učenici, prvi hrišćani!

Ljudi s farisejskim pogledima kamenovali su hrišćane. Učinili su to da bi izbjegli bilo kakvu žrtvu da pogledaju u sebe, u svoje vlastite grijehe.

Hristos poče da otkriva njihove grijehe na zemlji; i reče im: „Koji je među vama bez grijeha neka prvi bači kamen...“ (Jv. 8, 3-7). Mnogi su se potom približili Hristu: zbog Njegove ljubavi, koja ih je promijenila i vjerom ih čistila od grijeha.

Naprotiv, moderne ambiciozne „mesije“ i njihovi lokalni apologeti propagiraju da će „moralnu čistotu“ nametnuti mačem i ognjem „degenerisanom Zapadu“, kako oni vole da kažu. Ne, to nijesu riječi pravoslavlja, ni djela prvoslavna.

U Ukrajini nema rata između dva „pravoslavna naroda“. Rat se vodi između države koja za svoje ekspanzionističke doktrine ima jeresi etnofiletizma i sekularizacije Crkve, to su oruđa koje koristi „polubog-mesija“ preko potpuno kontrolisane pomjesne Crkve — a protiv naroda koji želi da živi slobodno i vjeruje u Crkvu, ispovijedajući Hrista na pravoslavni način.

Ovaj primjer hrišćanskoga života u slobodi i nezavisno od sekularnih vlasti želi da se agresijom izbriše, prije nego što se prenese u Rusiju.

„Za vjeru Hrista Svetoga i slobodu otadžbine!“ — borili smo se, mi Grci, prije 200 godina! Ukrajinci se danas bore za iste ciljeve.

Možemo samo da stojimo uz njih! Svaki drugi stav koji ne podržava Božiji zakon biće velika sramota za naš grčki pravoslavni narod. Ako postupimo drugačije, nećemo imati pravo da tražimo milost Božiju kada se nađemo u sličnoj situaciji.

Želimo našoj braći u Hristu Ukrajincima i Pravoslavnoj crkvi Ukrajine da ih Bog ukrijepi! Oni herojski drže Termopile u teškim uslovima! Nastavljamo našu molitvu: Pomolimo se za mir vaseljene, svetitelje Božije i sjedinjenje svih u Gospodu. Za pobožne i pravoslavne hrišćane, molimo se Gospodu…

"Sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla je neće nadvladati“ (Mt. 16, 18).

(Prijevod: V.J.)